HDLU Zagreb, priopćenje za javnost: Ministarstvo kulture i medija opet ignorira probleme hrvatskih umjetnika i nekih strukovnih umjetničkih udruga

HDLU Zagreb kao strukovna likovna udruga želio bi ukazati na neke probleme hrvatskih umjetnika, koji su sustavno ignorirani već šestu godinu zaredom u mandatima sadašnje ministrice kulture i medija, gospođe Obuljen Koržinek. Više strukovnih udruga, kao i samostalnih umjetnika i njihovih predstavnika pisali su Ministarstvu kulture i medija RH o tim problemima, no do dana današnjeg nije bilo nikakvih odgovora, ni pomaka za hrvatske umjetnike.

A radi se o slijedećim problemima:

1. Samostalnim umjetnicima je 2009. godine smanjen koeficijent za obračun osnovice za uplatu doprinosa s 1,2 na 0,8 zbog antirecesijskih mjera i uvođenja posebnog poreza na plaće, mirovine i druge primitke, pri čemu je obećano da će se nakon ukidanja navedenog poreza, visina osnovice za uplatu doprinosa samostalnih umjetnika ponovno obračunavati prema starom koeficijentu. Navedeni porez ukinut je 2010. godine, no jedino samostalnim umjetnicima od 2009. godine, znači punih 13 godina, nije vraćen, odnosno porastao koeficijent za uplatu obveznih doprinosa, što samostalne umjetnike stavlja u vrlo težak položaj kad odu u mirovinu i suoče se sa izuzetno niskim mirovinama ispod praga siromaštva, od kojih ne uspjevaju podmiriti troškove svakodnevnog života.

Ovo je nešto što nitko iskreno ne saopćava mladim umjetnicima na umjetničkim akademijama i tema se sustavno ignorirala i po mnogim umjetničkim udrugama, gdje se mladim umjetnicima ‘status’ samostalnog umjetnika često prikazuje kao neka vrlo značajna stvar, i time se mladi ljudi već desetljećčima navode da napuste Zavod za zapošljavanje i upišu se u HZSU, te postanu profesionalni umjetnici, no nitko ih realno ne informira o krajnjim posljedicama takvog čina, o tome kako žive zaboravljeni samostalni umjetnici u mirovini, od kojih mnogi zadnjih godina ne dobijaju ni obećani dodatak na mirovine kao zaslužni umjetnici, i u pravilu mnogi nisu transparentno ni informirani da imaju pravo na taj dodatak, a kada se slučajno žele informirati pri resornom Ministarstvu kulture i medija RH, njihovi dopisi se ignoriraju i nitko im ne odgovara. Tako se dakle u Hrvatskoj postupa prema ”zaslužnim umjetnicima” koji su u struci odradili čitav svoj radni vijek.

Brojnim dopisima strukovnih udruga i umjetnika pojedinaca proteklih godina traženo je da se ove nepravde prema samostalnim umjetnicima isprave, te je posebno u mandatima sadašnje ministrice kulture i medija, Obuljen Koržinek, više puta obrazložen taj problem, pri čemu su samostalni umjetnici zahtjevali da se njihov koeficijent koji je temelj za utvrđivanje visine mirovine, uveća na 1,8, po uzoru na kolege umjetnike zaposlene u kulturnim institucijama RH, čiji su koeficijenti propisani Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Također je zahtjevano i da se samostalnim umjetnicima retrogradno nadoknade svi oni zaostaci u posljednjih 12 godina, sa kojima su kao jedina profesija u Hrvatskoj oštećeni zbog antirecesijskih mjera iz 2009. Na žalost, na sve zahtjeve umjetnika i njihovih strukovnih udruga, ministrica kulture i medija također ne odgovara na njihove dopise. Tako su se hrvatski umjetnici opet našli pred šutnjom nadležnih institucija, gdje se čini da se problem još jedino može pokušati riješiti sudskim putem, kolektivnom tužbom samostalnih umjetnika protiv države, oko čega su se neke kolege već angažirali i konsultiraju odvjetnike.

2. Drugi veliki problem hrvatskih umjetnika jest izbacivanje nekih zagrebačkih likovnih umjetnika iz Meštrovićevog paviljona, koje je započelo u mandatu sadašnje ministrice kulture i medija, Obuljen Koržinek, kao i njenim pokušajima da napravi nekakav ”klaster” likovnih udruženja, gdje je vodeću ulogu htjela dati tadašnjem predsjedniku udruge HDLU iz Meštrovićevog paviljona, Josipu Zankiju, koji je skupa sa Ministarstvom kulture i medija u javnosti plasirao tezu da je HDLU iz Meštrovićevog paviljona ”utemeljen 1868. godine i od tada, pod raznim nazivima, kontinuirano djeluje”. Ova tvrdnja nije točna, kako su pokazala nedavna saznanja predočena od predsjednika HULU Split i HDLU Dubrovniki u nekim hrvatskim medijima, jer HDLU u Meštrovićevom paviljonu je od 1978. do 1993. bio samo jedna od gradskih podružnica starog Saveza hrvatskih društava likovnih umjetnika i zvali su se tada ”HDLU Zagreb”, da bi 1993. izbacili ”Zagreb” iz imena i proglasili se ”krovnim” HDLU-on i jedinim sljednikom starog ULUH-a, odnosno Saveza hrvatskih društava likovnih umjetnika. No pokušavajući se nedavno uknjižiti na Florin dom u Dubrovniku, HDLU iz Meštrovićevog paviljona nije mogao dokazati da su jedini pravni sljednici bivšeg ULUH-a, odnosno Saveza hrvatskih društava likovnih umjetnika, a što ističe predsjednica HDLU Dubrovnik u članku DubrovnikNet-a na poveznici: https://www.dubrovniknet.hr/florin-dom-pripada-dubrovniku/

