U srijedu, 20. 2. 2019. održan je 1. okrugli stol samostalnih likovnih umjetnika u organizaciji HDLU Zagreb, koji je bio posvećen radnim i socijalnim pravima samostalnih likovnih umjetnika u Hrvatskoj, posebno i sa osvrtom na Nacrt prijedloga novog Zakona o umjetnicima, kojega je nedavno napravila Radna skupina Ministarstva kulture RH. Prisutni umjetnici iz više različitih udruga (HDLU Zagreb, ULUPUH, HLD i HDNU) razgovarali su o Nacrtu prijedloga zakona o umjetnicima, te su donijeli neke zaključke, kako redom slijedi.
1. Posve je neprihvatljivo i nedemokratski da je Ministarstvo kulture RH u više navrata potpuno isključilo neke strukovne likovne udruge iz razgovora u sklopu tzv. likovnog klastera, koji su se nekoliko puta vodili u prostorima Meštrovićevog paviljona i u prostorima Ministarstva kulture. Predstavnici jedne od isključenih udruga više puta žalili su se Ministrici kulture, upozoravajući je da se radi o nedemokratskoj praksi isključivanja nekih udruga i umjetnika, a što je vrlo zabrinjavajuće i za daljnji nastavak rada na Zakonu za umjetnike, za koji predstavnici HDLU Zagreb smatraju da će u velikoj mjeri ograničiti prava i slobode hrvatskih samostalnih i ostalih umjetnika.
2. Sam Nacrt prijedloga Zakona za umjetnike problematičan je i iz razloga jer se u velikoj mjeri bavi mehanizmima kontrole i nadzora umjetnika, a da istovremeno uopće i ne pokušava riješiti teške socijalne i radne probleme umjetnika, kao i njihove probleme na hrvatskom tržištu.
3. Teži se centralizaciji umjetničkih udruga, pri čemu bi se svako od umjetničkih područja stavilo pod kontrolu samo jedne udruge, gdje će članstvo u tzv. ”udruzi građana” praktički biti radni uvjet umjetnicima za stjecanje umjetničkog Statusa, a što nas u velikoj mjeri podsjeća na neka stara prošla vremena, kada se od umjetnika očekivala lojalnost samo jednoj partiji i samo jednoj tzv. ‘krovnoj’ udruzi, koju je ta partija odobravala! HDLU Zagreb smatra da se na ovaj način narušava pluralizam strukovnih udruženja u kulturi, te se umjetnicima pokušava ograničiti njihovo pravo na slobodno udruživanje. Sve udruge u kulturi moraju nastaviti neometeno postojati i moraju biti ravnopravne, jer više ne postoje nikakve ‘krovne’ udruge iz bivšeg političkog sistema, nego se u višestranačkoj hrvatskoj demokraciji treba težiti poštivanju prava na udruživanje u različite ravnopravne i jednakovrijedne udruge, pri čemu one male, jednako kao i velike udruge u kulturi trebaju imati pravo su-odlučivanja u donošenju bitnih propisa i zakona, kao i zastupanja interesa svojih članova.
4. Postoje vrlo kvalitetni umjetnici koji ne žele biti članovi nikakvih udruga, nego žele biti ocjenjeni isključivo na temelju svog strukovnog obrazovanja i umjetničko/kulturnog djelovanja, te HDLU Zagreb smatra da nitko ne smije prisiljavati umjetnike da se zbog ostvarivanja svog profesionalnog statusa učlanjaju u bilo kakve ”udruge građana”, tim više što novi Nacrt zakona o umjetnicima uopće i nije definirao kriterije za tzv. strukovne udruge na jasan i transparentan način za sve udruge i umjetnike. Ministarstvo kulture u podjednakoj mjeri mora rješavati probleme svih umjetnika – i onih koji su učlanjeni u različite ”strukovne” udruge, kao i onih koji nisu i ne žele biti učlanjeni u nikakve udruge, da bi mogli ostvarivati svoja profesionalna prava.
