Relja Rajković: izložba ” Hefestovske metafore ” u Galeriji ULUPUH

U petak, 10. 7. 2015. u 20 sati u Galeriji ULUPUH ( Tkalčićeva 14, Zagreb ) otvara se samostalna izložba Relje Rajkovića: ” Hefestovske metafore ”. Predgovor katalogu izložbe napisao je Eugen Borkovsky, koji će i predstaviti izložbu, a uz otvorenje biti će održana i javna prezentacija ” Grožnjan / Grisignana: 50. godina Grada umjetnika ”. Izložba traje do 26. 7. 2015. i može se pogledati radnim danom od 10  – 17 sati, te subotom od 10 – 13 sati.

Relja Rajković predstavlja dvije kolekcije trodimenzionalnih predmeta. Jednu grupu karakterizira mali format, a realizirana je tijekom prošle tri godine. Druga se serija sastoji od recentnih radova nastalih u prošloj i ovoj godini, a njihovi formati su nešto većih dimenzija. U oba ciklusa radi se o objektima izvedenim raznorodnim intervencijama iz Hefestove palete elemenata. Sastavnice prve, starije serije objekata su bakar, srebro, željezo, mesing, alpaka, rodij, iridij, paladij, plemenite i poluplemenite kovine. Drugu seriju karakteriziraju manje plemeniti ili neplemeniti metali. Uz nabrojeno, autor koristi i druge materijale i tehnike. U ovom komentaru posvetit ćemo se odvojeno jednoj, pa drugoj seriji radova.

Podastrti rezultati starije serije, manjih formata, govore o visokom stupnju iskustva u korištenju tehnologija i materijala, koje Reljina umjetnička vizija uspijeva staviti pod kontrolu i uvesti u snatrenu formu. Ovo oblikovanje, uz maštovitost, zahtijeva preciznost, strpljivost i prilagodbu kompliciranoj tehnologiji. Radovi su bogati znakovitim detaljima. Negdje je oblik interpretiran trodimenzionalno, a ponegdje plošno. Često hrabre kombinacije usklađuju ova dva pristupa. Autor se ne libi sasvim sitan detalj izvesti trodimenzionalno u plemenitom materijalu ili element rada koji ima znatnu prostornost obraditi plošno, slikarski, linijama ili plohama.

 

Na radovima ili njihovim dijelovima prevladava cizelirana obrada. Ova obrađenost doprinosi izražajnosti, jer se na maloj plastici svaki detalj doživljava kao bitan. Autor profinjeno i odgovorno rabi boju. Ponegdje koristi originalni ton materijala kao dio izražajnog raspona kolorističkih efekata. Ponekad na obliku kombinira uglačanost i izjedenost nekim kemijskim sredstvom. Gdjekad prikriva originalnu podlogu, nanoseći ili ton boje ili kemijskom reakcijom postignuti sloj. Kombinacijama patina, poliranja, koloriranja dijelova artificijelnih predmeta postignuta je dojmljivost, koja se ne zaustavlja na efektu.

Razgledavajući ove objekte, koji su po dimenzijama manji čak i od ekrana tableta, može se otkriti mnogo rafiniranih detalja. Predstavljeni zbirovi oblika na svakom pojedinom radu izazivaju pažnju. Iako su ovi radovi malog formata, pred nama su svakako skulpture i/ili reljefi. Stilizacijom oblika, svi iskazuju karakteristike oblikovanja na rubu figuracije. Nakon iščitavanja elemenata, zalazimo na područje nadrealizma.

Rajkovic Relja A 04U prvi mah bivamo zbunjeni pred ovom kolekcijom. Čini nam se da je prisutna heterogenost motiva / oblika. Kasnije situacija postaje sasvim jasna. Jer, sastavni dio ove kolekcije je video-rad koji potpisuje Vanja Marin. Nizanje scena projekcije jednostavno je i nenametljivo. Kao da se autor videa povlači iz emocionalnom energijom napete situacije. On samo svjedoči slikom i tonom. Promatrač mora obratiti pažnju na dvije situacije u prostoru: seriju opisanih trodimenzionalnih objekata i niz slajdova koji prikazuju slikarske radove. Video-rad otkriva premisu ovog projekta: reinterpretaciju detalja slikarskih radova. Kad uočimo sličnost isječaka slika iz video-projekcije s objektima u prostoru, postavlja se pitanje: kako u ovim okolnostima promatrati ove objekte ? Pošteno ih je doživjeti kao autohtone, autorske kreacije, ali treba otkriti i njihov trag: u motivima, one se referiraju na radove Reljinog oca, izuzetnog slikara Zdravka Rajkovića.

Kao kustos, nisam želio uspoređivati znakovite detalje. Ostavio sam to promatraču. Usredotočio sam se na nove oblike, bez obzira na njihovo neskriveno referiranje. Tako, nakon skoro ritualne obrade ovog dijela prezentacije, mogu ustvrditi: za Zdravka Rajkovića znamo da je bio izvrstan autor. Njegov potomak Relja Rajković znalački i likovno čvrsto odrađuje homage svome pretku, a pritom iskazuje autorski, osobni kreativni identitet. Trud koji mlađi autor posvećuje starijem, očituje poštovanje prema osobnoj memoriji, izgovoreno izdvajanjem oblika uz koje je odrastao. Obogaćen ovom dramatičnom vizualnom avanturom, poslije stilske vježbe na neobičnu temu, Relja napreduje u imaginaciji i slobodi pristupa oblikovanju.

