Virtualna izložba: Priče iz Hrama Umjetnosti

K. Gojanović: ” U carstvu Minotaura ”, crtež tuš na papiru, 2015.

Napisala i nacrtala: mr. art Krešimira Gojanović

Priče iz Hrama Umjetnosti su priče o jednom društvu, gdje se Umjetnost oduvijek miješala sa Politikom, a stvarnost sa mitologijom u jednom tranzicijskom vremenu, dok smo tražili svoj identitet između onoga što su od nas htjeli da budemo – razni Vlastodržci, i onoga što smo stvarno bili – mi likovni umjetnici. U Hramu imaginarnog Minotaura, koji je bio polu čovjek, polu bik i divlje biće željno moći, svake godine završavali su mladići i djevojke, žrtvovani u njegovom Labirintu, u kojemu su lutali, posve neupućeni i nepodučeni u ono što ih sve čeka na tom putu.

U Hramu je i Saturn uvijek iznova proždirao svoga sina, kao Starci koji koče mlade, jer su i njih neki davni Starci kočili u njihovoj mladosti, pa se ” grijeh otaca ” simbolički uvijek prenosio na svaku novu generaciju. Bilo je tu i Nimfi koje su padale kao pokošene pred srednjovječnim Satirima, a nakon toga nestajale su u hodnicima Labirinta, da više nikad ne budu pronađene….

K. Gojanović: ” Gypsy Queen ”, crtež tuš na papiru, 2015.

Rađali su se i Nedužni – djeca Pale Afrodite, nad kojom je ipak bdio Saturn sa svojim srpom kao veliki Sudac, koji je puno puta nadvio Nesreću iznad Hrama, da bi njegove neozbiljne stanovnike priveo pameti, ali oni su uvijek iznova ponavljali stare greške. U Hramu se i kupovalo i prodavalo, bilo je Godina Obilja i Godina Stezanja Remena, a u velikom bogatstvu ipak su uživali samo oni rijetki, dok je običan puk bio kao u tamnici – moralo se puno šutjeti i ljudi su jedni druge gledali ispod oka u nepovjerenju, jer se nikad nije znalo tko je čiji ” Igrač ”……

Čuj i počuj ovu priču, radoznali čitaoče: danas se priča kako su umjetnici u ovoj državi postali Društveni Paraziti, treba im ispitati imovinu…….ali stvari tu i opet nisu tako jednostavne kako to na prvi pogled izgleda. Jer u Hramu je bilo i Kraljeva i Prosjaka, i kao u svakoj pravoj bajci – i zlih Čarobnjaka, i ranjenih Princeza i opakih Zmajeva…..a oni najlukaviji nosili su maske ” slobode, demokracije i inkluzivnosti ”, dolazili su izdaleka, donoseći nam svjetsku mudrost, ostavljali su iza sebe velike dugove i odnosili na kraju puta sa sobom – sve naše iluzije.

K. Gojanović: ” Stockholmski sindrom ”, crtež tuš na papiru, 2015.

Ponekad su ljudi bili kao Taoci: kroz vrijeme su zavoljeli svoje tamničare, navikli su se na njih, jer za bolje nisu znali. I svatko je tu uvijek nešto glumio: prodavačice deterdženata glumile su glamurozne Kraljevne, autsajderi – performeri glumili su umjetnike, dvorske lude glumile su Časne suce, a niže rangirani plaćenici – Odbore za Nadziranje. Ponekad su se sastajali na svojim sijelima da osude i  ukore nekog Otpadnika, jer je svijetu htio razotkriti tajne iz Hrama, koje nisu smjele biti otkrivene.

Bilo je to jedno društvo, gdje se skupilo – sve na jednom mjestu. Faraoni i njihovi robovi, trovači i metrese, putnici – namjernici, buntovnici i birokrati, bogati i ubogi…….danas to sve hoće strpati u isti koš, jer svijet nikad nije razumio Umjetnike i njihove raznolike nijanse, Političari su oduvijek na njih gledali kao na neke nepoznate divlje zvijeri, kojima bi povremeno dobacivali malo hrane, da narod ima Kruha i Igrara, kako ne bi puno mislio o tome šta Političari rade, kad se nađu u sjeni.

K. Gojanović: ” Istjerajmo trgovce iz Hrama ”, crtež tuš na papiru, 2015.

Prvobitna ideja Hrama bila je divno zamišljena, sa velikim i pompoznim riječima o Zajednišrvu, Solidarnosti, Slobodi, Pobjedi…..no na kraju svake priče, velike riječi se raspu u prah, a iza njih ostanu sumorna djela: izdaje, klevete, prevare, nevjere……Puno malih, nevidljivih sudbina mladića i djevojaka, koji su se kroz godine izgubili u Minotaurovom Labirintu, zanijemili su kao ribe u raskošnoj fontani, i samo su rijetki uspjeli stvarno pobjeći: oni koji se nisu bojali da ih proglase i Izdajnicima i Nevjernicima, oni snažni i nezavisni duhovi koji su otpali od svoga Hrama, žudeći u sebi da ga jednom neki Usud pravde očisti od kukolja, i da onda opet iz toga iznikne neki novi, bolji hram, na zdravijim temeljima. Otpadnici su sanjarili, maštali i crtali, a častohlepni Minotaur u svojoj dubokoj crnoj rupi naslađivao se tijelima mladića i djevojaka, koji su mu došli na put svake godine….

K. Gojanović: ” Otpadnica ”, crtež tuš na papiru, 2016.

Radoznali čitaoče dobrih namjera, mašta je nesavladiva ljudska osobina i ako u ovoj priči i ovim crtežima prepoznaš ikog poznatog od naših živućih suvremenika, vjeruj, to je ipak bila samo slučajnost, i baš svi likovi koji su prošli kroz taj naš imaginarni Hram, bili su izmišljeni i nisu stvarno postojali, a ako bi netko ipak na nekom crtežu pronašao i svoje lice, to nije bilo namjerno, nego je bio samo Odraz u mirnoj vodi Hramske fontane. Jer uvijek prepoznajemo samo ono što nosimo u sebi, i svaki Hram sudit ćemo uvijek i samo prema stupnju vlastitog svjetla, jednako kao i vlastitoga mraka. ( Krešimira Gojanović )

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s