Bonjour l’Europe – Primjeri intimizma i privatnosti hrvatskog modernizma iz privatne zbirke Dagmar Meneghello

Ivan Lesiak, Bonjour l’Europe, kolaž, 1989.

Ivan Lesiak, Bonjour l’Europe, kolaž, 1989.

U Muzeju savremene umetnosti Vojvodine (Dunavska 37, Novi Sad, Srbija), u petak, 3. ožujka 2017. u 18:00 h, otvoriti će se se izložba ”Bonjour l’Europe – Primjeri intimizma i privatnosti hrvatskog modernizma iz privatne zbirke Dagmar Meneghello (sakupljene od 1967. – 2017.)”, koja se može pogledati do 3. april 2017. Svečano otvaranje i koktel održati će se istog datuma u 19:30 h u Galeriji likovne umetnosti Poklon zbirka Rajka Mamuzića (Vase Stajića 1, Novi Sad).

Izložbu podržavaju Hrvatski građanski savez, Galerija likovne umetnosti poklon zbirka Rajka Mamuzića, Muzej savremene umetnosti Vojvodine.

Izložba BONJOUR l’EUROPE “Primjeri intimizma i privatnosti hrvatskog modernizma” iz privatne Zbirke Dagmar Meneghello preispituje funkcije privatnosti i intimizma, problematiziranjem utopijskih zahtjeva umjetnosti ranog modernističkog slikarstva u Hrvatskoj i transfera privatnosti u kulturu. Projekt otkriva privatne veze umjetnika sa kolekcionarom i modele njihovih ukrštanja u umjetničkim radovima, ali i uspostavljanje modela suradnje, razumjevanja sličnosti, razlika, rješenja, te dekonstrukcije jednog modela zatvaranja, koji opterećuje naše povijesti i postavlja novi kulturni model koji pojmove suvremenog društva razumije kao vrijednosti Europske unije, vrijednosti u razlikama.

Dagmar Meneghello izložiti će u Novom Sadu djela hrvatskih umjetnika s kojima je blisko surađivala kroz pola stoljeća, a među njima su: Ivo Šebalj, Ferdinand Kulmer, Ivan Lesiak, Željko Hegedušić, Đuro Seder, Ordan Petlevski, Miroslav Šutej, Boris Bućan, Boris Demur, Zlatan Vrkljan, Željko Jerman, Igor Rončević, Toni Franović, Ivica Malčić, i mnogi drugi. Velikim brojem slika predstaviti će nedavno preminulu veliku slikaricu Nives Kavurić Kurtović, koja je svojim radovima blisko obilježila kolekcionarkin život. Hrvatsko ”žensko pismo” značajni je dio kolekcije kao Vera Fischer, Tonka Petrić, Nada Falout, Zea Fio, Anja Ševčik, Lidija Šeler, Nikolina Ivezić, Paulina Jazvić, Koraljka Kovač, Tisja Kljaković.

Đuro Seder, Dvoje, ulje na platnu

Đuro Seder, Dvoje, ulje na platnu

Dom Dagmar Meneghello na malom nenastanjenom dalmatinskom otočiću je uvijek bio omiljeno sidrište kiparima od Angeli Radovanija, Raula Goldonija, Belizara Bahorića, preko Josipa Diminića, Dine Merhav, Ante Marinovića, Edithe Merle i Edithe Schubert, Sanje Sašo, Dore Kovačević, Peruška Bogdanića, Kuzme Kovačića, do najmlađih – Petra Dolića, Petra Hranuellija, Nikole Vudraga, Ivana Valušeka, Alane Kajfež…Kolekcija broji oko tisuću i pol umjetničkih artefakata, a tu je i brojna važna dokumentacija. Po prvi put će, u ovom obujmu, biti predstavljena, prvo novosadskoj, u svibnju i sarajevskoj javnosti, a u dogovoru su izložbe u Zagrebu i Italiji.