5. Umjetnicima se ne smije ukidati pravo na žalbu! Na više mjesta u Nacrtu prijedloga novog Zakona za umjetnike piše da umjetnicima nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Većini umjetnika bilo bi vrlo komplicirano pokretati upravne sporove, plus što bi oni vjerovatno bili i na financijskom gubitku u slučaju da izgube te sporove i zato HDLU Zagreb insistira da se umjetnicima vrati njihovo pravo na žalbu u svim pitanjima, koja se tiču ostvarivanja njihovog profesionalnog statusa!
6. Ministar/ica kulture ne bi smio sam donositi odluke bez konsultiranja struke i nezavisnih stručnjaka o tome tko jeste ili nije umjetnik i kakva sve prava će imati kao umjetnik. Ministri kulture su osobe koje svoj mandat dobijaju temeljem stranačke pripadnosti, dok je s druge strane, nezavisna struka objektivna i težiti će ocjenjivanju umjetnika isključivo na temelju njihovog rada, talenata i sposobnosti, a posve nezavisno od pripadnosti nekoj stranci, lobiju ili klanu u kulturi. Nezavisna struka mora biti jaka protu-teža politici i političkim odlukama u kulturi!
Tako sva povjerenstva koja će odlučivati o radnim pravima hrvatskih umjetnika treba da budu izabrana javnim natječajem iz redova nezavisnih stručnjaka, koji će svoje odluke donositi bez ikakvih sukoba interesa i posve nezavisno od bilo kakve stranačke i/ili sindikalne pripadnosti, pri čemu uopće nije neophodno da ti nezavisni stručnjaci budu iz redova strukovnih udruga u kulturi, jer ima isto tako puno kvalitetnih stručnjaka koji nisu i neće da se učlane u nikakve udruge, niti stranke.
7. Pitanje stručnjaka u kulturi trebalo bi ipak definirati sa drugim zakonom, a ne sa zakonom o umjetnicima! Bolje je biti temeljit i odgovoran kroz dva ozbiljna zakona, nego u samo jednom zakonu na površan način definirati različite djelatnosti, pri čemu onda zbog te površnosti mogu jednako biti oštećeni i umjetnici i stručnjaci u kulturi.
8. Najveći problem u Nacrtu zakona o umjetnicima predstavlja tzv. minimalni cenzus, gdje bi se od likovnih umjetnika očekivala zarada od preko 4 000 kuna neto na mjesec, da bi oni mogli nastaviti ostvarivati svoja prava kao profesionalni umjetnici. Ministarstvu kulture su brojni hrvatski likovni umjetnici objašnjavali koje sve probleme imaju na tržištu, no usprkos tome, Ministarstvo kulture ovdje i dalje pokazuje jednu drastičnu socijalnu neosjetljivost, kao i posvemašnju nespremnost da umjetnicima izađe u susret. I očito je da novi Zakon za umjetnike planira ići u smjeru smanjivanja, ako ne i potpunog ukidanja hrvatskih samostalnih umjetnika, i to je zapravo jedini razlog zbog kojega bi se uveo minimalni cenzus. U tom slučaju ako minimalni cenzus prođe u svom konačnom prijedlogu zakona, umjetnici će konsultirati pravnike u svrhu podizanja ustavne tužbe.
Zato HDLU Zagreb još jednom apelira na Ministarstvo kulture da se izbjegne svaka kratkovidnost, kao i pretjerana socijalna neosjetljivost državne birokracije prema hrvatskim umjetnicima!
9. Država treba potaknuti brojnim pozitivnim mjerama razvoj umjetničkog tržišta, porezne olakšice i druge poticaje za kupce umjetničkih djela, kao i za donatore, sponzore i mecene umjetnika. I tek onda kad sve ove mjere poticanja i uređenja likovnog tržišta donesu neke konkretne rezultate, može se onda nastaviti razgovarati o tome da umjetnici koji puno zarađuju sami sebi plaćaju doprinose, no nipošto nije prihvatljivo da novi Zakon za umjetnike udara na najsiromašnije umjetnike, želeći ih kazniti zbog toga što premalo zarađuju na neuređenom i kaotičnom tržištu, kojega se država nije potrudila urediti ni kroz više desetljeća!
