Maja Vukina Bogović

Maja Vukina Bogović

Maja Vukina Bogović pohađala je Srednju školu za tekstil, kožu i dizajn u Zagrebu (1995. godine maturirala je na odjelu Dizajn tekstila, inspirirana životom i djelom Jacksona Pollocka), a 2000. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Frane Para (Magistar slikarstva i grafike). Tijekom studija bila je sudionica terenske nastave u Motovunu (1997.), Vrbničke grafičke akademije (1998.) i Tiskovne radnje Gutenberg muzeja s radom na temu ”Gutenberg 2000” u Mainzu, 2000. godine bila je sudionica jednosemestralne međunarodne razmjene studenata ALU Zagreb i Indiana University of Pennsylvania u SAD-u, gdje je radila na diplomskom radu ”Obećana zemlja”. Nakon studija radi u Galeriji Antun Augustinčić kao vodič i suradnik na nekim projektima i izložbama. Nakon toga tri godine radi u osnovnim i srednjim školama kao profesor likovne kulture i umjetnosti te povijesti kulturne baštine Hrvatske. Cijelo to vrijeme slika i izlaže na samostalnim i skupnim izložbama te kontinuirano održava radionice za djecu i odrasle. Piše priče za djecu i bavi se ilustracijom i dizajnom te izraženom ljubavlju prema knjizi i književnosti. Diplomirala je Informacijske znanosti – smjer bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pet godina radi na mjestu ravnateljice Gradske knjižnice Antun Mihanović u Klanjcu te polaže stručni ispit za diplomiranog bibliotekara (2011.).

Nakon toga tri godine radi na mjestu pročelnice Jedinstvenog upravnog odbora i postaje predsjednica Kulturnog vijeća Krapinsko-zagorske županije. Kroz to razdoblje organizirala je dječje festivale, skupne izložbe i projekte. Osmislila je vizualni identitet mnogobrojnim udrugama i Kulturnom centru Klanjec. Imala je četrnaest samostalnih i dvadesetak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Sudjeluje na umjetničkim profesionalnim radionicama. Dobitnica je nagrade Zagrebačke banke najuspješnijim diplomantima Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i nekoliko potpora za umjetničko stvaralaštvo. Dobitnica je nagrade 8. Zagorskog likovnog salona. Koristeći svoje iskustvo i znanje, pokreće svoj samostalni kreativni centar CityArtStudio, koji se prezentira kroz umjetnost, dizajn, dramske i kreativne radionice te projekte.

Od 2000. članica je HDLU-a (Hrvatsko društvo likovnih umjetnika), od 2015. članica Likovne udruge Oton Iveković i od 2017. predsjednica likovne udruge CityArtStudio.

Kontakt: majavukina@gmail.com

Galerija

Nemirno more, 50×70 cm, kombinirana tehnika, 2017.

Obala i more, 100Xx150 cm, kombinirana tehnika, 2017.

Dodir – čežnja, 150×200 cm, kombinirana tehnika, 2018.

Magleno jutro, 100×150 cm, kombinirana tehnika, 2018.

Uznemireno ljeto, 50×70 cm, kombinirana tehnika, 2018.

Rustično more, 80×100 cm, kombinirana tehnika, 2018.

Zelenjak, 80×100 cm, kombinirana tehnika, 2018.

Igra svjetlosti, 80×100 cm, kombinirana tehnika, 2018.

Tišina, 80×100 cm, kombinirana tehnika, 2017.

Srebrne ribice, 80×100 cm, kombinirana tehnika, 2017.

Dodir sunca, 120×160 cm, kombinirana tehnika, 2018.

Vodeni svijet, 60x80cm, kombinirana tehnika, 2018.

Tragovi, 100×150 cm, kombinirana tehnika, 2017.

Vodeno, 120×160 cm, kombinirana tehnika, 2018.

Prožimanje, 120×160 cm, kombinirana tehnika, 2018.

Trsje, 80×80 cm, kombinirana tehnika, 2018.

Zagorje, diptih, 120×200 cm, kombinirana tehnika, 2018.

Zagorje II, 80×100 cm, kombinirana tehnika, 2018.

Zelena zipka, 150×200 cm, kombinirana tehnika, 2018.

Trsje II, 100×100 cm, kombinirana tehnika, 2018.

 

Iz predgovora Sonje Švec Španjol, mag.hist.art:  PROCESS < PROGRESS 

Ljetni pljusak, 100×100 cm, kombinirana tehnika, 2018.

