Komentar: o profesorima sa ALU i koliko su sami umjetnici krivi za svoje stanje?

Krešimira Gojanović, ”Sumrak bogova”, crtež tuš na papiru, 70×50 cm

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Nakon prethodnih tekstova iz serije u nastajanju ”Život umjetnika u Hrvatskoj”, nakon što su se pobrojale neke greške trenutne ministrice kulture (link), ocjenio se odnos između hrvatskih umjetnika i hrvatskih kustosa (link), te se progovorilo i o tome gdje nestaju slike hrvatskih likovnih umjetnika (link), došlo je vrijeme i da mi umjetnici pogledamo sami sebe iznutra i naše umjetničke krugove, te da se zapitamo – koliko smo i sami krivi za ovakvo stanje u kojemu su se danas našli likovni umjetnici, od kojih su mnogi, usprkos svom vrijednom radu za hrvatsku kulturu, ostali bez svojih potpora??

Tema nije jednostavna, a potrebno je da se krene od samog početka, prema onom mjestu odakle danas izlaze brojni profesionalni umjetnici u Zagrebu, a to je zagrebačka ALU, koja već desetljećima u samostalnoj Hrvatskoj kroji sudbinu brojnih hrvatskih umjetnika, jer su mnogi njezini profesori ušli u sve strukture naše profesije, pa ne samo da rade na ALU plaćeni finim državnim plaćama, nego još tezgare i sa strane, pa su se utrpali i po savjetima raznih galerija, muzeja, u razne likovne komisije koje dodjeljuju javna sredstva za umjetničke projekte, a u prošlosti, jednako kao i u sadašnjosti, neki su se vukli i vuku se i uz političke stranke, kao svojevrsna potrčkala i politički ”komesari” raznih ministara.

Komentar: gdje nestaju slike likovnih umjetnika u Hrvatskoj?

Krešimira Gojanović, ”Veliki Meštar sviju Hulja – dvoglavi”, tuš na papiru, 40×30 cm

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Izbori nam dolaze i političari nam ovih dana prikazuju stanje u Hrvatskoj u nekoj ‘bajkovitoj’ perspektivi, obećaju veće plaće, borbu protiv korupcije, nove zakone, specijalno je i ministrica kulture prepuna uzbuđenog oduševljenja kad priča o obnovi Zagreba u nekoj tamo budućnosti, kao da je zaboravila da joj je za njenog mandata zbog nestručne procedure i nesposobnih suradnika propalo već nekoliko obećanih zakona, a nekih koje je obećala, nije se ni primila u četiri godine mandata, napr. zakona koji bi sredio koruptivni kaos po mnogim kulturnim vijećima, kakav imamo danas.

No bitno je da je njena administracija sustavno optuživala umjetnike da premalo zarađuju zato jer su radili ”na crno” i nisu plaćali poreze i koliko god su joj likovni umjenici pokušavali dokazati da se slike danas teško prodaju i po galerijama u centru Zagreba i mnoge prodajne galerije su ili propale ili posluju sa velikim dugovima, koji se opet prebijaju preko leđa umjetnika, ništa to nije pomagalo i neosjetljiva birokracija i dalje je nastavljala tretirati umjetnike poput nekih zlonamjernih poreznih inspektora, pokušavajući iz njih izvući i zadnju kap krvi, kao što je u ovoj državi to već prije napravljeno i sa tisućama uništenih hrvatskih obrtnika, za čije tržišne probleme država također nije imala razumijevanja.

Odnos kustosa i likovnih umjetnika u Hrvatskoj – trebaju li uopće umjetnicima kustosi??

Krešimira Gojanović, ”Hod po Tamnoj strani, umjesto Lažnog svjetla”, tuš na papiru, 55×39 cm

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Nakon što smo u prethodnom članku iznijeli probleme besplatnog rada likovnih umjetnika u Hrvatskoj po državnim galerijama i muzejima i kako je mnogim umjetnicima to sad u osnovi jako naškodilo kod njihovih umjetničkih potpora, koje nisu dobili jer nisu dovoljno zarađivali, problem moramo nastaviti razrađivati i dalje: o tome tko je sve i kako iskorištavao likovne umjetnike u Hrvatskoj i na redu su – hrvatski kustosi i likovni kritičari.

Iako među njima ima izuzetno kvalitetnih, mi ne bismo smjeli glumiti neke ”PR manekene” koji govore samo o lijepim stvarima, dok se tamna strana likovne scene potiskuje u podzemlje naših opažanja, nego baš naprotiv, treba izvući tu tamnu stranu na svjetlo, da to bude i svojevrsno upozorenje mladim umjetnicima i da oni danasa saznaju neke stvari, koje mojoj generaciji nitko nije rekao, nego smo sve morali učiti na vlastitoj koži.

