Andro Banovac: Put u Jordan, putopis i fotoreportaža

Petra - kraljevska grobnica

Petra – kraljevska grobnica

Tekst i fotografije: Andro Banovac

Poželjevši se malo maknuti iz kolotečine svog grada Splita, odlučio sam ovo ljeto otići na putovanje izvan Europe. Nekoliko destinacija bilo mi je zanimljivo, međutim zbog ograničenog budžeta, te sigurnosnih razloga, odlučio sam se za najmanje rizičnu zemlju – Jordan. U glavni grad Jordana, Amman, stigao sam u 2 sata ujutro, te taksijem došao do hotela u centru grada. Amman je višemilijunski glavni grad, koji je izrastao oko citadele sa obilježjima neolitske, rimske, bizantske i islamske kulture.

Glavni razlog mog odlaska u Jordan ipak je, naravno, bio svjetski poznati stari grad Nabatejaca – Petra.

Petra se nalazi na tri sata vožnje od Ammana autocestom, koja je besplatna, ali zato u lošem stanju, prepuna rupa. Cijelo naselje je novoizgrađeno pred ulazom u stari grad, potaknuto priljevom turista sa svih strana zemlje.

Ulaz u grad, poznat kao Siq trail, impozantan je kanjon popločane, te potom pjeskovite staze među crvenim i narančastim kamenim stijenama. Nadasve poznata – Riznica, Al Khazneh ( Indiana Jones ), polako se otvara među kanjonom, postepeno gradeći efekt neizvjesnosti, da bi na kraju sasvim opravdala očekivanja.

Petra je posebna i iz drugog razloga. To nije turistička atrakcija koja se može obići u pola sata ili čak sat. Za potpuni doživljaj Petre treba izdvojiti cijeli dan, jer se grad proteže nekih 5 – 6 kilometara u jednom smjeru, sa točkama duž rute do kojih se treba penjati, skretati, te se vrijeme potrebno za obilazak može uvelike odužiti. Također postoje rukavci unutar kanjona, koji pružaju odličan, skriveni pogled na atrakcije. Imao sam sreću da sam jednom tom manje prometnom stazom silazio u kanjon, te doživio Petru iz drugačijeg kuta, ne samo kroz pogled glavnom stazom.

Nakon Riznice ( Treasury ), posjetitelj izbiva na čistinu i  nemilost sunca. Uz stazu može vidjeti Teatar, te tzv. Ulicu fasada, koja me podsjeća na egipatske spomenike svojom monumentalnošću. Dalje se nastavlja Ulica kolonada, Veliki hram, ostaci koji svjedoče o utjecaju rimske arhitekture na Nabatejce, graditelje Petre.

Staza završava čvorištem sa restoranom i hramom Quasr al Bint. Ovaj punkt je znakovit, jer se tu dosta posjetitelja okrene povratku nazad. Nastavak staze vodi ka zadnjoj točki, ” Samostanu ”, do kojeg se dolazi uzlaznom stazom sa mnoštvom stepenica. Obilazak zahtjeva dobru fizičku spremu, pogotovo kada se ide u vrijeme ljetnih vrućina. S druge strane,  ljeti nema turističke gužve, pa se mogu bolje doživjeti ta mjesta. Samostan sam uspio dosegnuti iz drugog pokušaja, jer sam prvi put bio u Petri samo 4 sata.

Na putu za Mrtvo more

Na putu za Mrtvo more

Putovanje do Mrtvog mora, najniže dostupne točke na Zemljinoj površini, bilo je obilježeno jakim vrućinama i sparinama.

Iz Ammana smo krenuli ujutro i prva postaja je bio grad Madaba. Doživio sam ga kao jako lijepog i čistog i s opuštenim stanovnicima, bar u centru grada, u kratkom vremenu koje smo tamo proveli. Madaba se odlikuje i arheološkim bogatstvom mozaika bizantskog i omejidskog perioda.

U crkvi sv. Georgija nalazi se prvi kartografski prikaz područja Izraela, odnosno Palestine.

Na putu do Mrtvog mora posjetili smo Planinu Nebo, s koje je Mojsije vidio obećanu zemlju.

