Virtualna izložba umjetnika okupljenih oko HDLU Zagreb: Ljubav kao transformacija

Silvia Golja, ''Oni'', kombinirana tehnika akrila i ugljena na MDF ploči, 35x35 cm

Silvia Golja, ”Oni”, kombinirana tehnika akrila i ugljena na MDF ploči, 35×35 cm

Virtualna izložba umjetnika okupljenih oko HDLU Zagreb: Ljubav kao transformacija

”Ljubav kao transformacija” predstavlja novu skupnu virtualnu izložbu na portalu ”Zagrebački likovni umjetnici” u organizaciji HDLU Zagreb, a koja je ovoga puta okupila 40 umjetnika sa 79 djela, kroz koja se propituje, demistificira i redefinira pojam ”ljubavi”.

Kroz koncept izložbe, bilo nam je važno sa tog pojma odstraniti sve kulturološke i medijske utjecaje, koji ljubav među ljudima prikazuju previše površno, stereotipno, uz nestvarno idealiziranu romantiku potrošačke kulture, a bez stvarne emocionalne dubine. Potraga za ljubavlju u likovnom djelu ujedno je predstavljala i ulazak u labirnte vlastite duše, istraživanje skrivenih motiva, želja i nadanja, susret sa pokopanim sjećanjima, ponegdje i svjedočanstvo samoće uz univerzalnu čovjekovu težnju da transcendira osjećaj odvojenosti i izolacije, te se poveže sa nečim većim od sebe, ne gubeći pri tome svoju slobodu i autentičnost.

Uz Eros i Tanatos, ples polarnosti u različitim životnim ciklusima, kroz tijelo koje pulsira u kromatskim česticama, sjenama i bjelinama, u apstraktnim misterijima, hermetičnim intimističkim zapisima, uz dašak tragike i prolaznosti, ali i drskog, prpošnog humora, ljubav je inspirirala umjetnike donoseći puno pitanja, ponegdje i bez odgovora, no sa upornom težnjom poniranja u duboke prostore ljudskog iskustva, suočavanja sa tabuima i kreiranja novih, humanijih vizija ljudskog povezivanja.

Zlatko Isaković - Lula, ''Rastanak'', akril na papiru, 46x32 cm

Zlatko Isaković – Lula, ”Rastanak”, akril na papiru, 46×32 cm

Iza plošne simbolike masovne kulture koja nas od najranijih dana pokušava odgojiti da neprekidno konzumiramo svijet oko sebe ispunjen šarenim proizvodima, kroz indoktrinirajuće sustave vrijednosti i životne stilove, iza prikaza ljubavi estradnih ličnosti u zamornoj sapunici gdje su fizički izgled i brendirana odjeća postali imperativ za prosudbu ljudske ličnosti, iza svog tog izvještačenog sajma taštine, živi skrivena stvarnost naših osjećanja, mjesto gdje čuvamo duševne dragocjenosti, hram bića u kojemu smo ponekad posvećenici, a ponekad i zatvorenici, kroz konflikt želje za autonomijom i potrebom za prožimanjem sa drugim ljudskim bićem.

Na tom tihom mjestu, ljubav je skriveni plod, tanka nit svjetlosti koja plete mrežu kroz galaksije snova, put prema izvoru bića koje se mora osloboditi u susretu i sa vlastitom sjenom i sa tajnom Drugoga koji nam dolazi u susret. Izolirani ove pandemijske godine više nego ikad prije, stvarali smo sa većim intenzitetom, puštajući slike kroz virtualni prostor i sa porukom ”Pogledaj me! Isti sam kao ti – skriven u mraku, prepun strepnji, tražim način da te dotaknem.” A dodir kroz umjetnost tako je postajao i put prema ljubavi, ili terapija od ljubavi, neistražena zemlja koja se otvorila u svojoj širini, onog trena kad su se oljuštile iluzije suvremenog društva i kada smo se suočili sa vlastitom i tuđom smrtnošću i krhkošću života. Ljubav je tako prestala biti idealizirani osjećaj, salonska konvencija za dokone malograđane, već je ponekad kao oštar kontrast donosila svijest o nemogućnosti povezivanja i potrebi odricanja, o zabranjenom i nedostižnom, o žrtvovanju i odustajanju, o prolaznosti vremena koje se više nikad neće vratiti. Realnost se ukazala kao neuljepšana tapiserija grubih tkanja, prisiljavajući nas da istražimo vlastite granice, otkrijemo svoje strahove i transformiramo ih kroz kreaciju, koja zamišljanjem osvjetljava nepoznanice života.

Mateo Kolić, ''Bratstvo'', fotografija, 30x40 cm

Mateo Kolić, ”Bratstvo”, fotografija, 30×40 cm

Na slikama, kroz različite interpretacije, ljubav je postala i čin volje, čvrsti i pouzdani stisak ruke, susret generacija, bračna zasićenost, rastanci i odlasci, ali i strastveni puteni vrtlozi, kao i dirljiva posvećenost dugih ljubavi kroz godine koje nisu izgubile svoj žar, a ponekad se pretvarala i u povratak samome sebi, nakon spoznaje da je nekad bolje izgubiti neke odnose, nego izgubiti sebe. U ljudskoj nesavršenosti, emocije su stvarale boje i linije koje su se pretapale u prostranstva, oblikovale su polarnosti i njihov ples, sudare svjetova, balanse, ali i konflikte. Umjetnici su se osvrnuli i na paradokse suvremenog društva, zablude ljubavi, društvene mreže, karantenu, razbijanje iluzija, komunikaciju, veze, seksualnost, ali i duhovnost unutar koje ljubav prema čovjeku može biti i put prema božanskom.

