Što se to događa sa Bijenalom slikarstva i kome točno smetaju hrvatski kustosi i samostalni umjetnici ?

Krešimira Gojanović: ” Vještičija kuhinja ”, akril na kartonu, 100 x 80 cm, 2012.

Kritički osvrt napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Bijenale slikarstva pokrenulo je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika ( HDLU ), 2011. godine, sa namjerom da predstave presjek hrvatske likovne scene i trenutnih tendencija u hrvatskom slikarstvu, sa širokim rasponom stvaralaca različitih generacije. Ideja je u startu bila dobra, no od samog početka stvari za hrvatske likovne umjetnike nisu realizirane onako kako su bile zamišljene, stoga je potrebno jednim kritičkim osvrtom ukazati na neke manjkavasti svih dosadašnjih Bijenala slikarstva, kako bi se ta manifestacija u budućnosti mogla poboljšati, na zadovoljstvo i svih nas hrvatskih likovnih stvaralaca.

No krenimo redom: na prvom izdanju Bijenala 2011. god., glavni selektori za odabir umjetnika bili su akademik Đuro Seder, Tomislav Buntak i Josip Zanki. ( link ) O prof. Sederu može se reći sve najbolje: vrstan je to hrvatski umjetnik, te izuzetan pedagog, koji je svojim posvećenim radom odgojio brojne generacije hrvatskih umjetnika. Ali u žiriju tadašnjeg Bijenala svakako je bio evidentan nedostatak povjesničara umjetnosti, kustosa i likovnih kritičara, a što je iznenadilo mnoge članove HDLU-a.

Naime, HDLU je prijašnjih godina uvijek imao kvalitetnu suradnju sa brojnim domaćim kustosima, likovnim kritičarima i ostalim teoretičarima hrvatske likovne scene, pa je posve nejasno zašto su na tom prvom izdanju ovako važnog Bijenala, predsjednik i dopredsjednik HDLU-a kao članovi tadašnjeg žirija, potpuno isključili domaće kustose iz svoje koncepcije Bijenala, te su se na posve neopravdan način izdigli iznad svih svojih kolega, kao nekakvi ” nad-kustosi ”, iako svojim obrazovanjem za to uopće nisu osposobljeni !

Na tom prvom Bijenalu odabrano je 43 umjetnika, odnosno 15 umjetnika je pozvano da na Bijenalu sudjeluju bez selekcije, i to su uglavnom bili profesori sa ALU Zagreb, dok je žiri odabrao 28 domaćih umjetnika. ( link ) Tu ćemo odmah u startu primjetiti da od 43 sudjelujuća umjetnika, već na tom prvom izdanju Bijenala ima – samo 11 umjetnica, pri čemu su izostavljene brojne samostalne umjetnice i akademske slikarice, koje možete vidjeti na ovom popisu iz Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika ( link ), ali su zato i te kako bile uključene dvije članice tadašnjeg Zankijevog upravnog odbora, a što ipak možemo svrstati i pod blagi sukob interesa, jer je praktički upravni odbor HDLU-a na tom 1. Bijenalu bio glavni selektor i onda je u selekciji – birao sam sebe.

Postavilo se tada pitanje i kolegi Buntaku i kolegi Zankiju o ovoj problematici: kome točno smetaju hrvatski samostalni umjetnici, kao likovni profesionalci sa brojnim strukovnim revizijama iz sebe, a također i sa brojnim žiriranim izložbama u svojim biografijama, i zašto ih je na tom prvom Bijenalu bilo tako malo, dok je s druge strane vidljivo da među odabranim autorima ima jako puno profesora sa zagrebačke ALU, te da li je Bijenale slikarstva zamišljen da bude neki ” privatni Salon ” profesora sa ALU Zagreb i njihovih najdražih studenata, a da su pri tom samostalni hrvatski umjetnici srednje generacije potpuno gurnuti u zaborav ?

Ni na drugom izdanju Bijenala slikarstva, situacija nije bila bitno bolja. ( link ) Ovdje su u žiriju opet bili Tomislav Buntak i Josip Zanki, kao dopredsjednik i predsjednik HDLU-a, uz profesore sa ALU Zagreb – Dalibora Jelavića i Zoltana Novaka – i opet i na tom Bijenalu nije dopušteno likovnim kritičarima i kustosima da se miješaju u selekciju Bijenala, pa čak ni tadašnji umjetnički savjet HDLU-a nije sudjelovao u selekciji. Zaista čudno: kome točno smetaju hrvatski kustosi i povjesničari umjetnosti i zašto ih Zanki i Buntak uporno ignoriraju, jednako kao što uporno nastavljaju ignorirati i rad svojih kolega, samostalnih hrvatskih likovnih umjetnika, kojih je i na tom Bijenalu bilo jako malo ? Brojne samostalne hrvatske likovne umjetnike – i specijalno one ženskog roda ! – a koje možete vidjeti na ovom popisu iz HZSU-a ( link ) – na ” Zankijevom Bijenalu ” naprosto nećete vidjeti.

