Komentar: hoće li 54. Zagrebački salon u organizaciji HDLU biti – Salon cenzure?

''Iza igrade'', foto K. Gojanović

”Iza ograde”, foto K. Gojanović

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika koje djeluje u Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu, ovih dana raspisalo je natječaj za sudjelovanje umjetnika na 54. Zagrebačkom salonu (link), a koji bi se prema njihovoj najavi trebao održati u ožujku/travnju 2019. u Domu hrvatskih likovnih umjetnika, u Meštrovićevom paviljonu. Koncepciju salona sa nazivom ”Bez anestezije” potpisuju Branka Benčić i Tevž Logar, a ovom prilikom nećemo je previše komentirati – radi se o još jednoj prilično hermetičnoj autorskoj kustoskoj koncepciji, koja će ipak teško komunicirati sa širom zagrebačkom profesionalnom likovnom scenom.

Naime, iskusni samostalni umjetnici već su odavno shvatili kako tu stvari stoje: kustosi u Hrvatskoj u najvećem broju slučajeva plaćeni su za svoje autorske koncepte i organizaciju izložbi po svojim konceptima, a likovni umjetnici se onda trebaju besplatno uklopiti u tuđe koncepte, platiti materijal za izvedbu svojih radova, platiti kotizaciju za učešće na izložbi i onda još i izložiti za publiku svoje radove potpuno besplatno, što znači da se od umjetnika očekuje da plešu po tuđoj muzici i pravilima potpuno i tragično neplaćeni, i pri tome bi još valjda trebali biti i sretni što će ih neki kustosi izabrati i udjeliti im tu čast – da svoj posao rade besplatno! Apsurd ove situacije dakle samostalni likovni umjetnici već su odavno uočili, pa se većina onih iskusnijih kloni tih velikih, razvikanih izložbi, pogotovo u onim slučajevima kada im pojedini kustoski koncepti djeluju previše nejasno ili su nevješto i nezanimljivo napisani. Nastavi čitati

Priopćenje za javnost: već deseti umjetnik izbačen je iz Meštrovićevog paviljona – Ministarstvo kulture šuti

Krešimira Gojanović, ''Podobni umjetnik - usprkos okruženju....'', crtež tuš na papiru, 50x40 cm

Krešimira Gojanović, ”Podobni umjetnik – usprkos okruženju….”, crtež tuš na papiru, 50×40 cm

U Meštrovićevom paviljonu polako se priprema velika proslava u čast mitskih ”150 godina HDLU-a”*, o čemu smo već pisali na našem portalu, a niže dajemo i pojašnjenje zbog čega ovu obljetnicu nazivamo ”mitskom”. U svrhu te obljetnice, uređivala se zgrada paviljona proteklih mjeseci, posjeklo se drveće i grmlje u parku oko paviljona, zbog čega su brojni zagrepčani prosvjedovali svake srijede od ožujka 2018., kod fontane ispred paviljona, u okviru inicijative ”Vratite magnoliju”.

Osim sječe drveća oko paviljona, tu postoji još jedan veliki problem da uprava HDLU-a već godinu dana izbacuje posve nedužne umjetnike iz Meštrovićevog paviljona i do sada je izbačen već deseti umjetnik. Na donjem linku može se vidjeti jedan takav dopis, kojega je jednom izbačenom umjetniku poslao trenutni predsjednik HDLU-a, ujedno i dekan zagrebačke ALU i savjetnik Ministrice kulture u Kulturnom vijeću za vizualne umjetnosti: link na dopis. (Izbačenim umjetnicima štitimo identitet i ne otkrivamo njihova imena.)

Umjetnici koji su izbačeni iz HDLU-a i iz Meštrovićevog paviljona u proteklih godinu dana, njih deset, nisu imali nikakvog prava na obranu: nisu smjeli razgovarati sa Časnim sudom udruge HDLU da bi rekli svoju verziju priče, uopće ne razumiju ni za šta ih se tereti, jer oni svojim riječima i djelom nisu napravili ništa loše, a u svim slučajevima izbačenih umjetnika radilo se o uglednim, akademski obrazovanim umjetnicima sa višegodišnjim, pa i višedesetljetnim umjetničkim stažem u Hrvatskoj, među kojima se u vrijeme izbacivanja nalazila i jedna trudna umjetnica, kao i umjetnik koji je bio hrvatski branitelj dragovoljac. Nastavi čitati

Fotoreportaža: posjetili smo skup inicijative ”Vratite magnoliju” ispred Meštrovićevog paviljona (26. 9. 2018.)

