U četvrtak, 4. 5. 2023. u 18,30 sati u Galeriji specijalne policije iz Domovinskog rata RH (Trg žrtava fašizma 1, Zagreb), otvara se izložba Jelene Martinović i Irene Gayatri Horvat, pod nazivom “Refleksije šume”. Izložba ostaje ovorena do 12. svibnja 2023. godine.
Iz predgovora Sande Stanaćev Bajzek: U vremenu ekspanzije umjetne inteligencije i sveprisutnih virtualnih komunikacijskih sustava, novi izložbeni projekt Irene Gayatri Horvat i Jelene Martinović vrijedan je umjetnički apel o potrebi obnavljanja znanja o prirodnom funkcioniranju svijeta. Iniciran ljubavlju prema prirodi i šumi, ujedinjuje ga istovjetni motiv i crtačka virtuoznost autorica. Stoga se, u Refleksijama šume, kako i naslovljavaju sam izložbeni koncept, reflektiraju umjetničke osobnosti samih autorica, pozivajući nas ”da se i sami resetiramo na zdrave osnove od kojih nas udaljava užurbani način života, da promislimo o sebi i o prirodi koje smo neodjeljivi dio”. Neodjeljivi kao što su i materijali koje koriste neodvojivi od samog stvaralačkog procesa i određenih tehnika, koje obje autorice koriste, slijedeći slobodu odabira i kombiniranja kao vlastiti imperativ.
Tako Gayatri na slikarskom platnu crta i ”slaže” svoje linoreze, a Jelena slika akrilom na papirnatoj podlozi. U toj slobodi kombiniranja izričaja reflektira se njihov slobodarski duh, izravan i snažan utjecaj koji na njih vrši priroda, formirajući njihov svjetonazor i estetske stavove koje one prenose u neprirodni prostor galerije, poništavajući granicu prirodnog i umjetnog (arhitektonskog), u kojem bivaju angažirana naša vizualna, ali i auditivna osjetila. Jer Gayatri i Jelena stvaraju ambijentalno djelo kojim, ispitujući oblike, boje, mirise i zvukove prirode, formiraju mjesto koje potiče posjetitelja i omogućava mu doživljaj na više perceptivnih razina. Izlazeći iz same domene likovnog, upotpunjavaju izložbu video uradcima obogaćenim zvukovima prirode i glazbom koji od promatrača zahtijevaju sudjelovanje i posebnu duhovnu koncentraciju. A u središnji dio galerije, aludirajući na pokrete i titraje lišća, postavljaju svoje crtačko-grafičke mobile, gradeći svoju posebnu ”likovnu šumu”, u kojoj možemo iščitati stanja i spoznaje koje nadilaze osobno i postaju refleksije univerzalnih vrijednosti.
Vrijednosti koje Jelena Martinović pronalazi u dodiru s prirodom. Ona joj je stalan stvaralački stimulans, kojeg kao iskustvo oslobođenja putem umjetničkog djelovanja nesebično dijeli s drugima. Tom djelovanju baza je crtež. On je otisak poetske osobnosti, koja od polja slike čini kontemplativan prostor koji se kristalizira iz autoričina izrazita senzibiliteta za percepciju i doživljaj životnih impulsa, kojima je izvor u prirodi i svemu prirodnome. To je crtež koji posjeduje kvalitetu sažimanja doživljenog. On je iskaz osvojene slobode poteza u kojem prepoznajemo istinsku ljepotu i slobodu razvoja, koja se kreće od eksplicitnosti i rekompozicije motiva, u sažeti opis trenutka.
To je crtež koji bilježi prirodu u punini njezine egzistencije, hvatajući njezine unutrašnje nemire i bivajući mjestom u kojem je zadovoljena autoričina potreba za vizualizacijom emocije i razumijevanjem, kako umjetničke tako i prirodne forme. On je baza i Jelenine slike, u polju kada biva akcentiran snažnom kolorističkom gestom, kada od impresije postaje ekspresivna refleksija. Karakteran je, i suptilan i razularen. Ima kvalitetu tvarnosti, jer istovremeno fiksira formu i daje joj slobodu, postajući više od same zabilješke ili opisa – Jelenin izraz doživljaja svijeta.