Osobno iskustvo koje gradi našu individualnost, utjecaji koji su nas formirali, naši ukusi i rukopisi, sve se to slilo u mreži različitih značenja i doživljaja ljubavi, koja je ipak prestala biti sretan završetak na kraju nekog filma, vjenčanje i kućica u cvijeću sa parom koji neprekidno cirkulira kroz raskošna događanja, pokazujući svoje skupe toalete. Umjesto toga, na svjetlo su se probile kompleksnije istine, ponegdje tamniji, melankolični tonovi, ironija, tuge i radosti, obrisi te skrivene zemlje koja predstavlja naše unutarnje svjetove, koje ne otkrivamo baš svakome.

Suzana Gajdek, ''Connected with invisible strings'', akril na platnu, 60x80 cm

Suzana Gajdek, ”Connected with invisible strings”, akril na platnu, 60×80 cm

U današnjem društvu kada posjedujemo brojna komunikacijska sredstva, te možemo imati više tisuća ‘prijatelja’ na nekoj društvenoj mreži, kada vladamo tehnologijama kakve naši preci nisu mogli ni zamisliti, preplavljeni informacijama i vijestima iz brojnih izvora i tražeći svoje mjesto u svom tom šarolikom svijetu, ponekad paradoksalno možemo izgubiti dublji kontakt sa sobom i drugim bićem, dobivši za uzvrat puno površnih veza i poznanstava koja ostaju na razini trendovskih zbivanja i prolazne zabave. U svijetu ‘spektakla’, tada je nužno okrenuti pogled prema ‘nevidljivom’, u slojevitosti iskustva potražiti zaboravljene osjećaje, sastaviti paletu novo-otkrivenih nijansi, stvoriti se iznova iznutra prema van, sa slikama koje transformiraju naše iskustvo ljubavi i dotiču svijet humanijim porukama. Cjelovitost prirode odvija se u plesu suprotnosti, kroz početke i završetke, rađanje i umiranje svjetla svakog dana iznova. Nijednu fazu, ni jedan osjećaj ili doživljaj ne bi trebalo preskočiti, tamna iskustva, jednako kao i ona blistava i radosna dio su palete koja stvara cjelinu.

Unatoč narcističkoj kulturi koja danas sužava dimenzije ljudskosti i svijet emocija, na dubljim razinama kroz nevidljive niti pulsiraju vizije i slike kao pokretači drugačije stvarnosti, koja zahtjeva osobnu hrabrost da budemo svoji sa svim specifičnostima koje imamo, otvoreni i protočni u različitim iskustvima, između sklada i kaosa kroz koje tražimo afirmativnu produktivnost – da dotaknemo esenciju bića u sebi i drugome, taj intenzivni transformativni potencijal ljubavi kao primijenjene kreacije i umijeća življenja.

mr. art Krešimira Gojanović


Izlagači: Hrvoje Baltić, Dubravka Bodulić, Tamara Bućan, Vedran Bukovina, Ana Bušalić, Slobodan Butir, Antonija Cesarec, Zvonimir Čačić, Suzana Gajdek, Krešimira Gojanović, Robert Gojević, Silvia Golja, Izabela Hren, Zlatko Isaković – Lula, Juraj Jonke, Vanda Jurković, Martina Kamenečki, Valentina Kasapović, Ivana Kolić, Mateo Kolić, Dado Kovačević, Branko Lozinski – Žuti, Rada Marković, Mirjana Marović, Ivana Mikulić, Ana Penić, Oleg Perčinić, Stjepan Perković, Višnja Peter, Branka Popov Ostojić, Mario Rosanda, Tin Samaržija, Iztok Sitar (SLO), Rešad Sultanović (BiH), Adalgisa Škopac, Adrijana Šuran, Katarina Višić (CG), Andrej Zbašnik, Matea Zeman, Magdalena Zovkić.


Galerija

 

 

E mail: hdlu.zagreb@outlook.com
Impressum – Zagrebački likovni umjetnici – HDLU Zagreb

Koncept izložbe i web dizajn: Krešimira Gojanović

Copyright (c) HDLU Zagreb i autori Krešimira Gojanović, Hrvoje Baltić, Dubravka Bodulić, Tamara Bućan, Vedran Bukovina, Ana Bušalić, Slobodan Butir, Antonija Cesarec, Zvonimir Čačić, Suzana Gajdek, Robert Gojević, Silvia Golja, Izabela Hren, Zlatko Isaković – Lula, Juraj Jonke, Vanda Jurković, Martina Kamenečki, Valentina Kasapović, Ivana Kolić, Mateo Kolić, Dado Kovačević, Branko Lozinski – Žuti, Rada Marković, Mirjana Marović, Ivana Mikulić, Ana Penić, Oleg Perčinić, Stjepan Perković, Višnja Peter, Branka Popov Ostojić, Mario Rosanda, Tin Samaržija, Iztok Sitar (SLO), Rešad Sultanović (BiH), Adalgisa Škopac, Adrijana Šuran, Katarina Višić (CG), Andrej Zbašnik, Matea Zeman, Magdalena Zovkić.

(21. 11. 2020.)

 

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.