Foto: K. Gojanović
Napisala: mr. art Krešimira Gojanović
Neobično me ovih dana zabavlja činjenica da je godinu dana nakon mog objavljenog teksta ” Umjetnik u društvu Spektakla ” ( link ), i Josip Zanki kao predsjednik HDLU-a također u konceptu skupne izložbe, koji supotpisuje sa litvanskim kulturnim antropologom Gintautas Mažeikisom, odlučio na svoj način obraditi istoimeno djelo Guya Deborda, ” Društvo spektakla ”. Cilj projekta je, kako HDLU najavljuje izložbu i ostala događanja oko nje – ” redefinirati i rekontekstualizirati nasljeđe djela Društvo spektakla kao instrumentarija novih teorijskih i umjetničkih alternativa putem novih čitanja, ali i kritika današnjeg Društva samospektaklizacije. ”
Ne znamo više koji je ovo po redu projekt Predsjednika HDLU-a koji se izvodi u Meštrovićevom paviljonu, također ne znamo ni koliki je budžet čitave izložbe, te hoće li se, kako i kome djeliti autorski honorari, jer takve stvari u HDLU-u naprosto nije poželjno pitati, ali ono što definitivno znamo jest to da je HDLU sve manje i manje Društvo likovnih umjetnika, a sve više postaje Društvom nekih drugih profesija, pri čemu je dio hrvatskih likovnih umjetnika vrlo nezadovoljan zbog te činjenice, a o čemu se ovih dana moglo čitati i na službenoj facebook stranici HDLU-a.
Naime, jedna akademski obrazovana likovna umjetnica protestirala je zbog toga što HDLU, povodom i spomenute izložbe na svojim stranicama reklamira neke hrvatske performere bez klasičnog umjetničkog obrazovanja, dok s druge strane veliki broj školovanih likovnih umjetnika jedva spaja kraj sa krajem, a također je u svom protestu umjetnica ukazala i na činjenicu da ona sa završenom likovnom akademijom, nakon dva pokušaja nije uspjela dobiti Status samostalnog umjetnika, iako je po pravilniku HZSU-a imala ispunjene potrebne uvjete.
Bez namjere ulaženja u polemiku između dvoje umjetnika, koja se potom razvila na Facebooku, moram ipak reći da je to već treći slučaj za koji čujem u zadnje vrijeme, da Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika odbija primiti akademski školovane umjetnike, uprkos tome što oni imaju sve tražene uvjete za prijem.
Činjenica svakako jeste i da su neke strukovne udruge u koje se učlanjuju profesionalni likovni umjetnici, u nas zadnjih godina krenule jako čudnim putem: ako posmatramo Zankijev HDLU, tu zaista proteklih godina ima svega – od plesača, preko performera, oblikovatelja zvuka i svjetla, socijalnih radnika, kulturnih antropologa, etnologa, profesora hrvatskog jezika, modnih i grafičkih dizajnera, pa i teologa, a ipak najmanje ćete u društvu vidjeti akademskih slikara, koji djeluju na zagrebačkom području, pa se tu možemo prisjetiti izjave i jedne od organizatorica sajma Artomat 2014. godine, koja je na upit umjetnika – ” zašto HDLU sa sajma Artomat izbacuje akademski obrazovane umjetnike ”, odgovorila jednostavno i bez imalo srama da – ” Akademija nije bitna ! ”
No, je li zaista došlo dotle, da u našoj najvećoj strukovnoj likovnoj udruzi – Akademija više nije bitna ? Umjetnica koja je povodom izložbe ” Društvo Spektakla ” ponovo načela ovo pitanje na facebook stranici HDLU-a, ujedno je i opet ukazala na problem o kojem se u našim strukovnim udrugama muklo šuti: likovni umjetnici tradicionalnog izraza u nas imaju sve manje i manje prava, a udruge kojima plaćaju članarine i koje bi ih trebale profesionalno zaštititi, često puta ih uopće ne štite, nego čak i same sa svojim upravama – krše radna i socijalna prava svojih vlastitih članova !!
