Napisala: mr. art Krešimira Gojanović
Dok se neke strukovne likovne udruge u nas već sad polako spremaju za blistave, potrošačke Božićne Spektakle, farbaju se dekoracije za Advent i razni ” menadžeri u kulturi ” pokušavaju nas šarmirati svojim korporacijskim ‘ poslovnim strategijama ‘, budućnost za hrvatske likovne umjetnike ispod svog tog sjaja, ipak je sve neizvjesnija. Pa tako i ove godine, likovni umjetnici grada Zagreba nisu dobili jasan odgovor na svoje pitanje: mogu li uopće i kako mogu – legalno raditi na sajmu Artomat, u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika ?
U natječaju, koji je i ove godine HDLU raspisao za sudjelovanje na sajmu, piše: ” Načine i metode poslovanja izlagač ili grupa izlagača uređuju samostalno, u skladu sa zakonskim odredbama Republike Hrvatske, a o kojima se samostalno informiraju. ” I time je HDLU kao najveća strukovna likovna udruga skinuo svu odgovornost sa svojih leđa, kao da uopće ne želi vidjeti da je danas likovnim umjetnicima potpuno oduzeta mogućnost legalnog rada na bilo kakvom sajmu – ukoliko oni nemaju otvorene obrte.
Naime, od 2013., donošenjem Zakona o fiskalizaciji, svi koji danas nešto prodaju, trebali bi izdavati i nekakve račune, a da bi izdavali račune – moraju imati obrt, i to su informacije koje su mnogim umjetnicima i članovima HDLU-a u više navrata davane u različitim poreznim upravama, u koje su se oni išli informirati. Pošto još nije donešen obećani Zakon o umjetničkoj djelatnosti, likovni umjetnici se danas naprosto tretiraju kao i obrtnici, te im članstvo u strukovnim udrugama ne donosi više nikakve posebne beneficije na tržištu.
Paradoksalno, HDLU dobija dotacije od svojih sponzora da bi organizirao sajam za umjetnike i svoje članove – a koji na tom sajmu neće smjeti prodavati svoja djela, zato jer nisu obrtnici – ali ovo HDLU neće jasno reći, uprkos zaposlenoj ravnateljici ekonomske struke, koja bi o tim stvarima trebala ipak nešto više znati i bolje informirati umjetnike i članove udruge, u kojoj prima plaću. Ako umjetnicima u poreznim upravama službenici govore da bez obrta ne mogu prodavati svoja djela, zašto im onda to ne kažu i njihove uprave u strukovnim udrugama, koje bi ipak trebale bolje poznavati današnje zakone o financijskom poslovanju, nego što se to može očekivati od napr. akademskih slikara ? Lud zbunjenog, zar ne ?
Ako HDLU od umjetnika još i traži da mu plate za najam prodajnog prostora na sajmu, ne bi li onda bio red i da ih kao organizator čitave manifestacije uredno informira o tome što je danas dozvoljeno, a što nije po zakonima, kako im vlastiti članovi slučajno ne bi upali u neki prekršaj, ako svoja djela budu prodavali na sajmu, a bez uređenih papira ? Zar je zaista samo bitno uzeti novac za najam prostora od umjetnika, i pri tom od svake odgovornosti kao organizator sajma – oprati ruke ??
Hrvatski likovni umjetnici danas općenito teško žive i nemaju uopće puno prilika da dođu do nekog posla. Likovnog tržišta u nas gotovo i nema, malobrojne prodajne galerije često posluju sa gubitkom, čak i kad se nalaze u centrima gradova, čak i u jeku turističke sezone – umjetnicima se kasni sa isplatama honorara za njihova prodana djela, posla u školama nema, za svoje izložbe likovni umjetnici u pravilu nisu uopće honorirani u većini domaćih galerija, i uza sve to – još im je danas onemogućen i taj rad na umjetničkim sajmovima, koji je mnogim umjetnicima bio jedina prilika da nešto zarade za život u zimskim mjesecima, da mogu preživjeti zimu.
U tom smislu, možemo reći da su hrvatski likovni umjetnici danas isto tako postali dio prekarijata – prekarna klasa ljudi, koji žive od danas do sutra, idući s jednog kratkotrajnog i nesigurnog posla na drugi, ako uopće imaju sreću da do posla i dođu, te uz to još nemaju nikakvu radnu, ni socijalnu zaštitu, jer njihove strukovne likovne udruge koje su trebale funkcionirati kao neki umjetnički Sindikati, zanemaruju svoje pravo poslanje i više se fokusiraju na interese stalno uhljebljenih uposlenika u tim udrugama, i fokusiraju se na proizvodnju Spektakla, koji bi umjetnicima i javnosti trebao dati iluziju da je sve u redu na našoj umjetničkoj i kulturnoj sceni.
Život od jednog do drugog nedovoljnog i povremenog autorskog honorara, često puta težak, prekovremeni rad, potplaćenost i iskorištavanje, bez plaćenih godišnjih odmora, bolovanja, i sl. – sve to je danas karakteristika prekarnog rada, koji nije zaobišao ni hrvatske likovne umjetnike. Ali naravno, bitno je da ćemo na tzv. ” Obrtomatu ” poticati razvoj ” kreativnih industrija ”, pa se može reći da su mnogi zagrebački likovni umjetnici – osim što su već odavno izgubili svoj Dom u Meštrovićevom paviljonu ! – sada definitivno izgubili i svoj sajam, jer će na njega uglavnom doći samo oni malobrojni umjetnici koji imaju otvorene obrte i firme, dok za ostale neće biti mjesta. To je nama, eto – danas dala naša dosadašnja Vlada, naše strukovne udruge, naši Ministri – kulture i financija……hvala im na tome.
Svi ti od države uposleni ljudi, pred Božić će biti neka druga klasa – daleko od Prekarijata, na sigurnim plaćama, u toplim domovima, nikako neće moći shvatiti zašto su nezadovoljni likovni umjetnici, i kakav je to osjećaj kad ti grubo ukinu osnovna prava na rad, a nitko o tome jasno ne govori, sve se zamata u veo šutnje, gura pod tepih, uljepšava kičastim božićnim kuglicama…..Prekarijat je nova društvena klasa, pojavit će se i među umjetnicima, i to među onima koji danas više nemaju šta izgubiti i zbog toga je još samo potrebno da se bolje organizaraju, artikuliraju – i konačno počnu govoriti.
Zagrebački likovni umjetnici 