Izložba Igora Gustinija u Galeriji Vladimir Filakovac

U Galeriji Vladimir Filakovac ( Dubrava 51 a, Zagreb ) otvara se 4. svibnja 2015. u 19 sati izložba akademskog slikara Igora Gustinija, pod nazivom ” Izdvojeni vizualni dokumenti ”. Izložbu će otvoriti likovni kritičar Nikola Albaneže. Izložba se može razgledati do 20. svibnja 2015., radnim danom od 10 do 19 sati.

 

Igor Gustini rođen je u Firenci 1969. godine. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji 1993. godine. Dobitnik je nekoliko nagrada za slikarstvo i dizajn. Izlagao je 30 puta samostalno, te 70 puta skupno. Godine 2011. izlagao je na 54. venecijanskom bijenalu. Član je HDLU-a, HDLU-a Istre, te HZSU-a. Živi i radi u Puli.

Izdvojeni vizualni dokumenti

Autohtoni istraživači urbanih prostora ispisuju svoje povijesti, alternativne u odnosu na povijesti koje iznose akademski specijalisti: urbanisti i arhitekti, povjesničari i sociolozi, filozofi i psiholozi, također slikari, te fotografi i/ili snimatelji gradskih veduta. Nitko te znanstvenike i umjetnike ne priječi da se i iz njihovih redova ne regrutiraju osobiti šetači, ti kritički promatrači, ali i sudionici urbanog života. Dakle, da pored bavljenja svojom disciplinom usvoje i sav raspon specifičnih okusa pojedinoga grada. Koječim to može rezultirati. Stoga ne očekujte, kada su u pitanju likovni umjetnici, samo prizore s asfalta, jukstaponiranje krovova i fasada, ples figura na kišnome pločniku i tome slične scene. Odavno je umjetnike Charles Baudelaire pozvao da postanu ” botaničarima pločnika ”, dakako i svega ostalog, poput pročelja, izloga i reklamnih površina.

I zato je opravdano zapitati se što se dogodilo s onim dokoličarom, na pariškim bulevarima rođenim flanerom, ustrajnim lutaocem gradskim prostorom, ali i zbivanjima koja nastoji što potpunije doživjeti ? Kako danas živi i kakvi su mu interesi ? Naravno, njegovi su potomci brojni i nadasve raznoliki, tako da je bolje i ne pokušavati pobrojati ih. Među njima zanimaju nas tek oni s likovnim nagnućima, koji i nadalje svoja iskustva i dojmove žele zabilježiti, podastrijeti drugim promatračima na uvid. Pritom pokazati autentičnost suvremenoga gradskog okoliša, barem njegove ulomke – svakako nepatvorene i neuljepšane, ali u kojima unatoč zatečene ružnoće razabiremo i estetsku komponentu.

Upravo iz takvih polazišta nastaju urbani grafički talozi Igora Gustinija; specifičan je to interes kojim determinira i ikonologiju i formu svojih radova. U sada već obimnom Gustinijevu opusu, promatrač razotkriva metodu razmišljanja i gledanja, metodu kojom autor povezuje fragmente pročelja, ulica, vedut……s kolažiranim slikama na čijoj osnovi izrastaju slojevi koji tvore kompozicije s karakteristikama palimpsesta. To je autorov prilog predočavanju gradskoga krajolika kao produkta određenoga prostora i zbivanja u njemu, te njegovo prenošenje u imaginarij slike.

Suočava nas s naličjem spektakla, kada se pogase svjetla pozornice i osvanu rastrgani djelići koje valja ukloniti do početka sljedeće urbane inscenacije. A ritam izmjena svakovrsnih spektakala sve je žešći i postupno prerasta u neprekinuti huk, odnosno u sveprisutni panoptikum vizualnih senzacija. Simbolički prikaz opisanoga stanja pronašao je u djelu Igora Gustinija uvjerljiv izraz. Međutim, i to stanje je u tranziciji, permanentnoj, dapače akceleriranoj. Digitalizirani slikovni zapisi sve su prisutniji; možda ćemo uskoro – premda to nije tako izvjesno – s nostalgijom govoriti o vremenu obilježenom plakatima i njihovim istrganim i iskrzanim ostacima, koji su pripadali starom, analognom svijetu.

Najrecentniji pak, u 2014. godini nastali Gustinijevi radovi, poput artefakata su prikupljenih muzealnom strategijom. Jesu li rukom nanesene intervencije na tiskanom materijalu autorske ili ih je neki prolaznik usput ” oslikao ” !? Zapravo nevažno, rukopis ionako nije tu u svrhu potvrde neke jedinstvene, aurom originalnosti obojane autentičnosti, on je tek proizvoljna likovna činjenica ( ako ste mišljenja da svako nanošenje boje nije umjetnička slika, u načelu je moguće složiti se dok to nije učinjeno s namjerom da postane umjetnina – kao što ni bilo koji artefakt ili prirodnina nije eksponat, dok ne prođe proces muzealizacije i ne bude postupkom selekcije izložen u muzeju ), ali i znak prenesen u naslov rada, zajedno sa zatečenim tekstom. Tako su Asian dub blue i Asian dub pink, kao i Congo natty green, iz vremenske trake izdvojeni vizualni dokumenti. Njihov skupljač umjetnik je u ulozi kustosa ili, može i obratno, kustos u ulozi umjetnika. ( Nikola Albaneže )

 

Izložba je potpomognuta sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Zagreb i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s