Ministrica kulture ovih dana davala je neke intervjue i prema svemu sudeći, minimalni cenzus za likovne umjetnike u novom zakonu za umjetnike je nešto od čega ona neće odustati. Pri tom se stvari oko tog zakona cijelo vrijeme zadržavaju na površini bitnih pitanja: bavimo se napr. time gdje će raditi administracija HZSU-a, u Ilici ili u Ministarstvu kulture, a nitko se ne pita – šta će biti sa onih cca 200 umjetnika, koji će zbog minimalnog cenzusa biti izbačeni iz HZSU-a? Gdje s njima – nazad na Zavod za zapošljavanje?? Prekvalificirati ih u konobare, sezonske radnike, trgovce….???
Obrisati ih krpom kao da nikad nisu postojali, jer ministrica kulture očito ne razumije te paradokse: profesionalni likovni umjetnici sve ove godine zadovoljavali su strukovne uvjete i da bi to mogli napraviti, imali su velike troškove oko produkcije svoga rada, organizacije svojih izložbi u hrvatskim galerijama i muzejima, gdje često puta uopće nisu bili plaćeni za svoj rad, a morali su sami podmirivati i troškove promotivnog materijala, uz brojne ostale troškove vezane uz organizaciju neke izložbe.
Čitav sustav je parazitski opstajao na neplaćenom radu hrvatskih likovnih umjetnika po hrvatskim državnim galerijama i muzejima, i nakon svega toga, likovni umjetnici će biti kažnjeni jer nisu dovoljno zarađivali u takvom parazitskom sustavu, koji je opstajao preko leđa likovnih umjetnika. Jer desiti će se upravo to: siromašni umjetnici koji ne zadovolje ministričin donji cenzus, biti će protjerani iz svoje struke, da bi u struci mogli ostati samo oni umjetnici koji se bolje prodaju, pri čemu će tu ipak najbolje biti profesorima sa ALU, novi zakon za umjetnike će njima fantastično ići na ruku, jer će im uništiti konkurenciju iz HZSU-a, a oni će se onda, uz svoje velike državne plaće, još baviti i umjetnošću u slobodno vrijeme, i tako ćemo dobiti idealnog hrvatskog ”državnog umjetnika” po ukusu trenutne ministrice kulture, a vjerovatno i po ukusu trenutnog dekana zagrebačke ALU.
Situacija je zapravo toliko paradoksalna u toj socijalnoj neosjetljivosti koju institucije pokazuju prema umjetnicima, da se mi umjetnici često pitamo – jesmo li mi ljudi sa iste planete, mi i ti ljudi koji bi nama trebali donositi neke zakone o obavljanju našeg posla??
Sav naš dosadašnji rad i trud fino i elegantno sa novim zakonom počistit će metla ministrice kulture i najveći grijeh će tada biti – siromašni umjetnik. On će biti gubitnik nad gubitnicima, izbačen iz svoje struke za koju se školovao, bez prava na pristojnu mirovinu i bez svih drugih prava koja je do tada imao, porezne olakšice i sl. U tom smislu, skinimo ružičaste naočale s očiju: novi zakon za umjetnike uopće ni u čemu neće poboljšati naše radne uvjete, nego će među umjetnicima samo proizvesti nove socijalne slučajeve bez ikakvih radnih prava, a koje će neosjetljiva državna birokracija bezbrižno šutnuti na cestu, zato jer nisu dovoljno zarađivali.
Ministričnin fokus dakle nikad nije bio na tome kako da se pomogne socijalno ugroženim umjetnicima, nego joj je fokus uvijek bio na tome kako da se riješi tih najsiromašnijih umjetnika i da ne mora rješavati njihove glavne socijalne probleme. Jer Ministarstvo kulture zapravo nikada nije znalo rješavati naše probleme, jednako kao i većina tih podobnih tzv. ”strukovnih” udruga, čiji su predsjednici samo gledali svoju ličnu materijalnu korist.
Sa novim zakonom o umjetnicima, mi likovni umjetnici biti ćemo višestruko izdani i poniženi od ove države i to je još jedan od razloga da ozbiljno i što prije krenemo u neko samo-organiziranje, da si nabavimo dobrog odvjetnika za kolektivnu tužbu protiv države i pokrenemo građanske prosvjede protiv toga što Ministarstvo kulture planira uništiti svoje umjetnike.
Vremena uopće nema dovoljno, jer kad izađe prijedlog zakona u proceduru i javna savjetovanja – biti će već kasno.
Zato svi samostalni umjetnici i oni koji podržavaju njihova prava, zainteresirani da se ozbiljno angažiraju u planiranju i provođenju raznih strategija, pa i prosvjeda i pravnih radnji protiv novog zakona za umjetnike koji će uništiti njihova radna prava, mogu se javiti na mail: hdlu.zagreb@outlook.com
Također nam treba i dobar odvjetnik koji se razumije u radno pravo, pa imate li takve informacije – također pišite na gore navedeni mail.
U Zagrebu, 14. 11. 2019.
Ispred HDLU Zagreb:
Krešimira Gojanović i Robert Štimec,
predsjednica i dopredsjednik HDLU Zagreb
Zagrebački likovni umjetnici 