”Ples boja”, skupna izložba slika autora okupljenih oko portala Ludvig dizajn otvara se u galeriji Slovenskog doma

Marija Tokić, ''Stari Cvjetni'', ulje na platnu, 70x60 cm

Marija Tokić, ”Stari Cvjetni”, ulje na platnu, 70×60 cm

U srijedu, 6. listopada 2021. u 17 sati u galeriji Slovenskog doma (Masarykova 13, Zagreb), otvara se skupna izložba slika autora okupljenih oko portala Ludvig dizajn, pod nazivom ”Ples boja – Dance of colours”. Otvorenje izložbe održati će se u skladu sa propisanim epidemiološkim mjerama.

Izlažu: Alenka Tominac, Ana Sušec, Andrea Stanić, Biserka Biba Ladišić, Bosiljka Dajić, Branka Toplek, Danica Kuštrak, Davorka Radočaj, Doroteja Meštrović, Dušica Božić, Đurđica Pirkić, Gordana Marijić, Irena Sara Mraz, Ivna Grgić, Marija Hečimović, Marija Tokić, Nela Stamenović, Snježana Bilandžić, Sonja Papuga, Valentina Dujela, Vera Antolić, Vesna Zvonarević, Zoran Hercigonja, Zvjezdana Žužić, Žarko Radovanović.

Iz predgovora Krešimire Gojanović: ”Ples boja – Dance of colours”, skupna izložba slika u galeriji Slovenskog doma

Andrea Stanić, ''Oluja boja'', ulje i akril na platnu, 100x50 cm

Andrea Stanić, ”Oluja boja”, ulje i akril na platnu, 100×50 cm

Zagrebačku jesen 2021. godine obilježiti ćemo sa zanimljivim likovnim događanjima, od kojih to svakako jeste i izložba ”Ples boja” u galeriji Slovenskog doma u Zagrebu, gdje će se predstaviti umjetnici okupljeni oko portala Ludvig dizajn sa slikama različitih poetika, u kojima prevladavaju motivi iz prirode, uz urbane vedute i nešto apstraktnih slikarskih izričaja, unutar kojih se materijalna realnost transformira u odnosima čistih likovnih elemenata, boja, linija i ploha. Na prijelazu godišnjih doba kada krećemo prema tamnijoj polovici godine uz obilje jesenskih plodova, slikari/ice ponovo se vraćaju prirodi kao najdubljem izvorištu svoje inspiracije, da bi nas povezali sa rijekama, jezerima i morskim uvalama gdje se nebo odražava u vodi, a voda se poigrava sa svjetlošću, od dubokog plavetnila i bjeline raspršenih kapljica prema tamno ljubičastim tonovima mokrih ulica, kojima se vraćamo nakon ljetnih putovanja.

Neke autorice poput Alenke Tominac, Danice Kuštrak i Branke Toplek posvetile su se realističnim prikazima svojih motiva kroz mnoštvo precizno ocrtanih detalja: sjene na snježnoj površini što prekriva oranice uz vodu (Tominac), strukture biljaka i lišća u zlaćeno zelenoj dolini (Toplek), bjeličaste tipke na klaviru drugačije tonirane nego pregibi bijele haljine na slici Danice Kuštrak, koja teži tonskim definicijama jasno odjeljenih velikih ploha boje, uz kontrast tamne i hladne pozadine sa mekoćom ženske puti u prvom planu.

Ana Sušec, ''U bojama kišnih kapi'', suhi pastel, 60x50 cm

Ana Sušec, ”U bojama kišnih kapi”, suhi pastel, 60×50 cm

Gordana Marijić na svojoj slici prikazuje susret pjenušavog mora što se razbija o stijene, slikarska gesta je tu nemirnija, voda i kamene litice imaju svoj karakter koji prosijava kroz namaze boja u skladnom prožimanju, dok nam Ana Sušec prikazuje kišni sumrak u gradu u kojemu sve treperi i rastače se pod svjetlom uličnih svjetiljki. Andrea Stanić u zamršenom klupku točkastih poteza prepletenih sa mrežom tankih linija predstavlja nam unutarnje strujanje i emocionalni doživljaj olujnog elektriciteta, dok Biserka Biba Ladišić i Bosiljka Dajić u kubističkim apstrakcijama definiraju neki svoj imaginarni prostor, također zasićen bojama koje se prelamaju kroz geometrijske oblike.

