Digitalna prilagodba 2021: Andrea Cihlar – skulpture, slike i poezija iz ciklusa ”Sinkroniciteti”, ”Žongleri” i ”Umjetnost življenja”

Andrea Cihlar

Andrea Cihlar

2. 3. 2021. U sklopu programa Digitalne prilagodbe, financiranog od strane Ministarstva kulture i medija RH, HDLU Zagreb na portalu ”Zagrebački likovni umjetnici” u trećoj po redu virtualnoj izložbi predstavlja umjetnicu Andreu Cihlar, sa skulpturama, slikama i poezijom iz ciklusa ”Sinkroniciteti”, ”Žongleri” i ”Umjetnost življenja”.

Andrea Cihlar rođena je 1990. godine u Zagrebu. Maturirala je u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, na smjeru za dizajnera metala. Svoje umjetničko obrazovanje nastavila je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti na slikarskom odsjeku. Tijekom studija sudjelovala je u ERASMUS programu razmjeni studenata na likovnoj akademiji u Minhenu (Akademie der bildenden Künste, München). 2017. godine stječe titulu magistre slikarstva pod mentorstvom izv.prof.art. Ksenije Turčić, dok 2018. godine stječe titulu magistre kiparstva (mala plastika i medaljerstvo) pod mentorstvom red.prof.art. Dalibora Stošića. Održala je samostalnu izložbu skulptura pod nazivom ”Žongleri” 2019. u galeriji Šira u Zagrebu te je sudjelovala na likovnim kolonijama, mnogim grupnim izložbama, natječajima, domaćim i međunarodnim radionicama i projektima.

U posljednje vrijeme iskazuje veliki interes i u održavanju vlastitih  radionica. Tijekom sudjelovanja na likovnoj koloniji na ZILIK-u održala je malu radionicu za najmlađe pod nazivom ”Uvod u ready made – asocijacije”. Također, u Š.P.U.D.-u je održala predavanje i radionice pod nazivom ”Dvosmisao”, što je svojim uspješnim završetkom predstavljeno na izložbi ”Potencijal umjetničke škole kao generatora obrazovanja budućnosti”, koju je organizirala platforma Organizam (UBU, Sintoment, Babushke i Nefunkcionalni most) u ISO u Zagrebu, 2019. godine.

Umjetničku inspiraciju pronalazi proučavajući svijet oko sebe, isto tako kao i proučavajući samu sebe unutar tog – svijeta. Kroz psihološke analize, filozofiju egzistencijalizma i duhovnost, svoje radove karakterizira kao vlastito istraživanje. Članica je HDLU Zagreb. Trenutačno živi i radi u Zagrebu. 

E-mail: andrea@cihlar.biz
Web: http://andrea.cihlar.biz
Instagram: www.instagram.com/andrea.cihlar


Iz predgovora Krešimire Gojanović: Andrea Cihlar – skulpture, slike i poezija iz ciklusa ”Sinkroniciteti”, ”Žongleri” i ”Umjetnost življenja”

Andrea Cihlar

Andrea Cihlar

Andrea Cihlar u virtualnoj izložbi na portalu ”Zagrebački likovni umjetnici” u sklopu programa Digitalne prilagodbe kulturnih sadržaja, predstavlja nam se sa serijom skulptura i slika iz više ciklusa pod nazivom ”Sinkroniciteti”, ”Žongleri” i ”Umjetnost življenja”, gdje su neki likovni radovi popraćeni i poezijom, koja svojom izražajnom emocijom objašnjava i nadopunjava ples formi u prostoru i njihovo poniranje ka dubinama slikarskih kompozicija.

Kiparica i slikarica odjednom, ova umjetnica vješto vlada različitim materijalima, istražujući plohe i volumene u željezu, mesingu i bakru iz kojih izranjaju nazupčane tvorbe, suprotstavljeni kružni i kvadratni oblici, ritmički uzgibani pokreti različitih mehanizama koji nam nagovješćuju slojevitost bića, njegove preobrazbe, ali i umreženost ili ponekad čak i zarobljenost u svijetu novih tehnologija i komunikacija, gdje se osobe rastaču u anonimnosti da bi na dubljim razinama osluškivale duh vremena i njegovu kaotičnu, uznemirujuću ljepotu življenja u nesigurnosti trenutka.

Od razlomljenih željeznih šiljaka koji se pomjeraju i sudaraju, preko žičanih konstrukcija, drvenih temelja i mesinganih oblina, svijet i bića predstavljeni kroz njezine skulpture kao da se žele raširiti u svim smjerovima, istražiti sve mogućnosti, zavladati materijom, povezati, ali i razbiti očekivanja kontinuiteta na svakoj novoj skulpturi, koja živi jedinstvena i različita od onih prethodnih, i onih nadolazećih. Kao kiparica, Andrea gradi tijela svojih osoba tako da svakoj podaruje drugačiji karakter: neke su fiksirane i stamene, neke zaigrane, izdužuju se i zaobljuju, plešu i žongliraju u krajnjim mogućnostima materijala, u složenim kompozicijama koje se opiru statičnosti poput monociklista uhvaćenog u spirali cikličnog pokreta. Male i čvrste ličnosti – osobe na slikama u položaju fetusa osluškuju svoje dubine, nutrine kroz koje se prelamaju mehanizmi postojanja, neki uvijek isti i predvidivi, a neki novi i nepoznati, koji pozivaju na istraživanje i dublju uronjenost u stvaralačkom procesu.