Konkretno, kako je uopće moguće da se desi pri upisu u Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika – da budu odbijani akademski obrazovani umjetnici, sa ispunjenim uvjetima iz pravilnika, a da pri tom HDLU gospodina Zankija to pitanje uopće ne pokreće kao strukovni problem, nego se umjesto toga HDLU više bavi sa dodjeljivanjem poslova i projekata raznim ljudima, iz svih mogućih drugih profesija, samo da nisu – likovni umjetnici ??
Zar je došlo to neko vrijeme da neki u nas hoće ukinuti likovnu umjetnost i potpuno je baciti na marginu – zar će performans postati važniji od slikarstva, skulpture, tradicionalne grafike, i hoće li se sad od tradicionalnih slikara početi masovno očekivati da umjesto svog rada u ateljeu, oni izvode napr. performanse sa Ovcama, i sl. ?
Puno se tu pitanja može postaviti, a o čemu mladi likovni umjetnik u Hrvatskoj neće čuti ni od svojih profesora na svojim likovnim akademijama, ni u svojim likovnim udrugama, jer se na našoj likovnoj sceni problemi tradicionalno guraju pod tepih, a likovni umjetnici ušutkuju se cenzurom i otimanjem mikrofona, te blokiranjem njihovh kritika na facebook stranici HDLU-a, što smo sve već vidjeli prošlih godina. No ako sva ta pitanja naše problematične struke, mi hrvatski likovni umjetnici ne počnemo konačno rješavati, imati ćemo možda uskoro u Meštrovićevom paviljonu i ” Društvo kulturnih antropologa ” ili ” Društvo Performera i Plesača ”, a likovni umjetnici naprosto će nestati, i to je nešto što se mora jasno dijagnosticirati, pa i reći mladim studentima likovnih akademija – šta ih u Hrvatskoj točno čeka kad izađu sa svoje akademije.
To bi, naime, bilo pošteno prema svim tim mladim umjetnicima, da ih iza blistavih predstava ” Društva Spektakla ”, strukovne udruge poput HDLU-a i HZSU-a ipak jasno upozore o tome kakvo je stvarno stanje na terenu, i da je samostalni hrvatski likovni umjetnik – čak i kad jednom dobije taj Status, čak i nakon desetina i desetina svojih izložbi i umjetničkih dosega – i dalje socijalni slučaj, jer izlaže besplatno, troši novac na svoj materijal, plaća članarine i brojne druge namete svojim strukovnim udrugama, a kad želi prodati svoja djela, onda mu Porezna uprava traži kupnju fiskalne kase radi strogog nadzora, kao da su likovni umjetnici u nas nekakvi Veliki Biznismeni, pa baš njih treba tako oštro nadzirati.
Bilo bi pošteno od HDLU-a i HZSU-a da nam objasne i zašto ista pravila ne vrijede za sve umjetnike jednako ?? Ili je zaista došlo dotle da nas naše strukovne udruge smatraju nekakvim Stadom za mužnju raznih kotizacija, najamnina, članarina i sličnih nameta, te da su im likovni umjetnici kao pojedinačni ljudi sa svojim egzistencijalnim problemima potpuno nebitni ? Ako jeste došlo do toga, onda bi prava kritika ” Društva Spektakla ” ipak bila u tome da se jasno kaže kako likovni umjetnici u ovoj državi već desetljećima proizvode Besplatni kulturni program, dok na njihovim leđima mnogi super žive, i dobijaju plaće i honorare na račun gotovo ropskog rada podcjenjenih likovnih umjetnika, koji zadnjih godina o ovim stvarima čak ne smiju ni raspravljati u svojim strukovnim udrugama.
Vjerujem da će nezadovoljstva među likovnim umjetnicima biti sve više i više, ali to je i dobro, jer se time razbijaju Lažni prividi u Društvu Spektakla, gdje ispod reklamne mašinerije ” Vrlog Novog Svijeta ” zjape na desetine i desetine obespravljenih ljudskih i umjetničkih egzistencija. A mi ako smo stvarno neki umjetnici, trebali bi onda znati i zaroniti duboko ispod površnih prikaza za indoktrinaciju, a koje nam serviraju naše strukovne udruge, isključivo i samo radi opstanka vlastitog, uskog kruga onih ” odabranih ” , koji usput sami sebi djele projekte i sami sebe honoriraju – sa našim doprinosima.
Zagrebački likovni umjetnici 