Komentar o natječaju za ravnateljicu Hrvatskog društva likovnih umjetnika

Meštrovićev paviljon u Zagrebu, izvor: hr.wikipedia.org

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Ovih dana Hrvatsko društvo likovnih umjetnika ( HDLU ) objavilo je natječaj za ravnatelja/icu, kojega možete vidjeti ovdje, a trajati će do 1. ožujka 2016. Ukoliko se ovaj natječaj ne raspisuje samo zbog toga da bi se sadašnjoj ravnateljici produžio mandat ( jer takvih natječaja u HDLU-u već je i bilo ), ipak bi bilo dobro da se na taj natječaj prijave i neki novi ljudi, kako bi hrvatski likovni umjetnici imali priliku na čelu svoje velike strukovne udruge dobiti konačno jednog kvalitetnog ravnatelja/icu, a koji će razumjeti njihove profesionalne probleme. No vidjet ćemo zapravo hoće li se želje umjetnika i ostvariti, jer kada se malo osvrnemo u prošlost, možemo se sjetiti jednog drugog natječaja za ravnateljicu HDLU-a, koji se održao 2012. godine, a o kojemu ipak treba reći par riječi da se ukaže na jednu nezgodnu praksu provođenja natječaja, na kojemu svi pristupnici nisu imali jednak tretman, nego su jedni bili povlašteniji od drugih.

Konkretno, 2012. kada je raspisan natječaj za ravnateljicu HDLU-a, svi pristupnici imali su obavezu određenog datuma doći na testiranje u Meštrovićev paviljon u Zagrebu, gdje su trebali pisati esej za komisiju koja je provodila natječaj. Svi su uredno došli na to testiranje, osim jedne osobe, koja je na kraju i primljena za ravnateljicu, iako nije pristupila zakazanom testiranju, a na žalbe ostalih pristupnika natječaja, vezane uz to da kriteriji natječaja nisu bili jednaki za sve – pristupnicima je rečeno da je dotična osoba toga dana morala putovati, pa je svoj esej predala ranije.

Međutim, uprkos tom objašnjenju, pristupnici tadašnjeg natječaja nisu imali pravo uvida u natječajnu dokumentaciju, što bi inače trebalo biti normalno u udrugama, čiji rad treba biti javan i posebno na ovakvim natječajima treba njegovati transparentnost pred javnošću. Ovaj problem tada nije zanimao niti Časni sud HDLU-a, niti Nadzorni odbor HDLU-a, a ni tadašnji postav Ministarstva kulture u 2012. nije pokazao interes za to da se u jednoj velikoj strukovnoj udruzi provode natječaji, koji će biti pošteni za sve pristupnike jednako – uprkos tome što je Ministarstvo kulture RH dotiralo tada HDLU sa velikim novčanim dotacijama, pa je sigurno onda trebalo i nadzirati rad udruga, kojima se dodjeljuje novac.

Nadalje, uvredljivo je i za sve pristupnike takvih natječaja da se oni tjednima moraju pripremati, skupljati dokumentaciju, odvajati svoje vrijeme za dolazak na testiranje i razgovor sa komisijom, a onda se na natječaju dešava da bude primljena ista osoba, koja je na tom radnom mjestu bila i prije, pa se ispostavi da je natječaj bio raspisan samo ” pro – forma ” da bi se zadovoljili zakonski uvjeti i da bi se nekoj osobi produžio mandat.

Ovih dana mogli smo čuti i velike rasprave u javnom medijskom prostoru o tome ima li u nas previše udruga ili nema, daje li se tim udrugama previše javnog novca ili ne, treba li uopće Ministarstvo kulture dotirati neprofitne medije i udruge, itd., itd. Bez namjere bilo kakvog politiziranja, nego slijedeći samo zdrav razum i osnovnu logiku, možemo reći da bi resorno Ministarstvo i gradske institucije koje dodjeljuju novčana sredstva ipak trebali bolje nadzirati rad nekih udruga, a posebno onih koje su u svojoj prošlosti već imale velika dugovanja i čiji vlastiti članovi su godinama upozoravali na netransparentnost u udruzi, pa i preko medija, i primjer jednog takvog medijskog istupa možete videti i ovdje.

