Intervju sa Sonjom Švec Španjol, urednicom portala PerceiveArt

Sonja Švec Španjol, foto: Ognjen Karabegović

Sonja Švec Španjol diplomirana je povjesničarka umjetnosti i slovakistkinja, diplomirana muzeologinja, te kustosica i urednica internetskog portala o umjetnosti PerceiveArt, namjenjenog praćenju likovnih događanja u Hrvatskoj. Pisala je članke s područja kulture i umjetnosti za književni list Vijenac i Art magazin Kontura, radila intervjue sa brojnim umjetnicima i kulturnim djelatnicima, te i danas na svom portalu piše osvrte na kulturna događanja, likovne kritike, predgovore izložbama i recenzije. Kako nam je cilj na portalu ” Zagrebačkih likovnih umjetnika ” predstaviti i kvalitetne kustose i likovne kritičare da bi ih hrvatski umjetnici bolje upoznali i sa njima surađivali, tako ćemo sa Sonjom započeti prvi u nizu intervjua u rubrici ” Intervjui ”.

Intervju vodila: Krešimira Gojanović

Sonja, kao kustosica i likovna kritičarka vrlo si aktivna na domaćoj likovnoj sceni, pokrenula si i svoj portal na kojem pišeš osvrte o različitim umjetničkim izložbama i domaćim likovnim stvaraocima. Šta te potaknulo na pokretanje portala PerceiveArt i kakva su ti dosadašnja iskustva ?

– Kada pišete za druge, kao što ja surađujem s određenim brojem novina, onda ste uvjetovani temom, a ponekad i tonom u kojem bi trebao biti napisan određeni tekst. Likovna kritika se izgubila negdje po putu, a novine prate izložbe po principu tko koga poznaje, tko je utjecajan i u skladu s time tekstovi su puni hvalospjeva kako je jedna izložba bolja od druge.

No nijedna zemlja nema samo izvrsnu umjetnost, pa tako ni Hrvatska. Postoje bolje i lošije izložbe, te bolji i lošiji umjetnici, samo što se o tome rijetki usude pisati. Izložbe koje su možda opsegom manje, no sadržajno kvalitetne ostanu zakinute nauštrb muzeja, koji su dovoljno veliki da si mogu priuštiti kvalitetan PR i na taj način osigurati medijsku pozornost. Upravo takva situacija potaknula me na pokretanje portala o umjetnosti. Htjela sam imati slobodu odabira sadržaja i načina na koji ću pisati o određenim temama.

Internet je danas ključan medij prijenosa informacija. Ljudi sve manje kupuju novine, televiziju gledaju kada stignu, a neki niti nemaju TV prijemnik i sve informacije dobivaju putem interneta. Osim toga, budimo realni, portal i najmanje košta. Potrebna vam je domena i puno truda da s minimalno novaca napravite maksimalan učinak. Dosadašnja iskustva na portalu su izuzetno pozitivna. Puno ljudi je pohvalilo inicijativu, izgled stranice i kvalitetu sadržaja. Teško je sve voditi sam i zato članke objavljujem jednom tjedno, jer ne bi htjela kvalitetu zamijeniti kvanitetom i početi ” štancati ” članke. Zato nisam u mogućnosti popratiti sve događaje, ali nastojim napraviti raznovrstan i kvalitetan presjek događaja, tema i umjetnika.

Prije pokretanja svog potala, ti si pisala i za časopise ” Kontura ” i ” Vijenac ”. Da li misliš da su umjetničke profesije dovoljno medijski popraćene u Hrvatskoj ?

– Smatram da se umjetnost u Hrvatskoj danas sve manje i manje prati i to iz više razloga. Prvi i najvažniji – kada se kreše državni proračun, kultura i obrazovanje uvijek se prvi nađu na udaru, iako znamo da oni čine temelj svake civilizirane nacije. Drugi razlog je radikalna promjena načina života prosječnog čovjeka – životni standard pada, ljudi nemaju posao i financije za život, a ono što im se servira i čime se hrane je čisto žutilo i reality show-ovi. Rubrike posvećene kulturi i umjetnosti posve su ukinute ili svedene na minimum.

Kontura je i dalje jedini art magazin u Hrvatskoj, a uz njega rijetki opširno i stručno prate umjetnost, uz iznimku Zareza i Vijenca. Treći razlog bi mogao biti i činjenica da pojedini kolege udaljavaju umjetnost od publike, razbacujući se stručnom terminologijom i pišući članke koje, ako ih nakon godinu dana upitate što su time htjeli reći, vjerojatno ni sami ne bi znali objasniti. Takvim pristupom distanciraju umjetnost od publike, a jaz između umjetnosti i konzumenta umjetnosti postaje sve veći. Doista ne znam gdje i kada se točno stručnost počela cijeniti po stupnju nerazumljivosti za okolinu.

