Komentar: hoće li 54. Zagrebački salon u organizaciji HDLU biti – Salon cenzure?

''Iza igrade'', foto K. Gojanović

”Iza ograde”, foto K. Gojanović

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika koje djeluje u Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu, ovih dana raspisalo je natječaj za sudjelovanje umjetnika na 54. Zagrebačkom salonu (link), a koji bi se prema njihovoj najavi trebao održati u ožujku/travnju 2019. u Domu hrvatskih likovnih umjetnika, u Meštrovićevom paviljonu. Koncepciju salona sa nazivom ”Bez anestezije” potpisuju Branka Benčić i Tevž Logar, a ovom prilikom nećemo je previše komentirati – radi se o još jednoj prilično hermetičnoj autorskoj kustoskoj koncepciji, koja će ipak teško komunicirati sa širom zagrebačkom profesionalnom likovnom scenom.

Naime, iskusni samostalni umjetnici već su odavno shvatili kako tu stvari stoje: kustosi u Hrvatskoj u najvećem broju slučajeva plaćeni su za svoje autorske koncepte i organizaciju izložbi po svojim konceptima, a likovni umjetnici se onda trebaju besplatno uklopiti u tuđe koncepte, platiti materijal za izvedbu svojih radova, platiti kotizaciju za učešće na izložbi i onda još i izložiti za publiku svoje radove potpuno besplatno, što znači da se od umjetnika očekuje da plešu po tuđoj muzici i pravilima potpuno i tragično neplaćeni, i pri tome bi još valjda trebali biti i sretni što će ih neki kustosi izabrati i udjeliti im tu čast – da svoj posao rade besplatno! Apsurd ove situacije dakle samostalni likovni umjetnici već su odavno uočili, pa se većina onih iskusnijih kloni tih velikih, razvikanih izložbi, pogotovo u onim slučajevima kada im pojedini kustoski koncepti djeluju previše nejasno ili su nevješto i nezanimljivo napisani.

No osim same koncepcije 54. Zagrebačkog salona, koja ni ovoga puta ni po čemu nije revolucionarna, ono što ove godine ipak upada u oči u pozivu na Salon, jeste jedan od uvjeta za sudjelovanje u tekstu HDLU-a, koji glasi ovako:

”Umjetnik se obavezuje da neće iznositi neistine, poslovne informacije i klevete o HDLU u javnosti i medije, te će se držati osnovnih pravila poslovne komunikacije. Ukoliko se utvrdi da je bilo negativnih istupa u javnosti po pitanju HDLU, HDLU ima pravo neposredno prekinuti suradnju, pri čemu je umjetnik dužan nadoknaditi HDLU, svaku tako nastalu štetu.”

Zadnjih godina na našem portalu ”Zagrebački likovni umjetnici” puno smo pisali o cenzuri u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika u Meštrovićevom paviljonu i zbog toga što su o tome progovorili, kao i o brojnim drugim nepravilnostima u udruzi HDLU, neki umjetnici grada Zagreba su izbačeni iz HDLU-a i trajno im je zabranjen dolazak u Meštrovićev paviljon, pa usprkos tome – pisati se moralo, dugogodišnji članovi HDLU-a morali su progovoriti o nekim patologijama u svojoj strukovnoj udruzi, jer im je to bila moralna dužnost prema struci, kolegama, pa i mladim umjetnicima koji dolaze na scenu. Tekstovi o problemima HDLU-a mogu se naći i pročitati na našem portalu u rubrici Tekstovi, te su redom arhivirani kako su i pisani, od vrha prema dolje, sa datumom u postovima.

Jasno je, naravno, da pisci tih spornih tekstova o problemima HDLU-a zbog novog HDLU-ovog pravila da se u javnost ne smiju iznositi HDLU-ove ”poslovne informacije”, definitivno neće moći sudjelovati na 54. Zagrebačkom salonu u organizaciji HDLU-a, no nije jasno da li taj uvjet potpisuju i autori kustoske koncepcije 54. Zagrebačkog salona?? Naime, ako se biraju umjetnici prema kustoskoj koncepciji Branke Benčić i Tevža Logara, a uz to se pojavljuje i taj novi uvjet HDLU-a da se o njihovim ”poslovnim informacijama” ne smije govoriti u medijima – koji je onda zapravo pravi kriterij za sudjelovanje umjetnika na 54. Zagrebačkom salonu?