Stoga se postavlja pitanje kako je uopće gospođa Obuljen Koržinek svojedobno išla na proslavu ”150 godina HDLU-a” u Meštrovićev paviljon, te je 2018. Ministarstvo kulture i medija sa golemim novcima financiralo monografiju i tu proslavu od 150 navodnih godina jedne udruge, koja je u bivšoj Jugoslaviji bila samo jedna od gradskih podružnica starog Saveza hrvatskih društava likovnih umjetnika i nakon njegovog raspada se u javnosti nastavila lažno predstavljati kao ”krovna” udruga likovnih umjetnika – zašto gospođa Obuljen Koržinek nije na vrijeme spriječila ove manipulacije jedne umjetničke udruge, iako su je neki umjetnici na to odavno upozoravali?

2015., kao što mnogi znaju, u Zagrebu smo ponovo osnovali ”HDLU Zagreb”, smatrajući da HDLU iz Meštrovićevog paviljona pod vodstvom Josipa Zankija i Tomislava Buntaka ne štiti u dovoljnoj mjeri interese zagrebačkih likovnih umjetnika, no tada je krenuo teror spram nekih zagrebačkih likovnih umjetnika, koji su izbacivani iz Meštrovićevog paviljona (njih 11) i to sa znanjem ministrice Obuljen Koržinek, koja je i dalje nastavila ignorirati te probleme o kojima su joj pisali umjetnici. Ministrica kulture ignorira i prava svih ostalih HDLU-ova u Hrvatskoj, koji se mogu vidjeti na Popisu strukovnih udruga Ministarstva kulture i medija na poveznici od rednog broja 13 do 22, a koji danas u Hrvatskoj svi djeluju kao nezavisne i ravnopravne likovne udruge: https://min-kulture.gov.hr/pristup-informacijama-16/popis-umjetnickih-strukovnih-udruga-na-temelju-cijih-potvrda-se-ostvaruju-porezne-olaksice/6367

Naime, ministrica Obuljen Koržinek dala je interne preporuke za korištenje Meštrovićevog paviljona bez javnog natječaja samo jednom HDLU-u, onome kojim predsjedava Tomislav Buntak, ignorirajući sve ostale HDLU-ove sa Popisa strukovnih umjetničkih udruga, kao i ta pitanja o pravnom sljedništvu današnjih HDLU-ova, od kojih je samo jedan dobio zgradu Meštrovićevog paviljona na korištenje i onda svojim kolegama iz drugih HDLU-ova naplaćuje ulaz u zgradu Meštrovićevog paviljona! Problem koji profesionalni umjetnici godinama ističu: uprave nekih strukovnih umjetničkih udruga privatizirale su državni prostor dobijen bez javnog natječaja i počele su umjetnicima naplaćivati ulaz, razne kotizacije, prodavati prostor za izložbe, iznajmljivati ga raznim gospodarskim subjektima, itd., itd. – ministrica kulture i ove probleme ignorira.

3. Neke strukovne umjetničke udruge osnovane nakon 2014. godine također su diskriminirane i od strane HZSU-a, koji je od ministrice Obuljen Koržinek dobio javne ovlasti i time praktički prestao postojati kao klasična udruga, te je postao ured ministrice kulture za uplatu doprinosa umjetnicima, i kao takav, HZSU ima diskriminatoran pravilnik od 2015. godine, sa kojim onemogućava sve strukovne umjetničke udruge osnovane nakon 2014. da predlažu članove HZSU-ovih komisija, kao i članove HZSU-ovih upravnih tijela. Ministrici Obuljen Koržinek više umjetnika i strukovnih udruga pisalo je o ovom problemu da su neke strukovne umjetničke udruge osnovane nakon 2014. nepravedno isključene u Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika, te im je onemogućeno da štite interese umjetnika i svojih članova i budu transparentno informirane o radu HZSU-ovih komisija. Usprkos brojnih dopisa i o tom problemu, ministrica kulture ignorira i te dopise.