Umjetničke profesije danas se nalaze u krizi, djelom i zbog posljedica globalne recesije, no u Hrvatskoj imamo i specifičan problem znatno smanjene satnice likovne kulture u školama i nedostatak likovnog tržišta, što posljedično donosi probleme i likovnim umjetnicima, jednako kao i povjesničarima umjetnosti. Što bi danas savjetovala mladima koji kreću na taj neizvjestan put preživljavanja u okviru svojih umjetničkih profesija, i posebno vezano uz likovnu i vizualnu umjetnost ?

– U lipnju prošle godine održan je simpozij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na temu ” Vrednovanje umjetničkih djela u kontekstu tržišne ekonomije – Prilog razvoju tržišta umjetnina u Hrvatskoj ”, na kojem je niz stručnjaka iz najrazličitijih struka raspravljalo o činjenici kako u Hrvatskoj postoji isključivo tzv. sivo tržište umjetnosti. Ne postoje jasne odrednice prodaje umjetnina, percepcije umjetničkog djela i njegove vrijednosti, kao ni hijerarhija ovlaštenih institucija za nadgledanje procesa kupoprodaje umjetnina. Nažalost, daleko smo mi od uređenog i konkurentnog tržišta, a bez toga teško da će umjetnici u Hrvatskoj moći živjeti od svoje umjetnosti.

Popratila si do sad svojim tekstovima i angažmanom brojne izložbe domaćih autora, pretežno i mlađe generacije. Možeš li nam izdvojiti neke koje posebno preferiraš ?

– Ovo je malo nezahvalno pitanje. Naravno da imam favorite, ali izbor se temelji na čisto subjektivnim preferencijama, a ne na kvaliteti njihove umjetnosti. Zato ne bih nikoga posebno izdvajala.

Kakva su ti iskustva u suradnji sa domaćim galerijama i muzejima ?

– Izuzetno raznolika. Zaista nema pravila. Tamo gdje očekujete da će sve ići glatko jer znate kakva mašinerija stoji iza muzeja ili galerije, nastane cijeli kaos i neorganiziranost, dok u nekim institucijama koje raspolažu s minimalnim financijama i brojem zaposlenika, sve prođe bez problema, jer se potrude maksimalno i sve materijale vam pošalju na vrijeme, te stoje na raspolaganju za sve daljnje informacije.

Iskustvo je zaista individualno i ne bi htjela generalizirati, ali obzirom da u prethodnom pitanju nisam izdvojila favorite, iskoristila bih priliku i u ovom dijelu pohvalila vrijedne inicijative kao što je Međunarodna izložba Minijatura u Vršilnici, iza koje stoji tim mladih ljudi koji su svojim trudom i profesionalnošću izdigli ovaj događaj na respektabilnu razinu. Tu je također i projekt Drava Art Biennale, koji se od 2003. godine održava u Galeriji Koprivnica, okupljajući mlade suvremene umjetnike, te projekt izložbe ARTisFACT, koju je prošle godine organizirala Udruga ljubitelja filma RARE, u sklopu Festivala dokumentarnog rock filma DORF u Vinkovcima. To su neke od inicijativa koje zaista zaslužuju veću financijsku podršku jer ne žive na državnim jaslama, već se zaista trude napraviti maksimum s onime s čime raspolažu.

I za kraj, reci nam nešto o svojim budućim planovima, aktivnostima i suradnjama.

– Budući planovi… Do ljeta planiram napraviti još nekoliko zanimljivih intervjua i predstavljanja mladih umjetnika na web stranici. Zatim tijekom ljeta imam u planu neka putovanja, koja će biti popraćena putopisima i veseli me jedna ljetna suradnja s ilustratorom Dubravkom Kastrapelijem, čiji me radovi uvijek iznova inspiriraju, a bit će izloženi u Domu Marina Držića u Dubrovniku, koji se u zadnje dvije godine pod vodstvom novog ravnatelja Nikše Matića doslovno preporodio. Na jesen dovršavam prvu veću autorsku izložbu koju pripremam s dragom kolegicom, no o tome više kada dođe vrijeme.

 Sonja Švec Španjol kontakt: sonja@perceiveart.com

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s