Foto i tekst: Krešimira Gojanović, Robert Štimec

Već 25. srijedu za redom, inicijativa ”Vratite magnoliju” okuplja građane ispred Meštrovićevog paviljona, u namjeri da spriječi devastaciju i nepromišljeno upravljanje javnim prostorom. Inicijativu ”Vratite magnoliju” čine Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata, Inicijativa “A kad će park”, Pravo na grad, predstavnici arhitektonske struke, Sindikat biciklista, stanari Trga žrtava fašizma, Zelena akcija, 1POSTOZAGRAD i Udruga građana Siget. Podupiratelji Inicijative su Savica ZA Park, inicijativa Samoborček i inicijativa Spasimo potok Črnomerec, a informacije o njihovom djelovanju i događanjima koja organiziraju, možete pratiti na njihovoj facebook stranici – Vratite magnoliju.

Robert Štimec na ulazu u Meštrovićev paviljon

Ove srijede odlučili smo i mi pogledati u kojoj su sad fazi radovi na Trgu žrtava fašizma, te nas je odmah na početku obilaska šokirala količina devastacije, koja se dogodila u parku oko paviljona: potpuna pustoš gole zemlje bez ijednog drveta bila je upotpunjena neuredno razbacanim strojevima i radnim materijalom u ograđenom prostoru gradilišta oko paviljona. Za mnoge od nas likovnih umjetnika grada Zagreba, park oko Meštrovićevog paviljona bio je mjesto sa upisanim brojnim značenjima urbane kulture, tu smo se družili nakon izložbi, po ljeti tražili hlad ispod ”Štulićeve tise”, u proljeće se divili raskošnom cvatu male magnolije, u nekim boljim vremenima dok su umjetnici u paviljonu bili slobodni u svom Domu likovnih umjetnika, a drveće i grmlje oko paviljona neometeno je raslo sa šarmom jedne urbane zelene oaze. Nastavi čitati

Knjiga Alfreda F. Krupe: ”Tekstovi / Texts (1994. – 2017.)”

Zbirka ogleda i eseja Alfreda F. Krupe Tekstovi / Texts (1994. – 2017.)” prvo je djelo u Hrvatskoj, nakon točno 50 godina, u kojem jedan slikar na istodobno stručan i svima razumljiv način, svjedoči o svojim slikarskim iskustvima u medijima akvarela i tuša.

Prethodno takvo djelo, ”Pristup likovnom djelu“ Matka Peića iz 1968., koje zahvaća sve grane klasičnog slikarstva i kiparstva, doživjelo je petnaestak izdanja, te i danas predstavlja nezaobilazan priručnik za sve koji žele osnovnu informaciju o pojedinim slikarskim i kiparskim tehnikama i materijalima. Knjiga Alfreda F. Krupe ”Tekstovi / Texts (1994. – 2017.)” u tom je smislu manje pretenciozna, jer se izabrani tekstovi odnose samo na autorova iskustva u ”vodenim“ slikarskim tehnikama, ali je – u tematski izabranom području – mnogo detaljnija i stoga korisna, kako slikarima koji se počinju ozbiljnije baviti navedenim tehnikama, tako i najširoj javnosti, kojoj omogućuje rijedak uvid u način na koji sam umjetnik, t.j. slikar stvara i doživljava vlastito djelo. Nastavi čitati

Drugi dio javne polemike Buntak – Gojanović: o lijenim i marljivim studentima ALU…

K. Gojanović: ''Iskrivljeni odrazi'', digital art

K. Gojanović: ”Iskrivljeni odrazi”, digital art

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Dekan Buntak dao je neke odgovore na javnu polemiku novinarki portala Studentski.hr, što se može vidjeti na poveznici. Dekan zagrebačke ALU tako kaže slijedeće u vezi svojih studenata i budućih mladih diplomanata likovne akademije: ”Kolege, a i ja osobno, upozoravamo ih na teškoće te im govorimo da je jedini sigurniji način da to prežive puno rada i stjecanje različitih znanja iz našeg područja koja mogu upotrijebiti, a za koje ostali koji ne završavaju akademiju nemaju mogućnost savladavanja. Upozoravamo ih da samo predan i uporan rad donosi rezultate.”