Kad izađu sa svojih akademija, mladi umjetnici u velikom broju slučajeva polaze sa pretpostavkama da tu ima nekih ‘kriterija’ i ako budu vrijedno radili i trudili se, ti neki mitski ”kustosi” će ih zapaziti sa svojih povlaštenih visina i udjeliti im neku ‘milost’ besplatno odrađene izložbe ili kritiku u medijima, koja će umjetnicima donijeti nove prilike za rad, kupce njihovih djela, i sl. No stvarnost je pokazala nešto posve drugo: bez obzira da li su bili u pitanju kustosi iz državnih galerija i muzeja ili oni nezavisni na sceni, kustosi su uvijek bolje prolazili od likovnih umjetnika i bili su plaćeni za svoj rad, dok su likovni umjetnici, kraj svih drugih nameta koje su imali u svom poslu, morali još namirivati i neke pohlepne domaće kustose, od kojih su neki doslovno imali i neke tzv. ucjenjivačke, ”cosa nostra” metode prema likovnim umjetnicima!

Art Fair Zagreb – umjetnički događaj s vlastitim dizajnerskim potpisom

Art Fair Zagreb, nova tema unutar sajma Ambienta, na jednom mjestu, od 9. do 13. listopada, okupit će veliki broj ljubitelja umjetnosti i trgovaca umjetnina te tijekom pet dana postati središnje mjesto susreta, upoznavanja i prezentiranja djela suvremene umjetnosti i antikviteta širokoj publici.

Svoja umjetnička djela predstavit će brojni slikari, kipari i fotografi. Dolazak su potvrdili brojni  inozemni i domaći umjetnici: Fabio Imperiale, Roberto Vidali, Valeriano Lessio, Orriana Astolfi, Peter Osterveršnik, Edin Šćuk, Ulrike Pistora, Dieter Kederst, Antun Kovarbašić, Gordana Veljačić, Mirna Sišul, Ivan Jelančić, Ivana Bilić Antičević, Andreja Fišić, Nikica Relja, Rozvelt Kapović, Sanja Fališevac, Sasha Maria Vassay, Sonja Šimatić, Zoran Drnjević, Željko Uremović.

Izdvajamo nastup renomiranih galerista iz Italije, Austrije, Bosne i Hercegovine i Slovenije: Gall’art Roma, Collerzinando Gallery i H.I.F. di Imperiale Gi-anluca iz Rima, Roberto Vidali Associazione Juliet i Galeria Mi Art iz Trsta i Milana, zatim Kar-menart, Esslingen;  Galeria Graz; Pistora Art, Wiener Neuestadt; Atelier Kederst, Wien; One Gal-lery, Sofija; To Bi, Bistrica ob Savi; Kiparstvo Šćuk, Ljubljana;  Nezavisni univerzitet, Banja Luka, a od domaćih izlagača na Art Fair Zagreb nastupit će Udruga Opatija Art, Art materijal i NB Net iz Zagreba, Sintagma iz Okučana, Logniture, Stara Gradiška te Grad Knin.

O neplaćenim umjetnicima, prezaposlenom dekanu i nekim novim inicijativama na hrvatskoj likovnoj sceni

K. Gojanović, ”Život umjetnice – pred oluju”, kombinirana tehnika na papiru, 50×40 cm

Napisala: Krešimira Gojanović

Biti profesionalni likovni umjetnik u Hrvatskoj nije lako: počnete li se žaliti da likovni umjetnici besplatno izlažu svoja djela u državnim galerijama i muzejima gdje su svi drugi plaćeni osim njih, od portira do ravnatelja muzeja, ili da samostalni umjetnici nakon punog staža imaju premalene mirovine, začas biste mogli dobiti hrpu prigovora kako ste prezahtjevni, kako danas ljudi nemaju ni za kruh i što bi to umjetnici uopće htjeli i zašto misle da trebaju imati neke posebne privilegije??