Što se tiče Mrtvog mora, pristup obali je privatiziran, naplaćuje se ulaz, iako postoje i besplatne plaže, ali iz sigurnosnih razloga, vozač nam ih nije preporučio. Kupanje u Mrvom moru po onoj vrućini i količini soli ne može se nazvati osvježavajućim, jer je temperatura mora po mojoj procjeni prelazila 30 stupnjeva. Također treba paziti da sol ne uđe u oči, pa mnogi nose naočale u moru.  Ronjenje je aktivnost koja nije preporučljiva.

Wadi Mujib

Idući dan uspio sam se dogovoriti za odlazak u kanjon Wadi Mujib. O njemu sam vidio samo neke šture informacije, a kao i kod Petre, ugodno sam se iznenadio onim što sam doživio, možda čak doživio i najveće iznenađenje u Jordanu. Ulaz u prirodni rezervat  nalazi se uz Mrtvo more.  Nakon što se na ulazu posjetitelj opremi prslukom, fotoaparati i mobiteli su dopušteni jedino uz vodonepropusnu vrećicu. Sreća što sam se pripremio i za to.

Na početku kanjona, rijeka Wadi Mujib je dosta plitka i ona dalje otječe u Mrtvo more. Međutim, što se dalje ide uzvodno, voda je dublja, počinju i prve prepreke, sve do prvog vodopada kojeg treba preći. Treba spomenuti također fond zaštićenih životinjskih vrsta u rezervatu, među kojima su i orlovi koji lete iznad kanjona, što pojačava draž iskustva u Wadi Mujibu.

Postoji užad na mjestima za penjanje, ali je potrebna i dobra fizička sprema da se dođe do kraja. Kraj staze je vodopad koji se ne može preći, te se dalje vraćamo istim putem.

Izvorno prirodno bogatstvo, još uvijek očuvano malim turističkim turama, čista voda idealne temperature, stijene zanimljivih šara i boja, i igra svijetla čine kanjon Wadi Mujib nezaboravnim iskustvom.

Wadi Rum

Za kraj moram navesti iskustvo u  pustinjskom rezervatu Wadi Rum. Na Mrtvom moru sam upoznao dva Nizozemca, s kojima sam dogovorio odlazak u Wadi Rum. Wadi Rum je poznat zbog svog specifičnog krajolika i preporučuje se kampiranje u pustinji, da se uistinu doživi to mjesto. U Jordanu se sve, kao i na drugim mjestima, vrti oko poznanstava, tako da je dobro imati svog beduina koji će te voditi po Wadi Rumu, spremati večeru i doručak, a i da nije previše skup. Wadi Rum se nalazi malo južnije od Petre, nekih sat vremena vožnje. Boravak u Wadi Rumu bio je dijametralno suprotan odalsku u Wadi Mujib kanjon dan prije, koji je oblivao vodom i hladom.

Već na dolasku pred ulaz u rezervat, okupirali su nas beduini koji su nudili ture.  Nakon upoznavanja sa vodičem beduinom Muhhamadom, uputili smo se na prvu postaju. Boravak se svodi na obilazak prirodnih fenomena sa usputnim stajalištima / odmorištima u beduinskim šatorima, gdje možeš popiti čaj ( besplatno ), ali i kupiti suvenire. Super je stvar u Jordanu što nema nekih restrikcija. Ali je time i riskantno. Mogli smo se penjati gdje smo htjeli, ići strmim stazama na svoj rizik. Sumnjam da bi tako nešto moglo proći u Europi, s vodičem.

Teško je opisati ugođaj u pustinji, tu  slobodu kretanja, rasterećenost. Kampirali smo na otvorenom, spavali na madracima za potpuni doživljaj tog mjesta. Noćno nebo je neopisivo, može se vidjeti Mliječna staza uz bezbroj zvijezda. Poseban doživljaj je suton, ali i buđenje u 5 ujutro radi izlaska sunca, posvemašnje tišine i mira, koji obuhvaća cijeli krajolik.

Vratio sam se kući sa zadovoljstvom, ispunjen iskustvom koje se teško može steći na starom kontinentu. ( Andro Banovac )

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s