Naravno, rad i stjecanje znanja jako su bitni, stoga je i vrlo začudno zbog čega 2010. godine udruga HDLU na inicijativu nekih samostalnih umjetnika, nipošto nije željela napraviti kompjutersku radionicu u Klubu tadašnjeg Doma likovnih umjetnika u Meštrovićevom paviljonu. Ideja je bila da se za članove HDLU-a nabavi par kompjutera i nekoliko samostalnih umjetnika ponudilo se da volonterski radi sa kolegama, u svrhu premošćivanja tzv. ”digitalnog raskoraka” između mlađih i starijih generacija umjetnika, te da se različitim likovnim umjetnicima pomogne da savladaju neka znanja, koja će im kasnije koristiti u njihovom poslu. Napisati molbu za neki natječaj, poslati molbu sa pratećim fotografijama likovnih radova u mailu na natječaj, pretraživati fokusirano internet u svrhu pronalaženja zanimljivih natječaja, korisno upotrebljavati društvene mreže, i sl. – to su bila neka osnovna znanja koja su trebala većini članova HDLU-a, a ponuđene su i kompleksnije vještine izrade virtualnih prezentacija, blogova i virtualnih galerija umjetnicima iz HDLU-a, kako bi se njihov umjetnički rad plasirao široj javnosti na internetu. Nastavi čitati

Javna polemika i reakcija na intervju novog dekana ALU u Jutarnjem listu: treba li stare kosture zaista ostaviti u ormarima?

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Tomislav Buntak kao novi dekan zagrebačke ALU, te ujedno i novi predsjednik HDLU-a nedavno je dao intervju za Jutarnji list (23. 6. 2018.), koji možemo vidjeti na poveznici. Sama činjenica da je netko ujedno i dekan umjetničke akademije i predsjednik jedne od najvećih strukovnih umjetničkih udruga u Hrvatskoj, daje nam naslutiti da je HDLU kao likovna udruga konačno postao ‘ispostava’ zagrebačke ALU i servis za njezine profesore, prema čemu su stvari neumitno išle zadnjih desetak godina, a sada sa ovim izborom, neki profesori sa ALU dobili su tzv. ”neograničenu moć” da odlučuju o sudbini svojih kolega i istovremeno da posve minimaliziraju utjecaj samostalnih likovnih umjetnika u udruzi HDLU.

Nije to neka tajna u strukovnim likovnim krugovima i o tome se već više puta pisalo: iskusni samostalni umjetnici u udruzi HDLU već godinama bivaju satjerani u kut, neki profesori sa ALU u raznim žirijima i komisijama samostalnim umjetnicima su često onemogućavali izlaganje u prostorima Meštrovićevog paviljona, a kada su neki samostalni umjetnici željeli u svojoj strukovnoj udruzi govoriti o problemima svoje profesije, bili su cenzurirani, čak i ozbiljno sankcionirani od istih tih nekih – profesora sa zagrebačke ALU. Naravno, to nisu radili svi profesori sa zagrebačke ALU, jer u toj ustanovi također ima kvalitetnih i korektnih ljudi, no opet i njihova kronična Šutnja također je doprinjela ovim današnjim problemima na hrvatskoj likovnoj sceni, i zato se Šutnja mora prekinuti ovom javnom polemikom, koja će tako pokušati uspostaviti i svojevrstan dijalog između samostalnih hrvatskih likovnih umjetnika i profesora sa zagrebačke ALU. Nastavi čitati

Teorija struna / Teorija svega u modernoj slikarskoj praksi (tušem)

Alfred F. Krupa, "Pjeskarski čamac na ušću Kupe i Korane", labudovo pero - crni i bijeli tuš na nebijeljenom Wenzhou papiru, 46x99 cm, 2018. Foto: Matea Štedul

Alfred F. Krupa, “Pjeskarski čamac na ušću Kupe i Korane”, labudovo pero – crni i bijeli tuš na nebijeljenom Wenzhou papiru, 46×99 cm, 2018. Foto: Matea Štedul

Autor: Alfred (Freddy) Krupa, mag.art.

