Alfred Freddy Krupa, foto: Dinko Kafotka Neskusil
Razgovor vodila: Krešimira Gojanović
Alfred (Freddy) Krupa rođen je 14. 6. 1971. u Karlovcu. Osnovnu školu završava u Karlovcu, a srednju u Zagrebu. Diplomirao je na ALU Zagreb 1995. godine. 1998. odlazi u Japan kao dobitnik istraživačke stipendije Japanske vlade. Bio je ili jest član niza strukovnih udruga u svijetu i Hrvatskoj, uključujući HDLU Zagreb. Dobitnik je niza odlikovanja, priznanja i nagrada za svoj rad.
Alfrede, osim kvalitetnog umjetničkog obrazovanja koje si dobio na zagrebačkoj ALU, gdje si 1995. diplomirao u klasi prof. Zlatka Kauzlarića-Atača, koliki utjecaj na razvoj tvog likovnog senzibiliteta je imao i tvoj djed, Alfred Joseph Krūppa, ugledni akademski slikar starije generacije, čiji si učenik također bio?
– Taj utjecaj je bio svakako ključan, odlučujući. Ne samo radi vrlo vjerojatno i genetske uvjetovanosti, već i zbog činjenice što je moj djed, s kojim sam zajedno s roditeljima živio u istom kućanstvu, “radio” sa mnom od malena. Taj ekstenzivan, ali 18 godina dug utjecaj oformio me takvog kakav jesam kao stvaralac. Upravo sam neki dan pronašao svoju prvu fotografiju koju sam napravio sa 6 godina – tj. 1977. godine.
Afred Freddy Krupa sa djedom Alfredom Josephom Krūppom
Tada sam snimio dedu kako stoji ispod kipa Vjekoslava Karasa, koji je izradio Kosta Angeli Radovani. Ja sam na to zaboravio, ali je deda po svojoj navici sve zabilježio na poleđini fotografije. Danas mi se to sve čini vrlo znakovito. Pronašao sam i niz mojih dječačkih crteža i slika, koje je deda sačuvao među svojim radovima. Naš se odnos učitelj-učenik izrazito jako intenzivirao tijekom mojeg srednjoškolskog školovanja.
Prošle, kao i prijašnjih godina, bio si vrlo aktivan na međunarodnoj likovnoj i kulturnoj sceni. Reci nam svoja iskustva sa tim međunarodnim predstavljanjima, brojnim nagradama i gdje su sve bili izloženi tvoji radovi zadnjih godina?
– Ja sam aktivan od 1990. godine, ali od tamo negdje 2013. godine imam vrlo veliku izlagačku i drugu povezanu aktivnost. Iskustva su u principu vrlo dobra. Iznenadilo me prihvaćanje onoga što radim. Bilo je i nagrada, malih i onih velikih, državnih. Moji radovi su bilo izloženi u Parizu (dva puta – fotografija i crtež), Munchenu (dva puta), Budimpešti, Bensheimu, Fabrianu (Italia), Tirani (tri puta), Sarajevu, New Yorku (fotografija), Ubedi (Španjolska), Beogradu, Valjevu, Karachiju (Pakistan), Orangeu (Australia), Anshanu (Kina) i drugim mjestima.
Alfred Freddy Krupa: ”Kozmička žena”, tuš i bijeli akril na dudovom papiru, 2016.
Tu je 2017. godine uslijedilo dosta pisanja o mom radu. Ističem članak na 6 stranica u jednom od najuglednijih svjetskih umjetničkih magazina: dvojezični (engleski, španjolski) “Arte Al Limite”. Oni su me uvrstili i u njihovu zbirku suvremene umjetnosti “Sin Limite”. Osim priznanja HDLU Zagreb (i nešto lokalnih izvještaja), reakcija u RH je bila prilično anemična, “autistična”. Kao da ništa nije bilo.
Prvi si hrvatski slikar koji je dobio stipendiju vlade Japana, te boravio na studijskom putovanju u Tokiju 1998./99. godine. Koliko je to utjecalo na daljnji razvoj tvog stvaralaštva, specifičan minimalistički crtež i tehniku akvarela?
Alfred Freddy Krupa: ”Kino Edison”, lavirani tuš, 1992.
– To je svakako još jedna ključna točka u mojem umjetničkom sazrijevanju. Tada je odlučivalo naše Ministarstvo znanosti o dobitnicima stipendije. Naravno sve u duhu shvaćanja važnosti umjetničkog obrazovanja, ja nisam dobio stipendiju. Međutim, ministarstvo je bilo u obavezi dostaviti sve prijave s dokumentacijom u Japansko ministarstvo obrazovanja. Tako da je odluka o mojoj stipendiji donesena u Tokiju, a ne u Zagrebu. Stigao je telegram direktno iz Tokia.
Ja sam odmah po dolasku na Sveučilište Gakugei počeo studirati tuš, nisam čekao da završi tečaj japanskog jezika (koji obično prethodi samom studiju). Prof. Akira Itoh mi je rekao da moji radovi (bez obzira što ih radi jedan “europeac”), imaju nešto od duha starih japanskih i kineskih majstora. Imam sačuvan email koji sam (poprilično ushićen) poslao svome tati nakon tog susreta s profesorom. Mislim da sam tek kasnije shvatio i učio promjenu t.j. još veće pročišćenje (jer ja radim tuš od početka 1990-tih), i u ideji i u realizaciji.
Alfred Freddy Krupa, ”Iznad lopoča”, 80 x 100 cm, 2017. Foto: Dinko Kafotka Neskusil
Što danas najviše preferiraš u svom umjetničkom izražaju, kakva djela trenutno stvaraš?