Pejzaž kao likovna tema jedna je od najdugovječnijih inspiracija u povijesti umjetnosti. Iako nije bio zastupljen u svim razvojnim epohama slikarstva kao samostalna tema, upravo je  motiv krajolika omogućio umjetnicima iskaz vlastitih promjena u percepciji stvarnosti. Maja Vukina Bogović pejzaž uzima kao polazište u vlastitom radu, a tijekom stvaralačkog procesa primat preuzima tragalačka strast i istraživački nerv, koji rezultiraju otkrićem novog polja autentičnih slikarskih vrijednosti. Dva su tematska područja unutar kojih Maja Vukina Bogović istražuje nove mogućnosti izraza. Upijajući svijet oko sebe i poduke koje je tijekom školovanja usvojila, umjetnica se u polju bliskih joj tema mora i zagorskih brega fokusira na traganje kroz stvaralački proces. Istovremeni rad na dva posve različita motiva stvorio je naglašenu dihotomiju u pristupu i realizaciji pojedine teme.

Morska pjena, 50×60 cm, kombinirana tehnika, 2017.

More percipirano kao daleko i voljeno, željeno i emocionalno blisko, umjetnica s lakoćom realizira, slikajući morski svijet kako ga iskonski osjeća – ekspresivno s mnoštvom boja, linija, kretanja i titraja. Osjećaj slobode prilikom zarona u duboko plavetnilo praćen prigušivanjem zvukova, te prelaskom u drugačije stanje tjelesnosti, interpretiran je lomom svjetlosti koji ispod površine otkriva posve novi svijet. Vibrantnu, titrajuću i stalno mijenjajuću vodenu masu Maja Vukina Bogović interpretira otvorenim kompozicijama, ispunjenim bogato zasićenim i reljefno oblikovanim površinama platna. I dok manji formati obiluju većom koncentracijom raznolikih sadržaja tek naznačujući nepregledno bogatstvo morskih dubina, pojedine kompozicije su pročišćenije i svedene na nekoliko dominantnih boja ujednačenog gibanja.

Morsko dno, 80×80 cm, kombinirana tehnika, 2017.

Spajanje, prožimanje i prelijevanje dominantno plavih tonova izmjenjuje se s uplivima pastuoznih nanosa bijele boje, aludirajući na pjenu uzburkanog mora, dok žuti snopovi utjelovljuju sunce na morskoj površini. Delikatni elementi zlaćanih i srebrnastih folija koje su apliciranjem na površinu platna poprimile tankoćutnost tekstura prešanih listova i sasušenih latica otkrivaju izobilje boja, tekstura i oblika, koji gledani izbliza i izdaleka pružaju podjednako bogat, ali vizualno posve različit doživljaj, kao što se uostalom razlikuje i pogled na morsko dno promatran s površine mora ili pri zaronu i direktnom doticaju s njime. Svi aspekti mora, od uzburkane površine do bogato razvedenog dna s valovitim nanosima pijeska, nastalim neprekidnim morskim strujanjima, oblikovani su naglašeno ekspresionistički, odlazeći povremeno i do granice apstrakcije, pri čemu sporadične figurativne naznake u stiliziranom motivu ribe potvrđuju zadržavanje u prepoznatljivom morskom sadržaju.

Morsko dno II, 100×100 cm, kombinirana tehnika, 2017.

Morske dubine definirane emocijama te građene svjetlom označavaju prijelazno stanje između apstraktnih mogućnosti i određenih zbiljnosti, dok motiv zagorskih brega pred autoricu stavlja posve novi izazov. Toliko blisko i poznato, ali stvaralački neistraženo područje brdovitih krajolika otvara mogućnost rađanja nečeg što je u samom početku nejasno, ali tjera na velik i nemiran posao, na proces građenja i rušenja, dokidanja pretpostavljenog i kretanja u nepoznato. Platno postaje istraživačko i gradidbeno polje na kojem se odvija niz slikarskih i značenjskih transformacija. Impuls bogate palete boja dodatno se proširuje koloriranim tkaninama, kartonima i metalnim folijama, dok kvarcni pijesak, tekstil i slojevi kartona služe za gradnju reljefne površine, a kreda i ugljen omogućavaju završno pročišćavanje kompozicije i likovnih elemenata.

Sunčano jutro, 100×100 cm, kombinirana tehnika, 2018.