”Postoje mnoge zajedničke veze između znanosti i umjetnosti. Oboje počinju s primjećivanjem i bilježenjem obrazaca – prostornim uzorcima, obrascima u vremenu, obrascima procesa i ponašanja. Oboje razrađuju, preoblikuju i konačno povezuju uzorke, prirodu i značenje, što se u početku činilo kao nepovezano. I umjetnost i znanost su uključeni u tranzicije poredak – poremećaj i stvaranje napetosti i olakšanje napetosti. Oba nastojanja duboko su ukorijenjena u kulturi i baštini; oboje proširuju našu svijest i osjetljivost na ono što se događa u prirodi i u nama samima.“ (Dr. Frank Oppenheimer (1912. – 1985.) Američki fizičar čestica, osnivač Exploratoriuma u San Franciscu)

Najveći znanstvenici su i umjetnici.“ (Albert Einstein (1879-1955), iz ”The Expanded Quotable Einstein”, koji je sakupila i uredila Alice Calaprice, 2000., str. 245)

Nakon što sam objavio članak pod naslovom ‘Sumi-e slikarstvo iz perspektive tradicionalno akademski obrazovanog europskog umjetnika’ * u 2013. za magazin ”Beyond Calligraphy”, primio sam nekoliko zahtjeva za razjašnjavanjem (i proširenjem) nekih točaka i teza koje sam tamo predstavio. Ovdje ću pokušati objasniti ono što bih mogao nazvati ”verbalizacijom čina oživljavanja temeljnog kognitivno-kreativnog procesa”, kojeg sam intuitivno primijenio gotovo od samog početka svog izražaja kao slikara i crtača i kasnije namjerno u razdoblju dužem od 20 godina. Nastavi čitati

Otvorena je izložba ”Prigorske gorice i klieti iz kolekcije obitelji Pohižek”

Slavica Lulić (Virovitica), ''Jesen''

Slavica Lulić (Virovitica), ”Jesen”

U četvrtak, 1. ožujka 2018. u prostorijama Turističke zajednice Sv. Ivan Zelina (Trg Ante Starčevića 13), otvorena je izložba: “Prigorske gorice i kleti iz kolekcije obitelji Pohižek”. Izložba će biti dostupna zainteresiranim posjetiteljima sve do 31. ožujka 2018. Većina djela na izložbi ”Prigorske gorice i klieti iz kolekcije obitelji Pohižek” daju se na uvid javnosti po prvi put.

Iz predgovora Ante Vrankovića: Prigorske gorice i klieti

Ako postoji jedan pojam koji utjelovljuje i odražava dušu domaćeg, prigorskoga čovjeka u zadnjih tristotinjak godina, to je, nesumnjivo, njegova kliet (klet)*.

Najstarije i najautentičnije klieti zelinskoga Prigorja građene su uz rub gorica (vinograda), isključivo od materijala koji su bili na dohvat ruke u prirodi: kamenih temelja i zidova (osobito u Kalinju!), ili zidova od masivnih hrastovih planjki – tesanih greda spajanih na horvatski vugel. Bile su pokrivene izvorno raženom slamom, a od 20. st. klasičnim i biber crijepom. U početku su imale samo jednu prostoriju, isključivo gospodarske namjene, u kojoj su se nalazili lagvi (bačve), škafi, koši i posudje. Nastavi čitati

Komentar: O mobingu u hrvatskoj kulturi

K. Gojanović, ''Susret sa tamnom sestrom'', crtež tuš na papiru

K. Gojanović, ”Susret sa tamnom sestrom”, crtež tuš na papiru

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Biti žrtva sustava u hrvatskoj kulturi nešto je o čemu se ne piše puno, znamo za mnoge primjere kršenja ljudskih i radnih prava ljudi u nekim drugim sektorima i profesijama, no kad je kultura u pitanju, rijetko ćemo čuti da netko izlazi u javnost i žali se na mobing, pa se tako stječe pogrešan dojam da mobinga na kulturnoj sceni u Hrvatskoj uopće i nema.

Općenito žrtvama mobinga u kulturi nije lako: čak i oni rijetki pojedinci koji su se odlučili progovoriti, koji su skupili hrabrost da izađu u javnost, obrate se institucijama, raznim ministarstvima, pravobraniteljima za ljudska prava, inspekcijama, sudovima, i sl. – često od svih tih institucija uopće nisu bili shvaćeni, jer iz nekog razloga u Hrvatskoj žrtve nisu uvijek dobro prihvaćene kad razbiju okove šutnje i progovore o svojim problemima, i žrtve, ne samo u kulturi, nego i sve moguće druge – naprosto u Hrvatskoj nisu uvijek podržane na pravi način, a razlog ovome su neki duboko zakopani nesvjesni obrasci u kolektivnom društvenom biću. Nastavi čitati

Komentar: Umjetnik i Političar – ima li izmirenja?

