Kristina Kinkela

Kristina Kinkela rođena je 21. siječnja 1990. godine u Rijeci. 2004. godine završava Osnovnu školu Dr. Andrije Mohorovičića u Matuljima. 2008. godine maturirala je u Građevinskoj tehničkoj školi Rijeka, te stekla zvanje Dizajnera unutarnje arhitekture. 2013. godine diplomirala je na diplomskom studiju Likovne pedagogije, odjel kiparstva, na Akademiji primijenjene umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, sa temom ” Interaktivna urbana skulptura ”, pod vodstvom mentora izv. prof. Želimira Hladnika, te stječe naziv Magistre likovne pedagogije. Svoje fotografije i slike izlagala je na brojnim zajedničkim, te nekolicini samostalnih izložbi.

Kristina Kinkela: ciklus ” Apstrakcije ”

 

O svom ciklusu ” Apstrakcije ”, autorica kaže:

” Slike su nastale u tehnici ulja i pijeska na platnu. U procesu stvaranja, tragala sam za čistim kolorističkim ugođajem. Glavni likovni element koji se pojavljuje na gotovo svim slikama, jest linija. Čvrsta, pastuozna i neobuzdana u kontrastu sa lazurnim čistim plohama. Odnos boja na slikama čini jak koloristički naboj, dok linije različitih karakteristika doprinose dojmu pokreta i dinamici slike. Ova serija nadovezuje se na moje prijašnje fotografske i kiparske radove, u kojima je predmet mog promišljanja ono nesvjesno i sakriveno, što nas navodi upravo ka automatskoj uporabi tog određenog likovnog elementa, kojim naknadno možemo svjesno manipulirati, sa ciljem postizanja određenog likovnog efekta ili ugođaja. ”

Povodom izložbe Kristine Kinkele u holu Općine Matulji ( PGŽ ), u sklopu ” Dana kulture ”, 19. 9. 2015., Edi Gustin je zapisao:

Kolegama i publici je Kristina Kinkela prvenstveno poznata kao kipar, kao majstor forme i oblika. Kinkela je savladala vrlo rano otpore mentalne prirode, da se odredi za jedno usmjerenje koje je morala prebroditi samoosvješćivanjem i u svom ritmu se gotovo istovremeno počela baviti bojom, koju vezujemo za slikarstvo. Linija, krug, boja, jedinstvo, likovni elementi koji nisu u potpunosti i osjećaj za snalaženje prikazivanja svijeta oko sebe, već je oznaka, simbol drugog procesa, procesa u kojem individualno shvaćanje stvari u i oko sebe dolazi do punog izražaja. Točnije rečeno, ono ulazi u svijet nepoznatog, svijet izražavanja, u svijet stvaranja.

 

Vizualna kontrola, odnosno kontrola opservacije ovladava motoričkim impulsima i tada se spontanost izraza mijenja u jednu definiranu cjelinu, koju vidimo u ovim djelima. Autorica je stalno u pokretu, u traženju novog, individualnog i kreativnog. Činjenicu da možemo promatrati kako iz tih likovnih elemenata izrasta organizirana cjelina, treba poštivati. Oslikani i likovno oblikovani doživljaji i spontanost nije ni proizvoljna, a niti formalna igra, već tu govorimo o neophodnom i prisutnom tumaču stanja, misli i raspoloženja, koje autorica istražuje i izražava raznim sredstvima likovnog izraza. Moć opažanja i sređivanje podataka zaokupljaju autoričinu pažnju, te pomoću njih shvaća i tumači svoje doživljaje.

Svoj duševni pokret Kinkela je prikazala u svojim djelima. Slojevi boje se u djelima prelijevaju jedni preko drugih, a svi su oni mogli u trenutku nastajanja biti i konačna verzija. Kinkela kao da želi zahvaliti dinamici života, pa kroz doživljeni pokret koristi – pokret kao sredstvo prikazivanja prostora. ( Edi Gustin, mag. lik. ped. )