Teorija struna / Teorija svega u modernoj slikarskoj praksi (tušem)

Alfred F. Krupa, "Pjeskarski čamac na ušću Kupe i Korane", labudovo pero - crni i bijeli tuš na nebijeljenom Wenzhou papiru, 46x99 cm, 2018. Foto: Matea Štedul

Alfred F. Krupa, “Pjeskarski čamac na ušću Kupe i Korane”, labudovo pero – crni i bijeli tuš na nebijeljenom Wenzhou papiru, 46×99 cm, 2018. Foto: Matea Štedul

Autor: Alfred (Freddy) Krupa, mag.art.

”Postoje mnoge zajedničke veze između znanosti i umjetnosti. Oboje počinju s primjećivanjem i bilježenjem obrazaca – prostornim uzorcima, obrascima u vremenu, obrascima procesa i ponašanja. Oboje razrađuju, preoblikuju i konačno povezuju uzorke, prirodu i značenje, što se u početku činilo kao nepovezano. I umjetnost i znanost su uključeni u tranzicije poredak – poremećaj i stvaranje napetosti i olakšanje napetosti. Oba nastojanja duboko su ukorijenjena u kulturi i baštini; oboje proširuju našu svijest i osjetljivost na ono što se događa u prirodi i u nama samima.“ (Dr. Frank Oppenheimer (1912. – 1985.) Američki fizičar čestica, osnivač Exploratoriuma u San Franciscu)

Najveći znanstvenici su i umjetnici.“ (Albert Einstein (1879-1955), iz ”The Expanded Quotable Einstein”, koji je sakupila i uredila Alice Calaprice, 2000., str. 245)

Nakon što sam objavio članak pod naslovom ‘Sumi-e slikarstvo iz perspektive tradicionalno akademski obrazovanog europskog umjetnika’ * u 2013. za magazin ”Beyond Calligraphy”, primio sam nekoliko zahtjeva za razjašnjavanjem (i proširenjem) nekih točaka i teza koje sam tamo predstavio. Ovdje ću pokušati objasniti ono što bih mogao nazvati ”verbalizacijom čina oživljavanja temeljnog kognitivno-kreativnog procesa”, kojeg sam intuitivno primijenio gotovo od samog početka svog izražaja kao slikara i crtača i kasnije namjerno u razdoblju dužem od 20 godina.

”Oni su šamani – umjetnici koji konstantno teže gledati prema nacrtu kreacije dalje od vizualne gužve i buke suvišnih detalja, oni su oni koji su na putu istraživanja i komunikacije s primarnom igrom suprotnih vrijednosti tijekom kompozicije i konstrukcije čvrste slikovne strukture. Oni slikaju s obje razine; jedne – osobne i intimne i druge – univerzalne, koja proizlazi iz životvorne napetosti.“ (A. F. Krupa, Beyond Calligraphy, 2013.)

Alfred F. Krupa, "Rijeka", labudovo pero - crni i bijeli tuš na nebijeljenom Wenzhou papiru, 46x99 cm, 2018. Foto: Matea Štedul

Alfred F. Krupa, “Rijeka”, labudovo pero – crni i bijeli tuš na nebijeljenom Wenzhou papiru, 46×99 cm, 2018. Foto: Matea Štedul

O čemu se tu radi? Moram priznati da sam pronašao objašnjenje vlastitog umjetničkog rada, koje sam se stvorio na temelju unutarnjeg naboja i osjećaja, izvan područja umjetnosti – u sferi teorijske fizike, u takozvanoj ”teoriji struna”.

Jednostavno rečeno, ”teorija struna” je teorijski okvir za razumijevanje svih sila u svemiru (još zvana  i ”teorija svega”) i koja tvrdi da svu materiju i energiju u svemiru čine jednodimenzionalne ”strune”. Također, ”teorija struna” tvrdi da svemir nema dimenziju 3+1 (3 su tzv. prostorne dimenzije – točka, linija, prostor – a vrijeme je četvrta), nego barem desetak (ili više) prostorno-vremenskih dimenzija.

Alfred F. Krupa, ''Uz obalu Jadrana'', kist i tuš, Pi/Kozo papir od vlakna kore dudovog drveta, 2012. Foto: Zvonimir Gerber

Alfred F. Krupa, ”Uz obalu Jadrana”, kist i tuš, Pi/Kozo papir od vlakna kore dudovog drveta, 2012. Foto: Zvonimir Gerber

Što više čitam o teoriji žica, to više razumijem da je moje umjetničko istraživanje i zaokupljenost uvjetno nazvanom ”jednodimenzionalnom” (ili ”nepostojećom”) linijom i njezinim kretanjem kroz također uvjetno nazvanim iluzornim ”ne-dimenzionalnim” prostorom tj. jednodimenzionalnom ravninom (u ”kratkom odsječku vremena”) kao temeljnim građevnim elementom / konstruktivnim elementom slikarstva tj. crteža, na neki način odgovara znanstvenoj studiji ideje jednodimenzionalnog strune (struna), kao temeljnog materijala sve materije i energije u svemiru.