Pokušavajući objasniti svoj težak položaj na tržištu, domaći likovni umjetnici o tome govore već više od dvadesetak godina, isprva stidljivo, sa osjećajem nelagode, možda i zbog toga jer su navikli na ogorčene reakcije nekih ljudi, koji nikako ne vole ni vidjeti, ni čuti da umjetnici traže neka svoja veća radna prava. Po inerciji stvari, ljudi su navikli da umjetnici budu veseli i nezahtjevni, da donose zabavu i spektakl, da nude privid nekog čarobnog života pod svjetlima reflektora, a kada slučajno umjetnici požele taj privid svesti u realne okvire i progovoriti o svojim stvarnim problemima na tržištu, to se često doživljava kao rušenje iluzija, pogled iza kulisa koji razbija stereotipe o ”bogom danom talentu”, s kojim posljedično dolaze slava, novac i milost vladara…

Čestitka portala ”Zagrebački likovni umjetnici” i udruge HDLU Zagreb

Svim našim prijateljima, suradnicima, likovnim umjetnicima i ostalim ljudima dobre volje, HDLU Zagreb i portal Zagrebački likovni umjetnici žele sretan Božić i Novu 2019. godinu!

Još jedna burna godina je iza nas, na našem portalu predstavili smo puno dobrih izložbi, također i umjetnika, kreativno smo rasli, no nismo izbjegavali ni pisanje o problemima likovnih umjetnika, kao ni kritičke tekstove o nekim negativnim pojavama na hrvatskoj likovnoj sceni, jer se život umjetnika sastoji i od lijepih, kao i onih manje lijepih stvari, koje nipošto ne treba uljepšavati nikakvim lažnim marketingom. U našoj udruzi HDLU Zagreb zacrtali smo sebi neke ciljeve da ćemo poticati suradnju i solidarnost između zagrebačkih i svih ostalih umjetnika, te smo dali priliku umjetnicima da na našoj digitalnoj platformi besplatno predstave i svoj rad i svoja razmišljanja bez cenzure – tako će biti i ubuduće.

Bilo je i puno borbe, prije svega tamo gdje nismo htjeli odustati od svojih ideala i prava hrvatskih umjetnika na slobodno, kritičko mišljenje, nismo plivali sa tokom, nego često puta i uzvodno, u susret velikim preprekama i otporima. Velike kulturne institucije nam nisu pretjerano izlazile u susret, no opstali smo usprkos tome sa jednakom voljom da se i dalje borimo za pravedniji položaj likovnih umjetnika na tržištu i veće poštivanje njihovih radnih prava.

Komentar: Umjetnik i Političar – ima li izmirenja?

K. Gojanović: ”Na balu kod Wolanda”, crtež tuš na papiru, 2017.

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Umjetnik i Političar arhetipski su likovi u svim epohama i društvenim sistemima i svaki od njih na svoj način bitan je za društvo, kao i njegove civilizacijske dosege, no ponekad odnos između njih nije niti malo jednostavan, ni za Političara, a još manje za Umjetnika.

Umjetnici su, naime, u različitim vremenima najčešće ovisili od političara, iako su vjerovatno u svim epohama sanjali o slobodi – toj skliskoj i neuhvatljivoj ptici šarenih krila, koja ih je vukla prema skrivenim ponorima duše, zavodila ih idealom nevidljivim za većinu ljudi, nagonila ih da se odreknu sigurnosti dobro uhodanih staza i da se otisnu prema nečemu većem od njih samih – prema nepoznatoj zemlji iz njihovih umjetničkih vizija.

Dok je put političara oduvijek bio drugačiji: tamo gdje je umjetnik riskirao, političar je oprezno kalkulirao, i dok je umjetnik sanjario opijen idealom, političar se učio vještinama diplomacije, ali i manipulacije, pazeći da nikad ne otkrije previše, emocije je ili skrivao ili ih je glumio, uvijek gledajući što ljudi oko njega misle i igrajući na kartu njihovih strahova i žudnji, dolazio je do sve veće i neupitnije vlasti.

Komentar: tko je kriv što hrvatski likovni umjetnici rade besplatno?

Na stranicama HDLU-a osvanula je ovih dana ”Preporuka HDLU za uvođenje autorskog honorara umjetnicima/ama”, upućena muzejima i galerijama u Hrvatskoj, a koju potpisuje predsjednik njihove udruge (link).

Pohvalno je u svakom slučaju da je HDLU konačno počeo voditi brigu o velikom problemu domaćih likovnih umjetnika, koji su u svojoj struci sustavno podcjenjeni i diskriminirani kad izvode izložbe u hrvatskim, od države dotiranim galerijama i muzejima, a koji u pravilu očekuju da umjetnik kao autor izložbe radi – potpuno besplatno!

