Josipa Čamber

Josipa Čamber rođena je 3. prosinca 1975. godine. Godine 1994. završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, odjel kiparstva, u klasi prof. Vinka Fabrisa. 1998. godine završava Agorinu Slikarsku akademiju u klasi akademske slikarice Ksenije Turčić. Članica je ULUPUH-a i LIKUM-a od 2001.godine. Živi i radi u Zagrebu.

Kontakt: josipacamber@yahoo.com
www: Josipa Čamber – Ogledala mašte

Samostalne izložbe:     

1999. – Galerija Forum, Teslina 16, Zagreb
2000. – Ambijenta, Zagrebački velesajam
2002. – Galerija Arho, Tkalčićeva 13, Zagreb
2003. – Kulturno-informativni centar, Tomislavgrad
2004. – Galerija Arho, Tkalčićeva 13, Zagreb
2006. – Galerija Arho, Tkalčićeva 13, Zagreb
2008. – Izložbeni salon Požgaj grupa, Buzin
2009. – on-line izložba, Galerija Remek-djela
2012. – Artomat, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika
2013. – Artomat, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika
2014. – Artomat, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika

 

Skulpture

 

Ogledala mašte

Kao najnematerijalniji od svih materijala i jedini koji vatru pretvara u led, staklo već tisućljećima jednakim intenzitetom plijeni našu pažnju neograničenim mogućnostima kolorističkih i prostornih doživljaja u međuprostoru stvarnog i imaginarnog. Iako bliska našem oku, davno otkrivena ljepota svjetlosti i svijeta oblika, koji se zrcali na transparentnim staklenim površinama nerjetko ostaje nedokučiva umu, koji joj je stoga sklon pripisati čak i osobine drugog i drugačijeg svijeta. To se posebice potvrđuje točnim pred ogledalom, kojem se stoga nerjetko pripisuju i najrazličitija svojstva magijske i ritualne simbolike.

Možda upravo ovdje treba potražiti i uzroke činjenici da se relativno malobrojni suvremeni oblikovatelji upuštaju u dizajniranje ogledala. Radovi Josipe Čamber zaslužuju dakle našu pažnju, već i stoga što se mlada autorica hrabro upustila u izazov oblikovanja jedne specifične i vrlo zahtjevne uporabno – dekorativne vrste predmeta.  Već na nultoj razini oblika očito je da nije riječ tek o dijelu opreme interijera analognu namještaju, već o svojevrsnom eksperimentiranju oblicima, koje uključjue i relativiziranje njihovog tradicionalnog poimanja prvobitne namjene. Umjesto uobičajenih pravolinijskih ili ovalnih ogledala, smještenih u više ili manje uspješno izvedene okvire, u kojima smo navikli vidjeti odraze svijeta u rasponu od uljepšanih, pa do onih okrutno stvarnih, stajanje pred ovim ogledalima doima se potpuno drugačijim iskustvom, gdje je vrlo teško, ako ne i nemoguće, odrediti granice između ukrasa i funkcije, izraza i odraza, punog i praznog, vanjskog i unutrašnjeg, pozitiva i negativa, predmeta i njegovog konteksta, zbilje i uobrazilje.

Ogledala drvo

 

Njihovi se obrisi poput metamorfoza oblika međusobno pretapaju u igri zasnovanoj na kontrastima materijala i tekstura brušenog kristalnog stakla, u kombinacijama s plemenitim drvom kakvo je, primjerice, afrički mahagonij, čijim egzotičnim prirodnim svojstvima odgovaraju i pripadajući nazivi Ayous i Sapeli, boja i linija. Inventar stiliziranih motiva sadrži raspon zoomorfnih motiva od ptica i labudova, do grifona koji podsjećaju na prizor iz srednjovjekovnog bestijarija, a ne nedostaje ni arabesknih florealnih motiva razlistalih, plamtećih formi i antropomorfnih likova.

Njihova su ishodišta kako u atuentičnom preoblikovanju svijeta prirode, tako i u traženju biti organskog, fantastičnog, mističnog i instinktivnog. Nije stoga nimalo slučajno, što jedna od najistaknutijih uloga među njima pripada ženskim figurama. Linija je pri tome simbol kreativnog stvaranja, a staklo i drvo njegovi idealni mediji. Pri tome linearizam ima značenje operazumljive simbolike, a mekoća oblika i zaobljenih reljefnih površina od drva pomno obrađenog rezbarenjem, dodatno je istaknuta patiniranjem u rasponu od tonova zelene i plave, do zlatno-smeđe i narančaste. Perfekcionističkoj izvedbi prethodi proces čija je svaka pojedina etapa bitna, od početne ideje i njezine artikulacije detaljno razrađenim predlošcima, pa do izvedbe koja objedinjava maštovitost i osjećajnost s dekorativnošću, kao specifičnim, ritualiziranim i senzualiziranim interpretiranjem oblika i prostora.

Ogledala mediapan

 

Kombinacije stakla i drva metamorfoza oblika u ogledalima Josipe Čamber tvore spojeve, čija struktura i dekorativni inventar odiše senzibilnošću oblikovanja i evokativnim bogatstvom. Pri tome dekorativizam nije tek sredstvo za postizanje površinskih efekata, već proizlazi iz umijeća obrade materijala, da bi se oblikovalo novu cjelinu. Drugim riječima, ukras ne slijedi formu, već je i sam oblikovan na razini operazumljivog znaka. Elementarnost značenja u ovom slučaju predstavlja, prije svega, trajnu fascinaciju ljepotom prirode, koja je ujedno jedna od konstanti i najvećih izazova sveukupne povijesti dizajna 20. stoljeća. / Jasna Galjer /

 

Copyright (c) Josipa Čamber

 

 

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s