Istog onog svijeta koji je svojim brojnim kulturama i svjetonazorima utjecao na Irenu Gayatri Horvat, nagoneći ju da putuje, ali i da se uvijek vraća svojem slavenskom porijeklu, čvrsto ukorijenjenom u primordijalnom i prirodnom. Jer u arhetipskom, ritualnom i mitološkom uvijek je bila baza njezine umjetnosti, koja se zadnjih godina iskristalizirala u grafičko-slikarskom mediju, kojemu je glavni motiv drvo breze. Odabirući ga, Gayatri poziva na njegovu svetost i važnost koje je kao sveto drvo imalo u obredima starih Slavena, kao biće koje povezuje zemlju s nebom, materijalno s duhovnim. U njezinoj slici breza postaje sinonim za čovjeka. Nerijetko lik šamana, prikazana je i kao trudna žena koja u utrobi nosi ljudski plod, ali postaje i Krist, odnosno alter-ego same umjetnice.
Morfologiju samog stabla breze, njegove horizontalne brazde i crne linije koje izbijaju iz njezine bjeline, Gayatri koristi u strukturalnoj i kompozicijskoj gradnji slike, koju i sada upotpunjava slovom glagoljice. No, one postaju mnogo više od likovnog elementa. Postaju otiscima njenih osobnih mentalnih brazda. Jer slike su za Gayatri mjesta njezinih emotivnih i mentalnih pražnjenja, njezine osobne šume misli i zemljovidi duše, koji u samoj egzistenciji slike afirmiraju bogatstvo autoričinog svijeta. Stoga, priroda tek služi kao inspiracija kako bi se zabilježila ona druga, misaona i duhovna stanja, razmišljanja o temeljnim vrijednostima i smislu ljudskog postojanja. O svjesnosti zanemarivanja svojih korijena, narodnih običaja, svoga pisma, onoga što nas čini neizostavnim članom zajednice, dijelom naroda kojem pripadamo. U konačnici i dijelom prirode iz koje smo stvoreni.
A kako šume ne bi živjele samo u našim snovima, slikarice Irena Gayatri Horvat i Jelena Martinović svojim slikama, crtežima i grafikama kreiraju svijet, u kojem pred našim očima spretno udružuju prirodno i arhetipsko s produktima suvremenog. Kao u Jeleninim animacijama u kojima se pomoću aplikacija Artivive oživljeni preklapaju skenirani prizori njezine slike i fotografije, ili u video uradcima u kojima Gayatri oživljava svoje stihove u čudesnoj glazbenoj simbiozi s kompozitorom Simonom Skalarom. Postajući tako ravnopravne brojnim recentnim eko projektima, koji apelirajući na život u skladu s prirodom, osvješćuju njezinu važnost i sve što nam ona beskompromisno nudi. Sada, u čudesnom svjetlucanju, u refleksijama šume.
Sanda Stanaćev Bajzek
Biografije autorica
Jelena Martnovic rođena je u Varaždinu. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Ante Rašića. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, sudjelovala na brojnim likovnim simpozijima i radionicama u zemlji i inozemstvu, poput umjetničkog simpozija u Turskoj – Kapadokiji 2010. te predavanja i izložbi na Moskovskoj akademiji tijekom Olimpijskih igara u Moskvi 2013. godine. Sudjelovala je u mnogim umjetničkim projektima, kao što su rezidencijalni boravak na umjetničkoj radionici “As tide”, “Heimat”, Graz, realiziran u suradnji s Next Graz i Pistoletto, Biella Foundation, te predavanje “Art, Nature and Sports” u Moskovskom liceju na Međunarodnom simpoziju Moskovske akademije umjetnosti i Akademije znanosti u Moskvi, 2009. i 2014. godine. Godine 2007. sudjelovala je u prvoj hrvatskoj ženskoj himalajskoj alpinističkoj ekspediciji na vrh Cho Oyu (8201 m). Članica je HDLU Zagreb i HULULK-a Živi i radi u Zagrebu.
Irena Gayatri Horvat diplomirala je 2008. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, pedagoški smjer. Uz redovan program slikarstva u klasi profesora Šuteja, fakultativno je studirala i primijenjenu grafiku u klasi profesora Tišljara. Progonjena vjetrom znatiželje istražuje oaze života, u potrazi za svjetlom i plavim nebom. Proučava i posjećuje mnoge kulture svijeta, obilazeći Indiju, Nepal, Tibet, Maleziju, Tajland, Indoneziju, Južnu Ameriku… Himalajsko nebo i vjetar oblikuju joj kist. Prepuna utisaka i događaja, pretače osjećaje u slike i poeziju. Sudjeluje sa slovenskim kompozitorom Simonom Skalarem, stvarajući vizualno-glazbene projekte. Članica je HDLU-a i HULULK-a u Zagrebu, a od 2009. ZDSLU-a – matično društvo Kranj. Sudjelovala je u više skupnih i samostalnih izložbi, te učestvovala na više likovnih simpozija u Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Rumunjskoj, Finskoj, Turskoj, Austriji, Haitiu, Kini.
Zagrebački likovni umjetnici 