K. Gojanović: ''Na balu kod Wolanda'', crtež tuš na papiru, 2017.

K. Gojanović: ”Na balu kod Wolanda”, crtež tuš na papiru, 2017.

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Umjetnik i Političar arhetipski su likovi u svim epohama i društvenim sistemima i svaki od njih na svoj način bitan je za društvo, kao i njegove civilizacijske dosege, no ponekad odnos između njih nije niti malo jednostavan, ni za Političara, a još manje za Umjetnika.

Umjetnici su, naime, u različitim vremenima najčešće ovisili od političara, iako su vjerovatno u svim epohama sanjali o slobodi – toj skliskoj i neuhvatljivoj ptici šarenih krila, koja ih je vukla prema skrivenim ponorima duše, zavodila ih idealom nevidljivim za većinu ljudi, nagonila ih da se odreknu sigurnosti dobro uhodanih staza i da se otisnu prema nečemu većem od njih samih – prema nepoznatoj zemlji iz njihovih umjetničkih vizija.

Dok je put političara oduvijek bio drugačiji: tamo gdje je umjetnik riskirao, političar je oprezno kalkulirao, i dok je umjetnik sanjario opijen idealom, političar se učio vještinama diplomacije, ali i manipulacije, pazeći da nikad ne otkrije previše, emocije je ili skrivao ili ih je glumio, uvijek gledajući što ljudi oko njega misle i igrajući na kartu njihovih strahova i žudnji, dolazio je do sve veće i neupitnije vlasti. Nastavi čitati

Komentar: što bi Tesla rekao o privatizaciji Meštrovićevog paviljona?

Foto: preuzeto sa stranica zagreb.hr

Foto: preuzeto sa stranica zagreb.hr

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Ovih dana HDLU je otvorio izložbu ”Nikola Tesla – Mind from the future” u Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu, a izložba je mjesecima prije toga najavljivana kao ”futuristički spektakl svjetski priznate autorice Helene Bulaje Madunić”, najveći umjetnički projekt u Hrvatskoj, izložba od nacionalnog značaja, itd. U nizu hvalospjeva o spomenutoj izložbi, izostala su ovoga puta kritička mišljenja javnosti i struke, brojni tekstovi u kojima smo mogli čitati o izložbi zvučali su kao naručene reklamne kampanje, pa se na samom otvorenju tako skupila i razdragana grupa političara bez umjetnika u blizini, u zgradi Meštrovićevog paviljona, koji je donedavno bio Dom hrvatskih likovnih umjetnika, a danas skoro da je postao – nečija privatna firma. Ne ulazeći u kvalitetu same izložbe, kao ni u koncepciju autorice Bulaje Madunić, mora se progovoriti o nekim postupcima jednog od organizatora izložbe, udruge HDLU, kako nam pogled na ovo događanje ipak ne bi ostao nekritički idealiziran.

Kao što mnogi ne znaju, udruga HDLU u svom godišnjem financijskom izvještaju za 2016. godinu (može se vidjeti na stranicama RNO), ima manjak prihoda od 893. 338 kuna, i tako je već godinama u toj udruzi da se minus nekad spusti ispod milion kuna, nekad se podigne iznad, pa se malo spusti, pa se malo podigne – no uprkos tim minusima na računu, HDLU stalno dobija velike javne dotacije iz više izvora, od Ministarstva kulture i Grada Zagreba, pa su tako i za ovu izložbu samo od Gradskog ureda za kulturu Zagreb dobili 100 000 kuna (pod ”Likovna djelatnost” – 70 000 kuna i ”Inovativne kulturne i umjetničke prakse” – 30 000 kuna). Nastavi čitati

Komentar o predstojećem 33. salonu mladih, pod nazivom ” Troškovnik ”

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Jedan od problema sa kojim će se nova ministrica kulture, dr. sc. Nina Obuljen Koržinek trebati pozabaviti, a sa kojim su se odbijali baviti dosadašnji ministri kulture u zadnjih nekoliko mandata, jeste i privatizacija nekih strukovnih udruga u kulturi, kao i prostora u kojima one borave.