– Dugo sam bio posvećen portretu i pejzažu, te vodenim crtačkim i slikarskim tehnikama. Danas radim češće i u ulju, kolažu, malo i asamblaža, vratio sam se i knjigama umjetnika, koje sam počeo izrađivati kao student. Naravno, na neki način vratio sam se i fotografiji, koju sam neko vrijeme zapustio.
Baviš se i pedagoškim radom od 1994. do danas – kakva su ti iskustva na tom planu i koliko je bitan razvoj likovne i vizualne kulture kroz edukaciju mladih naraštaja od najranijih dana? Što bi na tom planu još poboljšao?
Alfred Freddy Krupa u studentskim danima, foto: Danko Fajt, 1994.
– Predavati sam počeo još kao student, od 1994. godine. Radio sam u osnovnoj i srednjoj školi, te kao kao vanjski suradnik na mjestu profesora visoke škole na Sveučilištu u Zagrebu, i kao predavač na Veleučilištu u Karlovcu. Bio sam angažiran i u programima cjeloživotnog obrazovanja. Mislim da se ne može previše naglasiti važnost likovnog obrazovanja, ali očigledno je da zakonodavac to nije prepoznao kao takvo.
To se očituje prvenstveno u minimaliziranju satnice u osnovnoj školi. Mislim da smo u odgojnim predmetima generalno degradirali u odnosu na stariji sustav obrazovanja. Postoji cijeli niz stvari koje bi trebalo učiniti. Jedna od mogućih stvari je ustanoviti likovne škole po uzoru na glazbene škole, te ih izjednačiti. Bilo je već inicijativa u tom smjeru i kod drugih kolega.
Kakav je danas, po tvom mišljenju, položaj likovnih umjetnika u Hrvatskoj i što bi tu trebalo poboljšati, obzirom i na novi Zakon o umjetnicima, čije donošenje je Ministarstvo kulture RH najavilo prošle godine?
Alfred Freddy Krupa: ”Slikar u konceptuali…ili kako postati mainstream!”
– Općenito govoreći, društveni i materijalni položaj umjetnika (a pod time prvenstveno mislim umjetnika sa završenom visokom umjetničkom školom) u Hrvatskoj je katastrofalan. Teško je pobrojati sve ono što bi trebalo unaprijediti. Ovo područje je potpuno neregulirano i bez pravog razumijevanja od strane države za osobitosti umjetničkog poziva.
Mislim da treba postaviti pitanje kakav smisao ima visoko umjetničko obrazovanje, kada stečena diploma predstavlja vrlo malo u našoj trenutnoj društvenoj i ekonomskoj hijerarhiji?
Smatram da bi svatko tko je uspio završiti visoku umjetničku školu, automatizmom trebao biti kvalificiran za određene vrste beneficija, olakšica i potpora. Sa svojom daljnjom umjetničkom aktivnošću i afirmacijom (za tog umjetnika), sustav bi trebao postajati sve “širokogrudniji” i afirmativniji. Pred najavljenim Zakonom o umjetnicima je velika odgovornost i zadaća, jer će o njemu ovisiti budućnost dobrog dijela hrvatske likovne umjetnosti.
Alfred Freddy Krupa: ”Sjedeći akt”, crni tuš i prirodni sepia tuš s bijelim akrilom, 76 x 56 cm, 2017.
Veliki problem su danas i radni prostori / ateljei za mnoge hrvatske likovne umjetnike, koji teško do njih dolaze. Kako rješavati taj problem?
– O toj temi sam pisao i održao javno predavanje u okvirima Karlovca. Smatram da bi to trebalo regulirati i kroz lokalnu samoupravu i novi Zakon o umjetnicima. Hrvatska je doslovno prepuna prostora i nekretnina, koje godinama i desetljećima propadaju. Dovoljno da se “zbrinu” svi akademski umjetnici i oni koji žive od samostalnog umjetničkog rada. Naravno, treba postojati dobra volja i odlučnost vlasti da takvo što učini. Svakako nije realno očekivati da se takvi prostori iznajmljuju, njih jednostavno treba dati na korištenje.
Što bi poručio mladim likovnim umjetnicima koji tek započinju sa svojom umjetničkom karijerom i izlaze sa hrvatskih umjetničkih akademija?
– Poručio bi im da budu ustrajni. Da ne pokleknu pred preprekama, jer nije realno očekivati da ih neće biti. Poručio bi im i da stalno uče. Da ne biraju brži put. Da odole i zavidnicima i laskavcima, jer oboje je “sabotaža”. I konačno, da prihvate da ima i boljih i vještijih, t.j. da poštuju i svoj i tuđi rad i domet.
Alfred Freddy Krupa, ”Mother Earth / Gea”, ulje na platnu
Za kraj, tvoji budući planovi – planiraš li neke nove projekte i izložbe?
– Da. Ova godina počinje vrlo intenzivno. U veljači imam samostalnu izložbu u Galeriji Kraluš u Sv. Ivanu Zelini. Ovaj puta većinom ulja, uz “mali dodatak” tuša i akvarela. Izlažem na 2. međunarodnom biennalu akvarela u Pakistanu i na 19. “Prljavoj izložbi” (Dirty Show) u Detroitu, Michigan (najveća i najuglednija izložba erotske umjetnosti na svijetu).
Kasnije imam izložbu kineskog tuša u Portlandu, Oregon, te međunarodnu izložbu mail arta u Budimpešti. “Vise” mi još i skupne izložbe u Londonu i Parizu. U Hrvatskoj (i Sloveniji) me “čeka” nekoliko skupnih izložbi u organizaciji HDLU Zagreb, te druge skupne u Slavonskom Brodu i Splitu.
Zagrebački likovni umjetnici 