Na skulpturi – instalaciji, koja nosi naziv ”Društvene mreže – povezanost ili zatvor”, autorica propituje bliskost, ali i otuđenost, izolaciju pojedinca koji se odmaknuo od jezgre identičnih oblika, iskoračio izvan kruga svog ”plemena” i sada istovremeno može biti slobodan, ali i odbačen kao neki neuklopljeni, neočekivani oblik, koji ipak privlači našu pažnju zbog svoje odvojenosti. Da li smo cjelina mi unutar nas samih ili smo tek djelići nečeg puno većeg od nas, sićušni atomi koji samim svojim bivanjem izgrađuju univerzume i nestaju u njima kao pojedinci, da bi opstao sam život u svojim raznolikim manifestacijama?

''Mehanizmi'', poliptih; akrilne boje i kolaž na platnu, 3.5 x 3.3 m, 2017.

”Mehanizmi”, poliptih; akrilne boje i kolaž na platnu, 3.5 x 3.3 m, 2017.

Kroz skulpturu ”Izdržljivost žene”, Andrea nam nudi pogled na valovitu mesinganu formu, svjetlucavu i blijedo zlaćenu, nataknutu na željezne šiljke, čiji je pravilan raspored u suprotnosti sa nepredvidivim oblikom, koji kao da lebdi bez prave stabilnosti, no istovremeno u tom lebdenju donosi novu kvalitetu kompoziciji sačinjenoj od dualnosti – oštrine i mekoće, čvrstine i propusnosti, koje se ipak prožimaju čak i kroz prividni nesklad.

Upravo je to možda karakteristika Andreinih djela da ona nisu skladna kroz onaj prvi dojam, već su nemirna, istraživačka, ne zanose se lakim rješenjima i potezima, ne teže dopadljivosti, nego prije strastvenoj volji da se otkrije nešto novo što još nije viđeno, ni doživljeno i onda da se taj novi osjećaj u fokusiranoj gesti izlije u umjetnički zapis kroz sliku, volumen ili poetske riječi. Ubrzani svijet i njegova ogrubjelost, oštri kutovi u suprotnosti sa okruglinama bića, delikatne jezgre koje se štite od ranjavanja, taktilne asimetrije u suprotnosti sa razbijenim geometrijskim tijelima, znakoviti detalji skriveni od pogleda, sve to vibrira u jednom gibanju, u nestabilnosti i užurbanom oblikovanju, koje je takvo samo na prvi pogled, jer ispod sve te dinamike ipak se nalazi studiozno pomišljanje i analiziranje umjetnice, koja je sposobna duboko smisleno povezati racionalne dijelove bića sa onim intuitivnim i emocionalnim.

Da li je prije bila slika koja secira mehanizam nekog imaginarnog stroja ili je prvo bio oblik u prostoru koji se želio protegnuti u različitim smjerovima da definira svoju povezanost ili otuđenost od okoline, da li je materiji prethodila snovita ideja, ili je iz snažne stvaralačke potrebe vremenom i kroz pažljivo definiranje izranjao svaki novi ciklus, ”Umjetnost življenja”, u kojoj sam put postaje ciljem? Da li se poezija izlila iz boje, da li je boja izranjala iz odsjaja i obrisa metala, koliko je u svemu tome bilo slučajnosti, radoznale nesigurnosti, u kojoj se nikad ne zna na što ćemo naići, ako krenemo u neko istraživanje gdje još nitko nije bio prije nas?

'''Nasljedstvo – Pravo zlato'', kombinirana tehnika, 6.5 x 11.5 x 10.5 cm, 2015.

”Nasljedstvo – Pravo zlato”, kombinirana tehnika, 6.5 x 11.5 x 10.5 cm, 2015.

Ljepota svakako jeste prisutna na ovim djelima, ona isijava iz njih i kao ljubav prema nesavršenstvu, prema nerođenim ili tek rođenim mogućnostima volumena u prostoru, koje treba pažljivo odnjegovati, izmodelirati, iscrtati, oslušnuti, odsanjati…..Pred sobom imamo umjetnicu koja temeljito istražuje i svoj unutarnji svijet, njegove žudnje i strujanja, no isto tako lucidno zamjećuje potencijale ovog svijeta oko nas, prije svega oličene u neskladu i nesavršenstvu, ali i sa sviješću da svako nesavršenstvo poziva umjetnika da razgrne koprene i privide, oblikuje nedovršeno, poveže udaljeno i razdvojeno – vrijeme samospoznaje prelije u čin suverenog kreativnog djelovanja, od neuglednog željeza i drveta ka zlaćenim svodovima, od materije ka duhovnom, i obratno.

