Boris Pecigoš: Putovanje, zbirka poezije

Putovanje ( Stranputice trogodišnjeg tumaranja svijetom ) – mrežno izdanje prve zbirke poezije Borisa Pecigoša

Izdanje: © Atelier Hayat, 2011.

Zbirka sadrži 52 pjesme nastale u razdoblju od tri godine, i vodi čitatelja na svojevrsno putovanje, kako autor sam kaže: ” moje i tvoje putovanje, zavojito putovanje kroz dolove i vrhunce planine koja se zove Život. Na tom putovanju postoje svakojake staze i puteljci koji čekaju da noga kroči njima. Neki su široki, a s njih se pružaju jasni vidici na ljepotu Prirode – tamo lako spoznajemo sebe. Ponekad njima prolazimo držeći se za ruke s voljenom osobom. Drugi su pak uski, strmi i zarasli u trnje, koje svako malo zagrebe nježnu kožu da poteče krv, koja nas podsjeća da smo živi….i ranjivi.

Na takvom uskom puteljku nema mjesta za suputnika koji bi hodao do nas. Često smo sami… ili predvodnici drugima. Je li cilj stići na vrh ? Osvojiti vrhunac gdje mislimo da smo najbliže Nebu ? Ne, nema cilja… Putovanje je cilj, i jedina svrha. Jer, na kraju, opet ćemo se naći ondje otkud smo krenuli. Je li to tragedija ? Ne znam…”

Zbirku možete slobodno preuzeti na linkovima u nastavku:

Puna verzija zbirke s kvalitetnim prikazom fotografija ( 23 MB ): Putovanje
Smanjena verzija zbirke s fotografijama slabe kvalitete (1 MB): Putovanje

Ovisno o pregledniku kojeg koristite, PDF fajl se odmah otvara u prozoru, pa ga potom možete preuzeti ( download-ati ) na svoje računalo ili će vam preglednik ponuditi opciju za otvaranje ili spremanje na računalo.

O zbirci iz pera Srđana Đerića:

Zbirka poezije Putovanje autora Borisa Pecigoša predstavlja jedno od najugodnijih poetskih iznenađenja posljednjih godina na prostorima Hrvatske, ali i cijele bivše Jugoslavije. Unatoč tome što se radi o autorovoj prvoj objavljenoj knjizi uopće, riječ je o poeziji visokih dometa, koja suvereno odbacuje sve predrasude o tome kako bi prva knjiga poezije mogla ili morala imati ozbiljnije nedostatke – Putovanje sačinjavaju pjesme s jasnom strukturom i formom, definiranim i dovršenim stihom, kao i suverenim stilom pjevanja, a svaka od njih je nastala kao posljedica žestoke inspiracije, jasnih misli i višeslojnih poruka. Dodatno raduje krajnje melodičan ritam, u kome se uz pomoć harmonične metrike spontano razvijaju stihovi većine pjesama.

Putovanje će svakog potencijalnog čitatelja svojim sadržajem, strukturom i načinom pjevanja postepeno uvoditi u ovozemaljske i onostrane svjetove, kako autorove osobne, tako i univerzalne i unikatno-osobne za svakog pojedinog čitatelja – svjetove istovremeno realistične i ezoterične, često surove i bolne, a opet prepune neobične topline, optimizma i ljubavi, kao posljedica otkrivenja o višim istinama i o vlastitom unutarnjem biću koje traži svoje mjesto u prostoru i (ne)vremenu, koji ga ispunjavaju i okružuju. Poezija Borisa Pecigoša govori o duboko iskrenoj potrebi za samospoznajom i unutarnjom promjenom, što njegovi stihovi jasno i glasno poručuju, ali na što ujedno i pozivaju na krajnje nenametljiv način. Prepuna simbolizma, empirizma i elemenata ezoterike, takva poezija čitatelja neminovno uvodi u istraživanje najskrivenijih odaja unutarnjeg bića, preko spoznaja o iluzijama prizemne duše i njene dnevne svijesti, sve do obala na kojima se naziru obrisi konačnog cilja, beskrajnog Duha. Pored toga što je ova(kva) poezija morala biti u punoj mjeri proživljena, pa je zato i realistična i često krajnje plastična, istovremeno je začinjena i pažljivom dozom maštovitog, mističnog i mitskog, tako da se na trenutak stječe utisak da autor svoju poeziju ne piše, nego je zapravo pjeva i slika. To se posebno da osjetiti i doživjeti u poglavljima koja obiluju poetskim pejzažima ispjevanim kroz bogato ukrašene pjesničke slike.

Stječe se utisak da je autor motive za pisanje ove zbirke nalazio i izvan uobičajene osobne potrebe za ispoviješću i samospoznajom, tako da je pisanju zbirke pristupio kao svojevrsnom poslanstvu koje nadilazi osobni ego ili puku potrebu da pokaže da ” zna pisati dobru poeziju ” – iako ta činjenica uopće nije sporna, očigledno je da su namjera i cilj autora mnogo dublji i sveobuhvatniji. Iskreno se nadam da će svaki od putnika-čitatelja na ovom uzbudljivom i višedimenzionalnom Putovanju zaboraviti na vrijeme i prostor, te da će izdvojiti dovoljno pažnje i strpljenja da bi sebi dozvolio duboko poniranje u najskrivenije odaje vlastitog bića, tako što će ovu zbirku poezije redovito čitati, a ne samo pročitati je i odložiti. U suprotnom, bojim se da bi sebi uskratio jedno veliko uživanje i značajno iskustvo, kao i  nesvakidašnju mogućnost samospoznaje.

Srđan Đerić
književnik, kritičar umjetnosti i estetike,
filmski i likovni kritičar, esejist i novinar

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s