Ovakvu kampanju ”Plati likovnog umjetnka!” kroz niz strukovnih radionica i predavanja priprema i zagrebačko strukovno udruženje, HDLU Zagreb. Nije ovo novi problem i nije prvi put da se ovakve inicijative pokreću u javnosti, brojni samostalni likovni umjetnici već godinama upozoravaju na ovaj problem, što javno, što kroz dopise raznim dužnosnicima koji su se izmjenjivali u Ministarstvu kulture RH, a ukratko se radi o slijedećem: kada se organizira neka likovna izložba, umjetnik će uložiti svoj materijal, svoje vrijeme, svoj autorski koncept izložbe, što je sve potrebno da bi neka izložba bila uspješno izvedena. No od svega toga, državne galerije će eventualno podmiriti dizajn i tisak kataloga, dakle honorirani će biti dizajner i štampar, fotograf koji izrađuje fotografije za štampane materijale, kustos koji piše predgovor u katalogu, a umjetnik zbog kojega se sve ovo radi, onaj glavni autor čija je izložba u pitanju, po sadašnjoj praksi ne dobija ni kune za svoj autorski rad!

Druga godišnjica ”Zagrebačkih likovnih umjetnika”

Prije točno dvije godine, 14. 2. 2015. pokrenut je portal ”Zagrebački likovni umjetnici” kao virtualna platforma za predstavljanje likovnih umjetnika s područja Zagreba i zagrebačke županije, ali i čitave Hrvatske. Možemo s ponosom reći da je naše stranice do sada pogledalo 40 000 posjetitelja iz brojnih država svijeta, sa približno 257 000 pregleda sadržaja na portalu, pri čemu smo ostali usko specijalizirani na sadržaje iz područja likovne i vizualne kulture, te nismo svoje čitatelje privlačili sa bombastičnim i skandaloznim političkim aferama, niti ostalim žutim sadržajima.

Do sada smo uspješno predstavili brojne umjetnike koji djeluju u našem gradu ili dolaze u njega izlagati iz drugih gradova, te smo najavama, ali i fotoreportažama, likovnim recenzijama, tekstovima i intervjuima popratili razne zanimljive likovne izložbe, sa čime svakako planiramo nastaviti i dalje. Krenuvši prvo od virtualne platforme za okupljanje i predstavljanje likovnih umjetnika, nismo se zaustavili samo na tome, nego smo sa djelom naših suradnika 2015. osnovali novu zagrebačku strukovnu likovnu udrugu, HDLU Zagreb, gdje također u ovom trenutku okupljamo preko 80 aktivnih umjetnika.

U susret 150 godina Hrvatskih društava likovnih umjetnika, 1868. – 2018.

Bukovčev portret Izidora Kršnjavog, izvor: Wikipedija, Izidor Kršnjavi

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Na stranicama Hrvatskog društva likovnih umjetnika prošle godine objavljen je poziv na Panel povodom 150 godina HDLU-a, koji se može vidjeti ovdje, a koji je ipak kod mnogih umjetnika i članova različitih strukovnih udruga izazvao brojna pitanja.

Naime, u ovom trenutku na stranicama Ministarstva kulture na linku, vidimo da u Hrvatskoj postoji čak 10 Hrvatskih društava likovnih umjetnika i jedna Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, te su sva ta društva na ovaj ili onaj način, odvajanjem i osamostaljivanjem proistekla iz onog prvobitnog Društva umjetnosti, koje je utemeljeno na inicijativu Izidora Kršnjavog, 22. kolovoza 1868. Dakle, ako bi netko trebao 2018. slaviti 150 godina od utemeljenja prvog Društva umjetnosti, to bi onda trebala biti sva ova redom nabrojana društva sa popisa Ministarstva kulture: HDLU, HDLU Dubrovnik, HDLU Istre, HDLU Rijeka, HULU Split, HDLU Zadar, HDLU Međimurja, HDLU Osijek, HDLU Zagreb, HDLU Varaždin i ULUPUH. U tom smislu, HDLU u Meštrovićevom paviljonu radi grešku kada tvrdi da je samo on nasljednik starog Društva umjetnosti, a što ćemo objasniti u daljenjem tekstu, kroz povijesni pregled razvoja hrvatskih gradskih i županijskh društava likovnih umjetnika.

Natječaj za predstavljanje umjetnika i suradnju sa ”Zagrebačkim likovnim umjetnicima”

Portal ”Zagrebački likovni umjetnici” i HDLU Zagreb i u 2017. godini nastavljaju sa predstavljanjem domaćih likovnih umjetnika, galerija i umjetničkih udruga kroz različite kategorije naših rubrika: autorske virtualne galerije umjetnika i virtualne izložbe, intervjui sa umjetnicima, fotoreportaže, stručni tekstovi i recenzije iz područja likovne umjetnosti, osvrti na izložbe, kritički tekstovi o strukovnim problemima domaćih umjetnika.

