Komentar: sve greške ministrice kulture prema hrvatskim umjetnicima i zbog čega nam nužno treba novi ministar/ica kulture

Krešimira Gojanović, ''Vrijeme tišine - kraljica od kruha i kolača'', tuš u boji na papiru, 70x50 cm

Krešimira Gojanović, ”Vrijeme tišine – kraljica od kruha i kolača”, tuš u boji na papiru, 70×50 cm

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Kriza sa virusom COVID-19 koju je istovremeno pratila i svojevrsna ‘kriza’ sa umjetničkim potporama u režiji Ministarstva kulture pod mandatom ministrice Obuljen Koržinek, gdje brojni hrvatski umjetnici nisu dobili svoju potporu jer su premalo zarađivali, navela je i mnoge likovne umjetnike da se duboko zapitaju o smislu svega ovoga što mi danas radimo na hrvatskoj umjetničkoj sceni.

Nakon nekoliko godina žestokih prosvjeda protiv ”zakona za umjetnike”, kojega je na kraju Obuljen Koržinek ipak napustila, neke ideje iz tog zakona nastavile su se vući i dalje i preslikale su se na kriterije za dodjelu umjetničkih potpora, tako što je ministrica kulture unijela podjele među umjetnike na one ”siromašnije” i one ”bogatije”, jer je podjelila dvije vrste potpora, one veće i one manje, prema kriteriju ”tko više zarađuje, ima veću potporu, a tko zaradi manje, manja mu je i potpora”. S napomenom i da ima jako puno umjetnika, koji nisu dobili nikakvu potporu, jer u 2019. nisu ništa zaradili od svog umjetničkog rada, i takvih umjetnika još uvijek puno ima i po profesionalnoj udruzi HZSU, kao i po ostalim strukovnim umjetničkim udrugama.

I usprkos brojnim ogorčenim prosvjedima umjetnika i njihovim žalbama, neki domaći tzv. ”režimski mediji” prepuni su ministričinog predizbornog PR-a o tome koliko je ona napravila za hrvatsku kulturu i koji su sve njezini uspjesi. Nekima je možda i bilo ”uspješno” u ove protekle četiri godine, neki su bili politički ”podobni” i imali su fino ugođene ‘senzore’ da osjete kakvi su ukusi ministrice kulture i velikog stranačkog aparata kojega ona zastupa, no svi oni drugi koji se zbog osobnog integriteta nisu htjeli prilagođavati jednoj skupo plaćenoj državnoj dužnosnici koja je obezvrijedila hrvatske umjetnike, bili su kažnjeni zbog svojih kritika i prigovora. Pa su tako neke umjetničke udruge, koje su kritizirale ministričnin ‘zakon za umjetnike’, potpuno ostale bez sredstava za rad u 2020. godini, a također i neki umjetnici koji su u medijima isto kritizirali taj zakon, dobili su manju umjetničku potporu, a neki čak nisu dobili nikakvu potporu, usprkos tome što se radilo o višedesetljetnim profesionalnim umjetnicima, sa brojnim dosezima u kulturi iza sebe.

Prosvjede umjetnika ignorira i hrvatska Vlada i premijer Andrej Plenković, jer umjetnici na brojne svoje žalbe Vladi i premijeru RH do sada nisu dobili nikakve odgovore, pa je tim tužniji taj kičasti PR po nekim medijima, s kojim se ministrica kulture neopravdano promovira pred biračkim tijelom. Svi ti ljudi sa svojim velikim državnim plaćama, od kojih mnogi iz svojevrsnog snobizma skupljaju i neke umjetničke zbirke i javnosti se predstavljaju kao ‘ljubitelji umjetnosti’, ipak su potpuno slijepi i gluhi za argumente umjetnika da je potpuno nepravedno danas kažnjavati umjetnike koji premalo zarađuju i uskraćivati im njihove potpore, kad je čitav sustav u Hrvatskoj, barem kad je u pitanju hrvatska likovna scena, bio parazitski i opstajao je preko leđa hrvatskih likovnih umjetnika i njihovih autorskih djela, za čije izlaganje u državnim galerijama i muzejima, umjetnici u najvećem broju slučajeva nisu bili plaćeni!

Dakle, poštena Vlada kaznila bi prvo takav parazitski sustav koji obezvrijeđuje likovne umjetnike, sve te državne galerije i muzeje u kojima su na državnoj plaći zaposleni na stotine kustosa i ostalih djelatnika sa svim pravima i privilegijama koje imaju po zakonu o radu, dok likovni umjetnici u prekarnom radu nemaju nikakva radna prava, nemaju ni svoje sindikate, pa ih je na kraju izdalo i njihovo vlastito resorno Ministarstvo, podcjenjujući i vrijeđajući brojne umjetnike kod dodjele njihovih umjetničkih potpora.

A najtužnije u svemu je ipak to što mnogi umjetnici i dalje šute i brojne umjetničke udruge ponizno su pristale na sve ministričine kriterije, i niti riječi nisu rekle protiv njezinih financijskih cenzusa s kojima je ona ponizila hrvatske umjetnike. Mnoge umjetničke udruge šute u strahu da ne izgube javne dotacije, jer već smo rekli, ovaj postav Ministarstva kulture znao je biti i osvetoljubiv prema umjetnicima i njihovim udrugama, po principu ”ako nisi za nas – onda nema sredstava za rad!!”