Konkretno, radi se o Hrvatskom društvu likovnih umjetnika u zgradi Meštrovićevog paviljona u Zagrebu, a koje se intenzivno privatizira i komercijalizira svoje aktivnosti od 2009. godine do danas, što uostalom još 2009. priznaje i današnji upravni odbor udruge, u tekstu na linku, gdje kažu: ” Ukoliko neka firma ili agencija želi organizirati ” event ” u Domu HDLU, procedura je sljedeća – obraća se molbom UO ili ravnatelju, koji to opet predlaže UO, obavezuje se novčano donirati programske aktivnosti HDLU i sa organizatorom ” eventa ” sklapa se ugovor, kojim se reguliraju odnosi…. ” Dakle, još od 2009., Meštrovićev paviljon počeo se privatizirati iznajmljivanjem prostora različitim firmama ili agencijama za novčane ” donacije ”, iako svi dobro znamo da udruge za donacije ne bi trebale davati nikakvu protu-činidbu, jer ako daju protu-činidbu, konkretno iznajme prostor udruge za novce – onda tu u pitanju više nije donacija kao neoporezivi izvor prihoda, nego je u pitanju gospodarska djelatnost udruge.

U tom kontekstu, jako zabavno ovih dana zvuči i naziv i koncepcija predstojećeg 33. salona mladih, ” Troškovnik ”, a koji bi, između ostalog, imao za cilj ” preispitati modele financiranja umjetničkog rada, kao i egzistencije mladih umjetnika. ” Nastavi čitati

Ljetna pauza na ” Zagrebačkim likovnim umjetnicima ”

Obavještavamo sve čitaoce i našu vjernu publiku da ćemo na našem portalu ” Zagrebački likovni umjetnici ” imati ljetnu pauzu i odmor do 15. 8. 2016., te želimo i vama da se lijepo odmorite i napunite baterije tokom ovog ljeta.

No ukoliko vas poneki kišni dan zatekne u kući, pozivamo vas da razgledate do sad prezentirane virtualne izložbe naših autora na portalu, kao i da pročitate tekstove autora i intervjue koje smo objavljivali, te da pogledate fotoreportaže u rubrici ” Zagreb kroz fotografiju ”, uz stalni postav virtualnih galerija naših autora na glavnom izborniku portala.

Sa našim aktivnostima, novim idejama, te starim i novim suradnicima, javljamo se ponovo nakon ljetnog odmora !

Javno pismo Hrvatskom društvu likovnih umjetnika pred Godišnju skupštinu 2016.

K. Gojanović: ” Aphrodite Urania – slobodna pod Zvjezdama ”, tuš / akvarel na papiru

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Poštovane kolege, hrvatski likovni umjetnici učlanjeni u udrugu HDLU,

ovih dana mogli ste u vašem Izvješću pred Godišnju skupštinu HDLU-a, objavljenom na portalu HDLU-a, pročitati izvjesne prozivke Nadzornog odbora HDLU-a u sastavu: Siniša Reberski, Gordana Bakić i Marko Pašalić, a koje su se na vrlo nekorektan način dotaknule i moje osobe, prijeti mi se u tom Izvješću i nekakvim izbacivanjem iz udruge HDLU, te sam stoga prisiljena napisati ovo javno pismo, kako bih građanima Zagreba i kolegama likovnim umjetnicima objasnila što je na stvari.

Kao dugogodišnja članica HDLU-a od 1993. godine do danas, smatrala sam da mi je dužnost u toj udruzi govoriti otvoreno o svim našim strukovnim problemima, jer također smatram da je slobodan govor čovjekov najveći dar, ali i dužnost hrvatskih intelektualaca i umjetnika da kritički analiziraju probleme u kulturi i svojim profesijama, bez ikakvih kompromisa prema lošim i patološkim pojavama, i da onda nakon takvih kritičkih analiza, sa slobodnim duhom bez cenzure, odgovorno i ozbiljno traže rješenja za detektirane probleme. Pri tome tu svakako mora biti uključena i naša javnost, jer kao što znamo: neprofitne udruge financiraju se iz proračunskih sredstava i zato su dužne i polagati račune o tome kako troše i raspodjeljuju taj novac – i dužne su to i građanima Hrvatske, i hrvatskim institucijama nadležnim za financijski nadzor, ali i svojim vlastitim članovima, i naprosto tu moraju vrijediti jednaka pravila za sve. No upravo oko ovih stvari, još prije pet godina došlo je do velikog razmimoilaženja u stavovima između mene i sadašnjeg predsjednika HDLU-a, gospodina Josipa Zankija. Nastavi čitati