Na trećem, ovogodišnjem Bijenalu, priča se nastavlja, tako što u žiriju opet imamo, pogađate – Tomislava Buntaka i Josipa Zankija kao ” nad – kustose ” za sve hrvatske slikare i vlastite kolege. I hajde, uspjeli su ovoga puta čak i jednu ženu staviti u žiri, što predstavlja minijaturni pomak na bolje u odnosu na prethodna izdanja Bijenala, no ako pogledate popis odabranih i pozvanih autora, njih 39 ( link ) – ženskih autora od 39 biti će samo 9, uz veliki nedostatak, i opet – samostalnih hrvatskih umjetnika, i specijalno onih srednje generacije.

Nemoguće je ne primjetiti ove neravnoteže svakome tko jasno sagledava stvari koje mu se nalaze ispred nosa, ali je definitivno o tim pitanjima i zabranjeno davati svoja kritička mišljenja, jer kada takvo nešto slučajno napišete na argumentiran i pristojan način na službenoj fejs stranici HDLU-a, onda će vas administrator stranice obrisati i zablokirati ! Pa zar baš nitko u ovoj državi ne smije kritički propitivati rad predsjedništva HDLU-a i njihove selekcije, koncepcije, i sl. – zar se ovdje zaista radi o nekakvom ” Likovnom Komesarijatu ”, čije odluke uopće ne bi smjele biti dovedene u pitanje ??

Na stranu što na sva tri Bijenala ima puno kvalitetnih autora i specijalno onih iz mlađih generacija, koji nam donose zanimljive i svježe ideje na hrvatsku likovnu scenu, no uprkos tome, mnoge nas samostalne likovne profesionalce zabrinjava i što taj Bijenale sve više postaje ” privatni klub ” profesora s ALU Zagreb, odakle su protjerani i ugledni likovni teoretičari, koji su ipak kompetentniji od predsjednika i dopredsjednika HDLU-a da kažu svoje mišljenje o trenutnim tendencijama hrvatskog slikarstva.

Jer ako profesori s ALU Zagreb nastave potpuno preuzimati struku od hrvatskih samostalnih likovnih profesionalaca, to neće biti dobro za nikoga od nas. Kolege sa ALU Zagreb trebali bi prvenstveno njegovati kolegijalne i korektne odnose sa svojim kolegama samostalnim umjetnicima, tim više što profesori s ALU Zagreb dobro znaju da imaju velike državne plaće svaki mjesec, a da samostalni profesionalni likovni umjetnici trenutno jako teško žive, već i zbog nesređenih zakonskih okvira na hrvatskom likovnom tržištu, pa baš zbog toga, profesori sa ALU Zagreb ne bi trebali dopustiti predsjedniku i dopredsjedniku HDLU-a da tako samovoljno probiru i odbacuju na svom Bijenalu brojne svoje kolege samostalne umjetnike, i specijalno kolegice ! – kao da živimo u nekim prošlim, zaostallim vremenima, kada se rad žena umjetnica sustavno zatajivao od javnosti.

Također, ima još jedan problem na tom našem Bijenalu, a koji je važno spomenuti: uprkos tome što HDLU za svako izdanje Bijenala dobija izdašne javne dotacije, kotizacija za pristup Bijenalu za svakog umjetnika iznosi 100 kuna i ona je nepovratna, bez obzira na to hoće li umjetnik biti primljen na Bijenale ili neće. Ove godine, na Bijanale se prijavio 191 autor, koji je HDLU-u platio nepovratnu kotizaciju od 100 kuna, pri čemu od kotizacije nisu bili oslobođeni čak ni siromašni mladi diplomanti sa ALU, koji tek započinju svoj umjetnički put u ovim vrlo nesigurnim vremenima. No ipak, i brojni naši mladi umjetnici odbijeni su sa ovog Bijenala, a njihova kotizacija ostala je HDLU-u, valjda da se iz nje namire plaće djelatnika HDLU-a, i honorari članova komisije HDLU- a ?

Zbog svega ovog navedenog, na portalu ” Zagrebački likovni umjetnici ” odlučili smo slijedeće: pozivamo sve hrvatske likovne umjetnike koji su ove godine platili 100 kuna kotizacije za pristup na Bijenale slikarstva i pri tom bili odbijeni – da se jave za suradnju sa ” Zagrebačkim likovnim umjetnicima ”, gdje će njihov rad biti predstavljen javnosti, bez ikakve kotizacije i bez obaveza prema bilo kome.

Naime, svima nama koji smo u ovoj državi nesebično i posvećeno stvarali hrvatsku likovnu kulturu, u interesu je da budemo ponosni na što veći broj naših domaćih stvaralaca, i da podupiremo kao kolege jedni druge, jer samo tako, uz strukovnu solidarnost i međusobno poštovanje – likovna profesija uspjet će preživjeti u Hrvatskoj. Nisu nam dakle više bitne elitističke selekcije samoproglašenih ” kustosa ” iz uprave HDLU-a, nego nam je prije svega bitno da se hrvatska likovna umjetnost u što većoj mjeri afirmira pred svijetom, kao i pred domaćom kulturnom i likovnom publikom. ( Krešimira Gojanović, 8. 10. 2011. )

 

2 misli o “Što se to događa sa Bijenalom slikarstva i kome točno smetaju hrvatski kustosi i samostalni umjetnici ?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s