Dalje, ako bi se osvrnuli na rad trenutne ravnateljice HDLU-a, koja je na tu funkciju izabrana 2014., i na tom natječaju dalo se primjetiti da nije bio isti tretman jednak za sve pristupnike. Naime, neki pristupnici bili su pozvani na razgovor sa natječajnom komisijom, a neki uopće nisu bili pozvani, uprkos tome što su napisali opsežan program i plan rada. No ok., primljena je tada 2014. na čelo HDLU-a gospođa Andabaka i mnogi umjetnici bili su jako sretni, jer se pretpostavljalo da će osoba ekonomske struke pomoći da se u toj udruzi konačno uvede financijska stabilnost i urednost, te da se barem malo smanje veliki minusi, koje udruga vuče godinama.

No gđu. Andabaku ipak nećemo upamtiti po njezinim blistavim ekonomskim ” reformama ”,  nego ćemo je više upamtiti po tome što su u vrijeme njezinog mandata na nekoliko HDLU-ovih natječaja bili izbacivani samostalni i profesionalni likovni umjetnici i članovi njezine vlastite udruge, sa dugim umjetničkim stažem iza sebe u gradu Zagrebu. Umjetnici su pokušavali u nekoliko navrata objasniti gdji. Andabaki kako je HDLU i po svom Statutu udruga koja treba brinuti o pravima profesionalnih likovnih umjetnika, jer oni danas imaju velike probleme na tržištu, jer su godinama ulagali svoja vlastita sredstva u svoj rad i likovni kulturni angažman, jer su svoja djela također godinama izlagali bez ikakvih honorara na svojim izložbama – po čemu su se u financijskom smislu srozali ispod svih drugih umjetničkih profesija.

Ali ništa to ravnateljicu HDLU-a nije izgleda previše zanimalo. Jer je ona u HDLU-u u vrijeme svog mandata dovodila i zapošljavala na raznim poslovima ljude, koji uopće nisu bili ni likovni umjetnici, ni članovi strukovne udruge. Bilo je tu još puno, puno problema sa sadašnjom ravnateljicom, a o kojima su redom i više puta bili upozoravani i Časni sud HDLU-a i Nadzorni odbor HDLU-a, napr. vezano i uz to da uprava HDLU-a pokušava i cenzurirati likovne umjetnike, tako da se na službenoj facebook stranici HDLU-a blokiraju oni umjetnici i članovi udruge, koji izraze bilo kakvo kritičko mišljenje.

No to očito više u HDLU-u odavno nije dozvoljeno, međuljudski odnosi ne grade se više na zdravoj i otvorenoj komunikaciji, nego se dešavaju čak i ružne pojave organiziranog pisanja klevetničkih pisama pojedinim članovima iza leđa, zatim se nekim članovima prijetilo i tužbama i sankcijama onda kad su postavljali pitanja o tome gdje, kako i zašto cirkulira javni novac u neprofitnoj udruzi, a masu puta uprava je potpuno i ignorirala umjetnike, kada su je pitali napr. – gdje su javni natječaji za najam prostora u zgradi HDLU-a, za što se već odavno zna da HDLU to radi – iznajmljuje dodjeljeni gradski prostor u podnajam, no svi to pitanje uvijek vole gurnuti pod tepih.

U tom smislu, na ovom sad natječaju za ravnatelja/icu HDLU-a, bilo bi dobro da se nešto ipak počne učiti na greškama iz prošlosti: hrvatskim likovnim umjetnicima prije svega treba ravnatelj/ica, koji će razumjeti njihovu profesiju i profesionalne probleme, te najvažnije – imati socijalne osjećaje prema likovnim umjetnicima, u čiju udrugu dolazi raditi ! To bi trebala biti jedna dobronamjerna osoba sa kojom umjetnici o svemu mogu razgovarati i ama baš sve je mogu pitati, bez ikakvog straha i cenzure. Hrvatski likovni umjetnici su zaslužili takvu ravnateljicu, kao što su zaslužili i zgradu Meštrovićevog paviljona – da u nju dolaze kada god to žele i imaju neki svoj program, a ne da se u društvu likovnih umjetnika stalno održavaju nekakve modne revije, plesni performansi, puca se po kojekakvim balonima i uprava društva privatizira tu zgradu za svoje projekte, umjesto da se potrude da što više projekata omoguće svojim vlastitim članovima – likovnim umjetnicima.

Zato se nadamo i da će uz nadzor javnosti i resornog Ministarstva, te grada Zagreba, ovoga puta ovaj natječaj biti stvarno pošteno i besprijekorno proveden. Naravno, sve poštene udruge koje uredno rade – nikakvog se nadzora uopće ne bi trebale bojati, nego bismo zapravo svi trebali biti sretni kada takav nadzor postoji, isključivo i u interesu naših građana, demokracije, struke – i u interesu toga da se ” žito odvoji od kukolja ”.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s