Shvatio sam da povlačenje linije tuša (ili nečeg drugog) kako bi se pokazala samo suština, tj. smanjenje izražajnih sredstava samo na izbor smjera, duljine i debljine linije (Minimalizam, Reduktivizam, Hakubyou), ima multidimenzionalnu (od temeljne 3 +1) i matematičku osnovu (nešto što mozak čini na višedimenzionalnoj razini, a umjetnik percipira kao ”osjet / osjećaj” i ”spontanost” (Informalizam / Art Enformel?), ali u osnovi predstavlja matematičku frakciju, fragment, vektor (kao što imamo u glazbi, na primjer) i gdje um umjetnika samo prepoznaje i prati postojeće ”gravitacijske” silnice, smjerove, građevne blokove na ”praznoj” površini ploče, platna, papira. Gdje um umjetnika slijedi uvid u drugu ”alternativnu” dimenziju najčešćih / najznačajnijih unutarnjih, tj. skrivenih oblika koje ne vidimo u ”materijalnoj” prirodi. One se opažaju okom promatrača kroz proces crtanja opisanim ovdje (nevidljivo se učini vidljivim).

Upravo je to taj ”nacrt kreacije i način istraživanja” i ”životvorna napetost” spomenuti u prethodnom tekstu (”Sumi-e slikarstvo iz perspektive tradicionalno akademski obrazovanog europskog umjetnika”, A. F. Krupa, Beyond Calligraphy, 2013.).

Alfred F. Krupa, ''Na obali rijeke Save'', kist i tuš, Inkston Xuan dekorativni papir (uzorak papira), 2017. Foto: Matea Štedul

Alfred F. Krupa, ”Na obali rijeke Save”, kist i tuš, Inkston Xuan dekorativni papir (uzorak papira), 2017. Foto: Matea Štedul

Ono što mi je bilo interesantno u introspekciji i samo-analizi (što ovo i je!) jest da ja sigurno ne pripadam onoj skupini umjetnika (svakako vrijednih i nadahnutih), koji su počeli stvarati određene oblike i upuštati se u određene vizualne izraze kao izravni odgovor na poznavanje postojanja ”teorije struna” i kao pokušaj vizualizacije / ilustracije ove teorije, bilo kao samostalne inicijative ili u suradnji s teorijskim fizičarima.

Suprotno tome, ja pripadam ”skupini” (tipu suvremenog slikara), koji stvara suvremeni vizualni izraz i umjetnički jezik, ali proizlazi iz tradicionalnih ekspresivnih tehnika i smjerova (dakle gore opisani kognitivni i kreativni procesi mogu se primijeniti na cijelu ”skupinu”). U mom slučaju radi se o amalgamu ”Zapada” (minimalizam, reduktivizam, ekspresionizam, informalizam, itd.) i istočnoazijskih (Zen?) praksi i pristupa.

Ipak, pojmovi kao što su ”skrivene dimenzije prostora”, ”čudni zakrivljeni prostori”, ”dvojnost”, ”zrcalna simetrija”, i drugi koji se pronalaze u fizikalnoj ”teoriji struna”, točno su pojmovi koje moramo primijeniti ako želimo točno opisati neke od umjetničkih (po nekim teoretičarima umjetnosti ”tradicionalnih i ne-suvremenih”) pristupa i tehnika, kao što su ova osnovna kaligrafija i slikarstvo tušem (Sumi-E).

Kako to protumačiti? Odakle dolazi ova bezvremena suvremenost?

Alfred F. Krupa, ''Drvo i odraz'', kist i tuš, Inkston Xuan smeđi papir (uzorak papira), 2017. Foto: Matea Štedul

Alfred F. Krupa, ”Drvo i odraz”, kist i tuš, Inkston Xuan smeđi papir (uzorak papira), 2017. Foto: Matea Štedul

Moguće je to ispravno interpretirati ako prepoznamo i priznamo sljedeći kreativni mehanizam: autentični ”umjetnički um” (odnosno kada on) funkcionira u sinkroniji/sinkronicitetu s pretpostavljenom višedimenzionalnom ”stvarnošću”, on se ponaša (”vibrira”) sukladno/prema prirodi i struktura ove stvarnosti (ovdje bi to bila pretpostavljena ”struna” koja je tada njegova vlastita struktura / arhitektura) i naizgled spontano (poput nadrealističkog automatskog crtanja i slikanja?) povlači te linije koje, poput uvećanih jednodimenzionalnih struna, opisuju ”gravitacijske sile i najlogičnije puteve kroz naizgled prazan i nepostojeći prostor” na površini papira, u pokušaju predstavljanja biti motiva.

Također zbog toga (prethodno pojašnjenog kreativnog procesa), ”umjetnički um” u nekom obliku može prethoditi ili biti paralelan sa ”znanstvenim umom”, pa stoga dolazi do istih ili sličnih uvida korištenjem drugog pristupa (klasična dihotomija racionalno / intelektualno nasuprot iracionalno / senzualno, koja se ukida/poništava s trenutkom spoznaje).

Veliki znanstvenici poput Alberta Einsteina, Michaela Faradaya i Nikole Tesle, svi su govorili o korištenju mentalnih slika prilikom opisivanja svojih misaonih procesa. Istraživanja su također pokazala da mentalne slike igraju središnju ulogu tijekom izgradnje i procjene mnogih znanstvenih ”misaonih eksperimenata”, u kojima znanstvenik mentalno procjenjuje implikacije određene hipoteze.

Istraživanje i stvaranje se nastavljaju. Možda prema idealu umjetnika-znanstvenika (jednog od arhetipova o kojima govori C. G. Jung).

 

* Članak izvorno objavljen na Engleskom jeziku u online magazinu ”Life As A Human“ 23. 08. 2017.:
https://lifeasahuman.com/2017/virtual-art-gallery/the-theory-of-stringstheory-of-everything-in-the-modern-ink-painting-practice/

* sumi-e_from_the_perspective_of_a_traditional_academically-trained_european_artist_croatian

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.