10. Nakon određenog broja godina umjetničkog djelovanja, umjetnici moraju biti zaštićeni od otpuštanja i ukidanja njihovog statusa jednako kao i državni službenici. Neke kolege predlažu i temeljni dohodak za dugogodišnje samostalne umjetnike, koji imaju više od 20 godina umjetničkog djelovanja i o ovim mjerama treba ozbiljno razmisliti. Također se mora razmišljati i o drugim socijalnim pravima umjetnika – pravu na invalidninu, ostvarivanju prava zbog profesionalnih bolesti, pravu na socijalne potpore u slučaju niskih prihoda umjetnika, pravu na otpremninu, i sl. O svim ovim pitanjima, Radna skupina za donošenje zakona mora konsultirati sposobne i poštene pravnike koji se razumiju u radno i socijalno pravo.
11. Ministarstvo kulture ne smije zadirati u ekonomske slobode umjetnika: ima umjetnika koji uopće i ne žele prodavati svoja djela da zarade nekakav ”minimalni cenzus”, nego recimo žele oporučno svoja umjetnička djela ostaviti svome gradu Zagrebu ili državi, ili nekom muzeju, zakladi, galeriji, i sl. Nitko nema pravo umjetniku određivati da mora na svaki način prodavati svoje umjetnine, niti umjetnik smije biti kažnjen od državne birokracije zato jer se nije dobro prodao! To predstavlja diskriminaciju umjetnika temeljem njihovog imovinskog statusa.
12. U vezi toga da li treba ukidati ovlasti Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika i preseliti službenike HZSU-a u Ministarstvo kulture, najpoštenije bi bilo pitati dugogodišnje službenike HZSU-a što oni žele, te slušati njihova mišljenja, obzirom i da službenici HZSU-a imaju velikog iskustva u rada sa umjetnicima i najbolje će znati prepoznati kakve su stvarne potrebe hrvatskih profesionalnih umjetnika.
***
U suhoparnim zakonima sa kojima državna birokracija tako pokušava umjetnike ”dovesti u red”, neophodno je pronaći prostor za socijalnu empatiju i neke univerzalne ljudske i kulturne vrijednosti, jer bez toga će svaki zakon biti samo prazna i bezlična forma na sramotu svojim tvorcima i na štetu hrvatskim umjetnicima. Umjesto toga, sa više socijalne empatije, naše resorno Ministarstvo može ozbiljno i odgovorno potaknuti vrlo značajne promjene u hrvatskom društvu, kroz poticaje svim svojim kreativnim i talentiranim građanima da u duhu tolerancije razvijaju svoje umjetničke vještine, te da kroz njih oplemene i društvo u cjelini, očuvaju stare i stvore neke nove vrijednosti za buduće generacije.
U tom smislu, hrvatski likovni umjetnici definitivno ne traže previše ako od sadašnjeg postava Ministarstva kulture zahtjevaju da prema hrvatskim umjetnicima počne postupati sa više socijalne empatije, nego što su je pokazivali do sada. Moguće je i da socijalna empatija ne dolazi sama po sebi kao neki ”dar sa neba”, ali se onda treba više potruditi svaki službenik Ministarstva kulture da bolje upozna hrvatske umjetnike i radne uvjete u kojima su oni do sada stvarali, te da skupa sa umjetnicima traži pravednija rješenja i planira pravednije i ljudskije zakone za umjetnike.
***
Također je još uvijek aktualna i peticija ”Vratimo dostojanstvo hrvatskim samostalnim umjetnicima”, koju su samostalni likovni umjetnici pokrenuli prošle godine, predviđajući velike nevolje sa novim zakonom za umjetnike, pa svi vi koji želite, peticiju možete vidjeti i potpisati ovdje.
U Zagrebu, 20. 2. 2019.
Predstavnici HDLU Zagreb
i organizatori 1. okruglog stola samostalnih likovnih umjetnika:
Krešimira Gojanović i Robert Štimec,
samostalni hrvatski umjetnici
Zagrebački likovni umjetnici 