Preko leđa likovnih umjetnika, i o tome smo već pisali, žive dakle svi ti službenici u Ministarstvu kulture, njih skoro 400, sve te likovne komisije i kulturna vijeća u Ministarstvu koja su plaćena za svoj rad, pa ravnatelji i kustosi državnih galerija i muzeja i razni službenici nadležni za kulturu po brojnim gradskim uredima u hrvatskim gradovima, kao i upravni odbori nekih velikih i tzv. ‘podobnih’ umjetničkih udruga, koji su trebali štititi prava umjetnika, a na kraju su se u svemu tome ponašali kao nekakvi ”politički komesari”, koji su, umjesto da zaštite umjetnike – štitili ministricu kulture od umjetnika i njihovih prigovora!

Nema lijepih riječi sa kojima se to može opisati, ali svi ti ljudi koji su bezočno živjeli preko leđa likovnih umjetnika i mirno su sad gledali kako ministrica kulture nekim umjetnicima uskraćuje njihove potpore, bili su obični domaći izdajnici hrvatske kulture i umjetnika, i mnogim umjetnicima je upravo ova kriza do kraja otvorila oči, iako se u medijima još uvijek slabo čuje njihov glas, no to je tako i zbog svojevrsne cenzure u kulturi, koja je također bila obilježje mandata ove ministrice kulture, jedna meka cenzura koja ogorčene umjetnike zapljuskuje uljepšanim propagandnim porukama, patronizirajuće i licemjerno poput Marije Antoanete, kojoj se pripisuje izreka ako nemaju kruha, nek’ jedu kolače“.

Te financijske cenzuse za umjetnike i kod njihovog planiranog zakona za umjetnike, i kod njihovih umjetničkih potpora mogao je predložiti samo netko krajnje ne-empatičan, neodgovoran, needuciran i posve ciničan prema umjetnicima, jedan elitistički, malograđanski um koji je zamislio da umjetnici valjda budu samo djeca iz bogatijih obitelji, stranački dužnosnici i profesori sa umjetničkih akademija, kojima u konačnici i ne trebaju nikakve potpore, jer su se oni prije toga sasvim lijepo zbrinuli po državnim službama. Tako nećemo uopće pretjerati ako kažemo da smo i kod planiranog zakona za umjetnike i kod ovih umjetničkih potpora vidjeli neke naznake tzv. ‘ekonomskog fašizma’, koji se sa državnih jasli obrušio na ranjivu populaciju umjetnika slobodnjaka, znajući dobro da takvi umjetnici bez sindikata nemaju adekvatnu radnu zaštitu, kao što je u Hrvatskoj imaju mnoge druge profesije.

Hrvatski umjetnici u protekle četiri godine bili su na udaru nekih stranačkih klanova i njihovih plaćenika, koji u velikom broju slučajeva posjeduju i resurse i medijski aparat, vladaju nad brojnim ustanovama u državnom vlasništvu i u konačnici nam kroje jednu parazitsku kulturu, u kojoj će slobodni umjetnički profesionalci biti najveće ekonomsko roblje, na samom dnu hranidbenog lanca i brojni umjetnici služiti će državi samo zato da bi se na račun njihovog prekarnog rada, u državnim ustanovama zaposlio golemi broj podobnih državnih službenika u kulturi, kao i razna stranačka mladež.

Podobna kultura tako postaje ružno naličje onoga što je trebala biti hrvatska kultura i umjetnost: umjesto prostora slobode i slobodnog kritičkog mišljenja koje osmišljava plodonosne strategije za spas hrvatskih umjetnika i umjetnosti, dobili smo sterilnu propagandu o ”kulturnim politikama”, hrpu frazetina pokupljenih od europske birokracije kojoj se domaći političari silno žele dopasti, ne vodeći uopće računa o životima domaćih umjetnika i njihovih obitelji, i dobili smo umjesto intelektualaca sa kičmom, domaće izdajnike sumnjivih motiva i prljavih strategija sa kojima pokušavaju ugušiti svaki otpor i slomiti duh brojnih pobunjenih umjetnika.

Da li takvo nešto želimo zadržati i u budućnosti i postoje li uopće ikakve alternative osim ovoga što vidimo sada, to ćemo vidjeti nakon narednih izbora, usprkos kojima brojni umjetnici ipak nisu optimisti, jer smo već toliko puta do sada imali ministre/ice kulture koji u principu uopće nisu razumjeli umjetnike i umjesto njihovih interesa, samo su gledali interese stranke, koja ih je i postavila na ta mjesta.

Pa čak danas veliki broj političkih stranki uopće i ne spominje riječ kultura ili umjetnost u svojim predizbornim programima, kao da se radi o nekim nevažnim područjima čovjekovog življenja, i ako to sad ne spominju u svojim kampanjama, šta mislite kakvi će biti prema hrvatskim umjetnicima kada, i ako jednom dođu na vlast?? Dok s druge strane, ovi koji preko medija neprekidno vrište o ”kulturnim politikama” i svojim zaslugama u kulturi, u konačnici nam samo serviraju Lažne slike, ispod kojih se skriva težak socijalni položaj obezvrijeđenih hrvatskih umjetnika i slobodnih profesionalaca.

Između mukle šutnje i zaslijepljujuće medijske propagande, hrvatski umjetnici moraju odabrati svoj put sa više svijesti i beskompromisnim oštrim pogledom koji razobličuje kulturu vladajućih, moraju osnažiti sebe u nezavisnom dijalogu sa političarima, koji od umjetnika nipošto više ne smiju tražiti ”podobnost”, nego im isključivo moraju omogućiti Slobodu rada i djelovanja, za što je tzv. ”ekonomska sloboda” jedan od glavnih uvjeta: da hrvatski umjetnici konačno budu pošteno plaćeni za svoj rad i da razni paraziti koji su ih do sada iskorištavali, u nekim budućim vremenima budu ipak djelotvornije detektirani i odstranjeni iz hrvatske kulture i umjetnosti.

mr. art Krešimira Gojanović

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.