Stoga vas pozivamo da nam se javite sa vašim prijedlozima za suradnju u 2017. godini.

Prednost kod predstavljanja imati će ove godine profesionalni likovni umjetnici, koji duži niz godina djeluju na hrvatskoj likovnoj sceni, te su članovi Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i ostalih strukovnih likovnih udruga na području Zagreba i Hrvatske. Također nam se za predstavljanja mogu javiti i likovne udruge i galerije koje djeluju na području Zagreba i zagrebačke županije, kao i domaći kustosi, likovni kritičari, povjesničari umjetnosti, i dr.

Čestitka Zagrebačkih likovnih umjetnika i HDLU Zagreb

Svima našim prijateljima, čitaocima, suradnicima, likovnim umjetnicima i ostalim ljudima dobre volje, portal ”Zagrebački likovni umjetnici” i HDLU Zagreb žele sretne praznike, te uspješnu i kreativnu 2017. godinu!

Komentar o predstojećem 33. salonu mladih, pod nazivom ” Troškovnik ”

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Jedan od problema sa kojim će se nova ministrica kulture, dr. sc. Nina Obuljen Koržinek trebati pozabaviti, a sa kojim su se odbijali baviti dosadašnji ministri kulture u zadnjih nekoliko mandata, jeste i privatizacija nekih strukovnih udruga u kulturi, kao i prostora u kojima one borave.

Konkretno, radi se o Hrvatskom društvu likovnih umjetnika u zgradi Meštrovićevog paviljona u Zagrebu, a koje se intenzivno privatizira i komercijalizira svoje aktivnosti od 2009. godine do danas, što uostalom još 2009. priznaje i današnji upravni odbor udruge, u tekstu na linku, gdje kažu: ” Ukoliko neka firma ili agencija želi organizirati ” event ” u Domu HDLU, procedura je sljedeća – obraća se molbom UO ili ravnatelju, koji to opet predlaže UO, obavezuje se novčano donirati programske aktivnosti HDLU i sa organizatorom ” eventa ” sklapa se ugovor, kojim se reguliraju odnosi…. ” Dakle, još od 2009., Meštrovićev paviljon počeo se privatizirati iznajmljivanjem prostora različitim firmama ili agencijama za novčane ” donacije ”, iako svi dobro znamo da udruge za donacije ne bi trebale davati nikakvu protu-činidbu, jer ako daju protu-činidbu, konkretno iznajme prostor udruge za novce – onda tu u pitanju više nije donacija kao neoporezivi izvor prihoda, nego je u pitanju gospodarska djelatnost udruge.

U tom kontekstu, jako zabavno ovih dana zvuči i naziv i koncepcija predstojećeg 33. salona mladih, ” Troškovnik ”, a koji bi, između ostalog, imao za cilj ” preispitati modele financiranja umjetničkog rada, kao i egzistencije mladih umjetnika. ”

Predstavljanje: udruga Val kulture

Udruga Val kulture osnovana je s ciljem promicanja kulture i umjetnosti, te vrijednosti demokracije i multikulturalnosti na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini u svim segmentima društva. Područje djelovanja udruge Val kulture je organizacija kulturno-umjetničkih događanja i aktivnosti, predavanja, seminara i tribina sa svrhom predstavljanja različitih kultura svijeta i promicanja vrijednosti multikulturalnosti, interkulturalnosti, suživota i ljudskih prava, uz popratne aktivnosti izdavanja knjiga, časopisa, video i audio zapisa iz područja djelatnosti Udruge, te suradnja sa srodnim organizacijama u Hrvatskoj i inozemstvu.

Legendfest / LegendArt / LegendExpo

U svojih 15 godina aktivnog i predanog djelovanja, udruga je oformila i pokrenula niz projekata, koji su danas prepoznatljivi hrvatski kulturni proizvod. Jedan od takvih projekata je svakako poznati Legendfest – festival mitova i legendi, uz prateće projekte LegendArt i LegendExpo. Festival već godinama privlači tisuće posjetitelja u istarski gradić Pićan, odakle se počeo širiti i na kontinentalnu Hrvatsku – prvo u stari grad Lukavec u Zagrebačkoj županiji, a od 2016. godine i u Nacionalni park Krka u Šibensko-kninskoj županiji, obuhvaćajući tako ukupno tri hrvatske županije. Riječ je o projektima koji objedinjuju nematerijalnu i materijalnu baštinu Hrvatske, te ujedno promoviraju umjetnost, kulturu i obrazovanje.