Poseban segment izložbe sačinjava homage nedavno preminuloj Nives Kavurić Kurtović, istaknutoj hrvatskoj slikarici i redovnoj članici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Akademkinja Nives Kavurić-Kurtović bila je istinska prva dama hrvatskog slikarstva i jedna od onih hrvatskih umjetnika, koji su svojim djelima izgrađivali i širili ugled hrvatske kulture u Europi i svijetu. Opraštamo se ovom izložbom i s kiparicom, slikaricom i poznatom dizajnericom Ivanom Popović, koja je u 48 godini izgubila bitku s opakom bolešću, te kiparom, profesorom na akademiji Slavomirom Drinkovićem, kao i svim drugim umjetnicima koji su nas nedavno napustili.

Dagmar Meneghello, Zagrepčanka, rođena 1943., austrougarskog porijekla, već je sa 16 godina radila u ”Studentskom listu”, sa 18 bila redovno zaposlena u zagrebačkom ”Večernjem listu”, a pisala je i u drugim izdanjima u ”Vjesnikovoj kući”. Životni planovi bazirali su se na radu i životu u kulturi u svjetskim metropolama. Slučajni susret 1965. s karizmatičnim, 20 godina starijim, Jurjem Totom Meneghellom, koji je pokušao obnoviti od komunista uništen 200 godina stari obiteljski posjed na Palmižani, nenastanjenom otočiću kraj Hvara i vratiti mu turistički sjaj, obnoviti jedinstveni egzotični arboretum – kompletno joj je promijenio život. Zaljubljena i zadivljena, umjesto da se otisne na plovidbu svijetom, ukotvila se na maloj enklavi bez ijedne civilizacijske tekovine, vode, struje, telefona, redovite veze s kopnom.

Ferdinand Kulmer, Crveni jahač, ulje na platnu, 1995.

Ferdinand Kulmer, Crveni jahač, ulje na platnu, 1995.

Kako bi preživjela kompletnu izolaciju od ljudi i ikakvih događanja, izuzev nekoliko ljetnih mjeseci, težak fizički rad i surovo zimsko okruženje, u svoj život i dom uvela je umjetnost i umjetnike. Više od 400 likovnih izložbi, koncerata ozbiljne glazbe priredila je u galeriji na kraju svijeta i od svog doma napravila jedinstveni i osebujni ”otok  umjetnosti”, jedan od najpoznatijih i najljepših hrvatskih brendova kulturnog turizma, omiljenu internacionalnu destinaciju umjetnika i onih koji vole umjetnost.

”Smatrala sam da je umjetnost i kolekcionarstvo jedna vrsta vlastitog preispitivanja, avanturizam u nepoznato, otkrivanje nečeg što još nije otkriveno, oplemenjivanje života kako bi se uopće moglo disati… izlagala sam i sakupljala mlade, dajući im ono što sam imala, entuzjazam, strast i slobodu. Sa skidanjem odjeće u blagom podneblju u mirisima prirode i opipu mora, nije se oslobađalo samo tijelo, već čula i duh…Danas mnogi nisu više mladi, neki su postali i akademici, brojni su profesori na akademijama. Neki su nas i napustili.”

”Ta moja uloga mecene koja je često prevagnula nad željama i ambicijama kolekcionara, obilježava moju kolekciju, ali daje joj i čar. Od brojnih danas vrlo značajnih umjetnika ja posjedujem njhove, ne najbolje, ali najiskrenije rane radove. Ujedno, za 90 posto mojih sakupljenih slika i skulptura znam kada su i kako nastali, a brojnim ”rođenjima” bila sam prisutna. Savim sigurno za pola stoljeća neće biti dvoumice o njihovoj autentičnosti.”

”Moja sada bujna kolekcija slika i skulptura, temeljena na ranim radovima umjetnika, u biti nema tržišnu vrijednost, kao niti moj dom na otoku, već traži stalnu ljubav, brigu i rad. Ne mislim ni dom, niti kolekciju nikad otuđivati, ostavljam ih obitelji sa željom da nastave i oplemene…”   (Dagmar Meneghello)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s