4. Tu dolazimo do slijedećeg velikog problema u likovnoj komisiji HZSU-a, koja u zadnjih desetak godina sustavno odbija primiti u HZSU neke značajne likovne umjetnike koji su svi imali ispunjene brojčane kriterije za upis, neki čak i višestruko, te su izlagali na značajnim izložbama u zemlji i inozemstvu, ali su odbijeni sa nejasnim objašnjenjem ”da ne predstavljaju zamjetan doprinos hrvatskoj kulturi”, a koji nije strukovno elaboriran i pri čemu je odbijenim umjetnicima uskraćeno čak i njihovo Ustavno pravo na žalbu resornom Ministarstvu kulture i medija! Nad time što radi likovna komisija Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, neke strukovne likovne udruge uopće nemaju kontrolu, a ni umjetnici nemaju pravo uvida. Takvih odbijenih likovnih umjetnika sa ispunjenim uvjetima za prijem u HZSU posljednjih desetak godina ima više desetaka iz različitih strukovnih umjetničkih udruga i oni praktički nemaju nikakve mehanizme nadzora nad time što rade komisije HZSU-a, i nemaju ni pravo na žalbu resornoj ministrici kulture i medija.

5. Veliki nered i kaos na umjetničkoj sceni, Ministarstvo kulture i medija ignorira i potpuno potiskuje:

a./ – diskriminacijom i isključivanjem nekih strukovnih umjetničkih udruga i davanjem neopravdane prednosti samo pojedinim udrugama koje prihvaćaju sve ministričine odluke bez kritičkog propitivanja. Na ovaj način bivaju oštećeni i svi oni umjetnici, koji nisu u milosti takvih ”podobnih” krugova i udruga.

b./ Strukovne umjetničke udruge diskrimnirane su i kod dodjele državnih prostora na korištenje, koji se poput Meštrovićevog paviljona dodjeljuju na potpuno netransparentan način bez javnog natječaja, i to ljudima koji su iz Meštrovićevog paviljona izbacivali dugogodišnje zagrebačke likovne umjetnike i svojim kolegama iz drugih ravnopravnih HDLU-ova već godinama naplaćuju ulaz u Meštrovićev paviljon.

c./ Poseban je problem i sa udrugom HZSU i njezinim netransparentno donešenim diskriminatornim pravilnikom iz 2015. i nedemokratskim metodama uskraćivanja umjetnicima njihovog prava na žalbu, kao i prava da se izravno kandidiraju za izbor Upravnih tijela udruge. Tako je današnji HZSU potpuno transformiran kao udruga da isključivo slijedi ono što mu propisuje Ministarstvo kulture i medija, te su već odavno kao udruga izgubili kritičku i strukovnu nezavisnost, a što u velikoj mjeri šteti i njegovim članovima, kao i ostalim umjetnicima na hrvatskoj umjetničkoj sceni, koji će se jednog dana upisivati u HZSU. Da samo spomenemo jednu potpuno zapanjujuću činjenicu: samostalni i profesionalni umjetnici sa takozvanim ”statusom” nemaju čak ni svoga prostora u kojemu bi se mogli sastajati i govoriti o svojim radnim problemima, dok s druge strane ravnateljica u Meštrovićevom paviljonu naplaćuje umjetnicima ulaz u državni prostor, i naravno – Ministarstvo kulture šuti i sve to mirno gleda godinama!

d./ Zakon za umjetnike koji je odavno trebao biti donešen, ministrica kulture i medija u šest godina nije uspjela donijeti, pa tako gorući problemi hrvatskih umjetnika i dalje ostaju nerješeni, dok se Ministarstvo kulture i medija uglavnom bavi samo pitanjima baštine, a potpuno se zanemaruje strukovni i socijalni položaj živućih hrvatskih umjetnika, koji nikad nije bio gori.

***

HDLU Zagreb stoga traži od Ministarstva kulture i medija da obrati pažnju na sve ove nabrojane probleme hrvatskih umjetnika i strukovnih umjetničkih udruga, i da se neke stvari pomaknu sa mrtve točke, jer ignoriranje problema profesionalnih umjetnika šteti hrvatskoj kulturi u cjelini.

A hrvatskim umjetnicima, kao i kolegama zaposlenim na umjetničkim akademijama savjetujemo da više ne idealiziraju pred mladim kolegama taj ”status” profesionalnog umjetnika, jer se sa ovakvim stanjem stvari profesionalni umjetnici u Hrvatskoj pretvaraju u socijalne slučajeve sa mirovinama sa kojima je nemoguće preživjeti, a i tokom radnog vijeka, u ozbiljnim krizama, brojni umjetnici iz HZSU-a usprkos svojim ”doprinosima hrvatskoj kulturi”, bili su oštećeni uskraćivanjem nužnih radnih potpora za preživljavanje, za što se isto možemo zahvaliti sadašnjoj ministrici kulture i medija, pa je možda stvarno već došlo vrijeme da se profesionalni umjetnici efikasnije organiziraju i krenu prema nekim kolektivnim sudskim tužbama za ostvarivanje svojih radnih prava.

U Zagrebu, 12. 11. 2022.

mr. art Krešimira Gojanović,
predsjednica HDLU Zagreb

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.