Slike pune tekstura i struktura stvaraju višeslojnost čija kompleksnost nije nametljiva, već iskazuje bogatstvo krajolika u njegovoj punini, ne prelazeći pritom granicu prezasićenosti. Primjena najrazličitijih pristupa poput građenja, rezanja, lijepljenja, struganja i urezivanja prilikom obrade površine platna, te upotreba raznolikih materijala uključujući akrilne boje, boje za staklo, pijesak, kredu, ugljen, tkanine, paus papir i karton posve prirodno funkcioniraju u međusobnoj različitosti. Izlaskom iz intime provjerenih vrijednosti i sigurnosti omiljenog motiva mora, Maja Vukina Bogović zalazi u polje poznatog, ali do sada neistraženog motiva rodnog kraja, koji podsvjesno čini dio njezinog vizualnog i duhovnog identiteta. Zelenilo zagorskog kraja umjetnica upija i pamti, te na površinu platna prenosi vlastite mentalne slike. Od naglašeno figurativnog prikaza Zelenjaka pa sve do diptiha s motivom Zagorja, u kojem je vidljivo pojednostavljivanje i pročišćavanje kompozicije, pratimo umjetničino bilježenje psihološke biografije rodnog kraja.

Zlatna jesen, 100×150 cm, kombinirana tehnika, 2018.

Korak dalje u razradi motiva seže sve do granice prepoznatljivosti u djelima “Ljetni pljusak”, “Prožimanje”, “Uznemireno ljeto” i “Dodir sunca”. Naglasak je na dinamici i ritmu likovnih elemenata posebice boja, ploha i obrisnih linija brežuljaka, koje međusobno povezuju i prožimaju silnice kiše te zrake sunca. Pojedini radovi zalaze u područje ekspresionističke apstrakcije, gdje još samo naziv djela budi asocijacije i usmjerava razmišljanje promatrača na interpretirani motiv. S druge strane, “Zlatna jesen” i “U jeseni” rijetki su radovi s motivom drvoreda i vinograda. Fokus je na krošnjama stabala i njihovoj strukturi, te linijama neba koje razbijaju saćastu formu krošnji ispunjenih zlaćanim odbljescima sunca. Poseban je i spektar boja u kojem prevladavaju tople zemljane nijanse. Atmosfera je prigušena, plohe krošnji naglašeno statične, dok silnice neba u formi kiše i vjetra dinamiziraju kompoziciju. Raznolikost u obradi sličnih motiva potvrđuje kako je svako djelo polazište za proces, istraživanje, otkrivanje i razvijanje novih mogućnosti interpretacije nečeg osobnog i izvornog.

U jeseni, 80×80 cm, kombinirana tehnika, 2018.

Maja Vukina Bogović u svom radu kontinuirano njeguje usvojeno nasljeđe slikocrteža. Svaka slika je prvobitno bila crtež, a autoričino kiparsko razmišljanje omogućilo joj je da gradi kompoziciju na površini platna, stavljajući naglasak na pokret i razmišljajući pritom o odnosu likovnih elemenata, međuprostora i fluidnih silnica koje dovode do izobličenja poznatih formi, što omogućuje izlazak iz figurativnog i realnog te ulazak u vlastito i osobno. Slika “Magleno jutro” naglašeno se razlikuje od ostalih radova, te metaforički i izvedbeno čini poveznicu dvaju ciklusa. Ono čega se najviše bojimo ili od čega najviše zaziremo često je područje koje nam otvara nove mogućnosti spoznaje i razvoja. Tako su nemili motivi hladne jeseni i učestale magle nagnali umjetnicu na povlačenje u sebe i istraživanje vlastite nutrine. Magla kao simbol unutarnjeg bića omogućuje transformaciju u vrijeme mirovanja. Ona predstavlja prijelaz između dva stanja tj. prijelaz u vremenu.

Beskrajni mir prilikom zarona u morske dubine i ulazak u svijet čija površina istovremeno nagovještava i krije svoje bogatstvo sličan je ugođaju maglovitog jutra u kojem svijet još spava, a magla skriva ljepote okolne prirode. Istovremeno zastrašujuće i spokojno maglovito jutro utjelovljuje borbu i razvoj, željeno, voljeno i prevladano, figurativno i apstraktno, smirujuće i uznemirujuće, naznačeno i definirano, pokrenuto i statično, morsko i kontinentalno, svoje i tuđe, usvojeno i tek postavljeno za osvajanje. Proces je to koji omogućuje napredak u suočavanju i prevladavanju novog i nepoznatog kroz poznato i blisko. Utoliko je upoznavanjem svojeg istovremeno bliskog i nedokučivog Maja Vukina Bogović krenula putem nepatvorene crtačko-slikarske vokacije.

Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

 

 

 

Copyright (c) Maja Vukina Bogović