Je li to kriteriji kvalitete umjetničkog djela koje dobro komunicira sa zadanom koncepcijom, ili je to kriterij da izabrani umjetnici u medijima smiju pričati samo ono što će se sviđati trenutnoj upravi udruge HDLU?? Je li ovo ipak oblik cenzure i ugrožavanja slobode umjetničkog djelovanja i izražavanja hrvatskih umjetnika – smiju li uopće hrvatski umjetnici imati neko kritičko mišljenje o svojim strukovnim udrugama, i smiju li javno analizirati organizacijske, poslovne i strukovne probleme u svojoj struci i strukovnim udrugama? Tko je uopće taj u Upravi HDLU-a, tko će odlučivati da je neka kritika HDLU-a u medijima bila ”neistina” i ”kleveta”, je li to njihova ravnateljica gđa. Andabaka ili njihov trenutni predsjednik Buntak, koji je istovremeno i dekan zagrebačke ALU?

Činjenica jeste da mnogi likovni umjetnici, članovi udruge HDLU, već godinama šute o brojnim problemima u svojoj udruzi, veliki broj umjetnika tamo pruža i neki ”pasivni” otpor dugogodišnjim neplaćanjem članarine, nedolascima na HDLU-ove izložbe i ostale aktivnosti, i općenito u odnosu na neke druge umjetničke struke kod nas, hrvatski likovni umjetnici definitivno djeluju utišano i na prvi pogled bi čovjek rekao da nemaju baš nikakvih problema. U tom moru šutljivih umjetnika, kada neki od njih onda ipak progovore, izazvati će obično nevjericu i zgražanje, plus i ozbiljne sankcije od strane uprave HDLU-a, izbacivanje iz HDLU-a, zabranu dolaska u Meštrovićev paviljon, i sl. Nedavno smo o izbačenim umjetnicima iz HDLU-a pisali i ovdje.

Umjetnici se možda boje i sa razlogom svoje uprave u HDLU: mladi članovi HDLU-a žele se upisati u HZSU i HDLU-ova uprava će im izdavati preporuke za upis u HZSU – a kako možemo znati da i tu HDLU-ova uprava nije postavila neka pravila ”šutnje”, koja mladi umjetnici ne smiju prekršiti, ako žele dobiti potvrdu za upis u HZSU i stjecanje statusa profesionalnog umjetnika??

Vrijede li ta ”pravila šutnje” i za starije umjetnike, kojima pak uprava HDLU-a izdaje potvrde za mirovinski dodatak? Općenito, može li uopće ijedan član HDLU-a dobiti nešto od svoje udruge, u slučaju da se odluči kritički razmišljati o HDLU-u i ta svoja razmišljanja javno iznijeti pred struku i kolege??

Zabrinjavajuća su ova pitanja: nekada davno na zagrebačkoj ALU, sve nas koji smo prošli kroz odsjek Grafike, pokojna profesorica Nives Kavurić Kurtović učila je da razmišljamo duboko i studiozno – o sebi, svojoj struci, svijetu koji nas okružuje, da analiziramo i razgovaramo, da iznosimo svoja mišljenja, sučeljavamo stavove, budemo istiniti i autentični, sa kritičkim mišljenjem, jer se jedino s njim može izbrusiti prava kvaliteta. Učili su nas tome i drugi dobronamjerni profesori starijih generacija, kao i starije kolege u HDLU koji su već svašta prošli na svojoj koži, pa su imali potrebu svoja iskustva prenijeti mlađim kolegama. U svojoj srži, netko tko sebe želi nazvati ”umjetnikom” trebao bi imati to neko ‘biće slobode’, žudnju za rastom i spoznajom koja želi vidjeti sve u sebi i oko sebe – bez utišavanja, bez cenzure i autocenzure. Vidjeti istinito svijet oko sebe i istinito izraziti ono što se vidjelo, to je zadaća ne samo umjetnika, nego i svakog odgovornog čovjeka koji želi biti pošten prvo sam prema sebi, pa onda i prema svima ostalima.

I da li je moguće da su nama ipak došla neka nova vremena, gdje će na jednoj umjetničkoj izložbi, uprava udruge HDLU ograničavati tu našu nužnost slobodnog viđenja, kritičkog razmišljanja i izražavanja, i da li onda takvu izložbu uopće možemo nazvati ”Bez anestezije”, ili će to ipak biti izložba na kojoj će smjeti izlagati samo ušutkani i duboko anestetizirani – podobni umjetnici po ukusu uprave HDLU-a? Odgovor na ovo pitanje neka svaki umjetnik prosudi prema svojoj savjesti.

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović
Copyright (c)

Jedna misao o “Komentar: hoće li 54. Zagrebački salon u organizaciji HDLU biti – Salon cenzure?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.