Svijet u kojemu žongliramo na ivici ponora pojavljuje se uvijek obnovljen u Andreinim oblicima, pokrenutim, uznemirenim, svijet je to koji donosi bol, ali i ushićenje, mehanizam koji nas upozorava na prolaznost vremena, na krhkost i snagu života, oličenu u poslovici ”od trnja prema zvijezdama”, a možda baš to i jeste put gdje se svakodnevni stvaralački napori nagrađuju negdje u širokim perspektivama, koje smo dosegnuli napuštajući zonu udobnosti, baš kao i Andreine ‘osobe’ i žongleri, koji su u njezinim rukama postali osebujni čuvari alkemičarskih tajni, težeći bezvremenoj mudrosti i transformaciji.

mr. art Krešimira Gojanović


Andrea Cihlar: Galerija skulptura, slika i poezije iz ciklusa ”Sinkroniciteti”, ”Žongleri” i ”Umjetnost življenja”

 


''Reći svijetu'', intertekstualno-slikovna razmjena + pjesma; iz serije radova ''Umjetnost življenja''; akrilne boje i suhi pastel na platnu; 160 x 110 cm, 2019.

”Reći svijetu”, intertekstualno-slikovna razmjena + pjesma; iz serije radova ”Umjetnost življenja”; akrilne boje i suhi pastel na platnu; 160 x 110 cm, 2019.

REĆI SVIJETU 

Ne želim više sramit’ se sebe
Želim reći svijetu nek’ od****!

Otkud te potrebe da se ogrebe
Za tugu što probire.
Nek’ istrijebe sve
te smetnje i uhljebe.

Nikad ne znaš koju priču čovjek nosi,
Zašto mu život toliko prkosi.

Ali ipak,
danas se treba prizemljiti sanjara.
Ispred gladnog bacat kavijara.
Drugačijem reć’ da je ružan,
a sretnog natjerat’ da bude tužan.
Žednom davati još malo soli
Ma sve što je nužno da još više boli.

Razumiješ li da to kreće baš od takvih poput tebe,
Osvrni se i ,bolje, pogledaj sebe.
Želiš li i dalje reći svijetu nek’ od****?
 

A. Cihlar

 

 


''Pejsaž'', intertekstualno-slikovna razmjena + pjesma; iz serije radova ''Umjetnost življenja''; akrilna boja i kolaž na platnu; 60 x 130 cm, 2019.

”Pejsaž”, intertekstualno-slikovna razmjena + pjesma; iz serije radova ”Umjetnost življenja”; akrilna boja i kolaž na platnu; 60 x 130 cm, 2019.

PEJSAŽ

Život – svatko pokušava odgonetnuti tu misteriju
proučavajući ga po nametnutom kriteriju.
Tretirajući ga kao zloćudnu bakteriju
jer najlakše ga je gledati kao materiju.

Sve što nam je prirodno postalo je laž.
To izobličenje vrijednosti čini novi pejsaž
zatim svi tako slijepi slažu takav prazan kolaž.

Pogled na život nije nešto što se nauči
al’ ipak treba znat gdje liniju povući,
koje senzore treba da se uključi.

I zato danas nitko ne vidi boju,
svi život crtaju po istom kroju.
Prosljeđuju tu šablonu ko’ po rednom broju
jer nemaju svoju vlastitu volju.

I ne samo da se to odvija u nizu
nego svatko još dodatno vrti reprizu.
To počinje i završava i opet vrti se u krug,
jer očito, život nije dovoljno dug.

No, čovjek nikad neće da samog sebe okrivi.
On stvarno, samo ne zna kako da živi.

 

A. Cihlar

 


''Lik'', intertekstualno-slikovna razmjena + pjesma; iz serije radova ''Umjetnost življenja''; akrilna boja i suhi pastel na platnu; 89 x 89 cm, 2021.

”Lik”, intertekstualno-slikovna razmjena + pjesma; iz serije radova ”Umjetnost življenja”; akrilna boja i suhi pastel na platnu; 89 x 89 cm, 2021.

LIK

To što ja
mladolika,
djelujem poput čelika
kriva je slika.

Prevelika.

Ta prilika
samo je izlika,
kao razlika
u oprečnosti oblika.

A ta simbolika,
mog šarolika
krajolika,
opis je mog pravog lika.

I to je moja odlika!

 

A. Cihlar

 

 

 


 

Andrea Cihlar

Andrea Cihlar

 

 

Kontakt autorice Andree Cihlar:
andrea@cihlar.biz

Copyright(c) Andrea Cihlar

Predgovor i web dizajn: Krešimira Gojanović

 

Virtualna izložba i predstavljanje Andree Cihlar realizirani su sredstvima Ministarstva kulture i medija RH,
u sklopu programa Digitalne prilagodbe kulturnih sadržaja.

2. 3. 2021.