Delikatni ples boja pronalazimo i u cvijetnim krunama Davorke Radočaj i Zvjezdane Žužić, u prikazu elegantne dame sa rukavicama, maramom i naočalama na slici Žarka Radovanovića, u fantazijskom prizoru grada koji se uzdiže iz blijedo narančaste izmaglice na slici Vere Antolić, u sjetnim vedutama Vesne Zvonarević i Snježane Bilandžić, gdje nam autori/ice, svaki sa svojom odabranom paletom približavaju različite emocije poput nostalgije, nejasne čežnje za dalekim prostorima i romansama koje blijede sa titravom svjetlošću kasnog ljeta.

Đurđica Pirkič, ''Panonsko more'', akril na platnu, 50x40 cm

Đurđica Pirkič, ”Panonsko more”, akril na platnu, 50×40 cm

Marija Tokić nas tako vraća i u vrijeme naše mladosti, kada smo prolazili starim Cvjetnim trgom na kojemu je mnoštvo šarenih buketa ispod crvenih suncobrana tvorilo živopisne kulise za naše susrete ispred kina, dok nas slap Doroteje Meštrović također podsjeća na neki stari bajkoviti prizor, kada zastajemo zadivljeni pred silama prirode i puštamo da nas obuzmu kroz hladnu koprenu vode. Boje se nalaze u elementima, zapljuskuju nas ritmom kroz rascvjetane obale riječice na slici Dušice Božić, u tmurnim sivoplavim oblacima koji natkriljuju zlatno ”Panonsko more” Đurđice Pirkić, u kontrastu plave odjeće i žutih suncokreta na slici Irene Sare Mraz, “Moj Van Gogh”, u maštovitoj kompoziciji Ivne Grgić sa malim otokom usred tirkiznog mora i detaljima naplavina, sipine kosti, pijeska, špage i oblutaka, uklopljenih u tkivo slike.

Paleta vibrira i u zagasitom tunelu na slici Marije Hečimović, ”Buđenje”, koji nam približava boje zemlje i uvelog lišća u prvom planu, dok se kružno kovitla prema svjetlijoj dubini, u spontanoj istraživačkoj gesti Nele Stamenović sa kojom autorica gradi udaljeni plavi most u centru kompozicije što povezuje planove i dimenzije imaginarnog pejzaža, u jesenjim impresijama Sonje Papuge, gdje se u tehnici enkaustike formiraju jezgre i obline crvenkastih plodova i lišća, u zarđalom lancu i njegovoj sjeni što pada preko glatke površine vode na slici Valentine Dujele, kao i na slici Zorana Hercigonje, na kojoj se kroz ekspresivan crtež ukazuje stilizirani grad, protkan crvenim, ljubičastim i crnim detaljima u konstrukcijama njegovih građevina.

Vera Antolić, ''Nerođeni grad'', ulje na platnu, 50x70 cm

Vera Antolić, ”Nerođeni grad”, ulje na platnu, 50×70 cm

Svečanost jeseni, svečanost boje – slikari su uvijek sami i slobodni u svom stvaralačkom procesu, a kada se sve te slike stave na okup, one nam pričaju priče o svakodnevici viđenoj iz drugačije perspektive, kada uočavamo čaroliju u malim detaljima, ali i u širini nebeskog prostranstva, tepihu od trave, poljima pšenice što talasaju na vjetru i pod uskovitlanim oblacima. Tada nam se čini da je svaka od tih slika neko intimno svetište njezinog autora/ice, gdje se slavi život, igra sjena i svjetlosti, raznolikog kolorističkog spektra iz kojega izranjaju oblici nijansirani jutarnjom svježinom, da bi se na kraju dana ponovo rasplinuli u svemirskim prostranstvima, između zbilje i snova, dok umjetnici dišu i postoje kroz svoje oslikane doživljaje.

mr. art Krešimira Gojanović


Za one koji nisu u Zagrebu, na portalu Ludvig dizajn možete pogledati i virtualnu galeriju slika, koje će se moći vidjeti u galeriji Slovenskog doma u Zagrebu – na poveznici.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.