 

Drugi niz radova Relje Rajkovića predstavlja njegova daljnja, recentna vizualna promišljanja. Ova serija je izvedena od neplemenitih ili poluplemenitih metala. Veći dio radova je od željeza. Od materijala su još prisutni bakar i aluminij, uz minimalne intervencije bojom ili oksidima. Ovaj niz karakterizira nešto grublji materijal, koji autor ostavlja djelomično obrađenim ili neobrađenim. Ponekad je u pitanju kombinacija korozije u odnosu s uglačanim. Ekspresivne načine vizualizacija primjećujemo na radovima. Tu umjetnik nije dosljedan, jer mu to nije najvažnije. Radovi ove druge grupe ne nose ideju cjeline ili zatvorene grupe, već svakog možemo doživjeti pojedinačno kao skulpturu manjeg formata.

Jedan od ovih radova predstavlja zanimljivu igru odbačenim metalom, na kojemu je vrijeme korodiranja ostavilo vidljive tragove. Autor uzima stari lanac koji fiksira u monolitnu piramidalnu formaciju. Lanac uvijek ima i simbolično značenje. Lanac je obično sagibljiv. Iako ovdje umjetnik grupira i zbija njegove karike u izduljenu formu, lanac i dalje simbolizira gabarite slobode, on određuje moguće dosege kretanja.

Bez obzira na premise oba dijela ove izložbe, ponuđen je doživljaj vremena koje i mi dijelimo s umjetnikom. Možda je najuzbudljiviji rad iz ove serije, u obliku krletke, izveden metalnom mrežom. U njemu nalazimo, umjesto neke uhvaćene životinje, izduženi oblik umotan u aluminijsku foliju. Iako je folija djelomično rasparana, mi ne naziremo što bi to u ambalaži moglo biti. Sama ideja krletke u misao uvodi socijalno stanje stanovnika zapadne civilizacije.

Sve se više osjećamo izolirani i manipulirani nekim zakonima za koje se, iz prikrivenih izvora, sugerira da su nama u prilog, a zapravo nam ograničavaju osnovna ljudska prava. Ovime je jasno da umjetniku ne promiče problematiziranje suvremenosti. Asocirane su osobne situacije, izoliranost jedinki, pristranost socijalnih podjela, raskoš koju prisvajaju religije, očaj osiromašenih. Umjetnik odbljeske povijesnog trenutka uspijeva suptilno izgovoriti zahtjevnim tehnologijama. Autor komentira agresivno uniformiranje, ” ukutijavanje ”, ambalažiranje, bez naše svijesti da su i stanovi, automobili, televizori zapravo krletke. Impresije stanjem stanovnika Plavog planeta i socijalni komentari ogledaju se izborom motiva i njihovom interpretacijom.

Rajkovic Relja B 03Jedan od novijih radova svojevrsna je poveznica s uspješnim prethodnim ciklusom. Poveznica je segment s pravilnim, djelomično sagorenim zelenim linijskim rasterom koji se referira na opisani, stariji ciklus. Rad je većih dimenzija i inicira ideju portala. Bez obzira na prepreke, može simbolično označavati proboj u nove situacije po simbolici, ali i po osobnom značenju autoru.

Možda je potrebno znati da su i pokojni Zdravko Rajković i autor ove izložbe vezani uz Grožnjan, jedini Grad umjetnika u Hrvatskoj. Tim slijedom, ako Grožnjan na brdu središnje Istre poistovjetimo s Olimpom, ovdje se događa slijed. I dok je Reljin otac za akvarele koristio vodu kao medij, potomak kao medij oblikovanja koristi vatru. Oba elementa ne mogu jedan bez drugoga. Tako i ovom prilikom, ova sukladnost, a naoko različitost, donosi ideju usklađenosti. Posejdon i Hefest štuju se. Uostalom, oba pripadaju Olimpu. ( Eugen Borkovsky, 2014. / 2015. )

Biografija autora:

Relja Rajković rođen je 27. 6. 1974. godine u Zagrebu. Školu primijenjenih umjetnosti, odjel obrade plemenitih kovina, završio je pod mentorstvom prof. Hrvoja Ljubića i Damira Mataušića. Nakon srednje škole radio je u zlatarskim radionicama u Zagrebu i Velikoj Gorici. Vodio je školu izrade nakita u Centru za kulturu i obrazovanje u Zagrebu. Izlagao na više desetaka samostalnih i kolektivnih, te žiriranih izložbi ( Grožnjan, Zagreb, Zaprešić ( HR ); Villach ( A ); Ljubljana ( SLO ); Beograd, Novi Sad ( SRB ); Sarajevo ( BiH ); itd. Član je ULUPUH-a i ULS-a.

e-mail: reljarajkovic@gmail.com
www: http://reljarajkovic.com/index.html

Grožnjan je jedini Grad umjetnika u Hrvatskoj. U polunapuštenoj lokaciji u središnjoj Istri, ovu titulu i funkciju dobio je 1965. godine, na inicijativu Aleksandra Rukavine, akad. skulptora. Odmah je naseljen likovnim umjetnicima sa područja tadašnje Jugoslavije. Muzičari dolaze 1969. godine, kada se aktivnostima priključuje Muzička omladina, danas međunarodni kulturni centar Hrvatske glazbene mladeži. Grožnjan kao član Svjetske federacije muzičke omladine ima status svjetskog centra susreta mladih. Danas Grožnjan živi intenzivnije nego u mnogim periodima svoje povijesti. Kulturne djelatnosti: cjelogodišnji program izložbi i projekata u Gradskoj galeriji Fonticus, izložbe u manjim galerijama, Likovna kolonija, koncerti i tečajevi HGM-a, Ex tempore, Jazz festival, gostovanja… te sportska i zabavna ponuda, nadopunjuju se poljoprivrednim, obrtničkim i proizvodnim djelatnostima. Sve to uz podršku Općinskog vijeća. Kulturna i turistička ponuda najreprezentativnijeg ranga u Grožnjanu je svakodnevnica.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s