Stjepan Šimić

Stjepan Šimić Pepi

Stjepan Šimić Pepi je bosansko-hercegovački i hrvatski slikar, skulptor, samostalni umjetnik, rođen u Varešu 1967. godine. Cijeneći utjecaje od prerafaelizma i romantizma, impresije i secesionizma, stvaralaštva klasične literature i ostavštine bosanskih Kristjana, svojstvenim likovnim govorom, kreativnu i duhovnu potentnost izražava u djelima koja koincidiraju s nadrealno – konceptualnim usmjerenjem.

Urednik je, voditelj i osnivač Međunarodne likovne kolonije Borovica, koja egzistira na prostorima starog kraljevskog grada Bobovca. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Stocu.

Kontakt: stjepansimicc@gmail.com
Mob.: 00387/ 63 86 00 57

 

Djela

Chello, 60 x 50 cm, ulje – akrilik na platnu, 2015.

Jesen na ulazu u Stolac, akril na platnu, 50 x 40 cm, 2015.

Persephone, 60 x 45 cm, ulje i akril na platnu, 2012.

Sheena in my street, 50 x 40 cm, ulje na platnu, 2013.

Sjenka poslije, 60,5 x 50 cm, ulje na platnu, 2011.

Snovi posljednje bosanske kraljice, 70 x 50 cm, kombinirana tehnika, 2012.

Stari most u Varešu, akril na platnu, 50 x 40 cm, 2015.

Sve o Evi, 72 x 60 cm, ulje i akrilik na platnu, 2012.

 

O njegovom djelu pisala je povjesničarka umjetnosti Dr. M. Malburg, u osvrtu povodom izložbe u Foajeu ” Nove vijećnice ” u Merzigu ( Njemačka ), 28. 11. 1996.

”……Kako nadrealistima pripada otuđenje stvari, tako je apstrakcija u glavnom slikarskom elementu umjetnika Stjepana Šimića. Slikar bilježi ono spontano u njemu što iskrsava na slikama, on ne može kontrolirati ova zbivanja. Razum i moral će biti ispušteni. Pritisak logičke nepovezanosti otpada, on bi samo ometao evokaciju također i nastajanje slikovnog pisma. Linije, oblici, predmeti, boje teku naprijed, rastu sami od sebe, slikar promatra nastajanje svog djela. Podsvijest diktira. Također banalni predmeti ( kao slavina ili kora sa drveta ) se pomiču u svijetlo neobičnog, besmislenog, kada se pomiču iz svoje uobičajene sredine, iz svog sklada, iz svog reda, kada se otrgnu iz svoga koordinatnog sustava.

Tata, kanarinac, pas, mama i ja, 40 x 50 cm, ulje na platnu, 2013.

Fikreta, 30 x 40 cm, ulje na platnu, 2014.

Dunavska Venera, 41 x 51 cm, ulje na platnu, 2013.

Pregacha Blues, 30 x 40 cm, ulje na platnu, 2013 – 14.

Should I Stay Or Should I Go, 50 x 60 cm, ulje na platnu, 2014.

 

Nekom biću strane stvari se susreću na drugom potpuno stvarnom planu i razrješavaju jake osjećaje i tumačenja. Ona saznaju metamorfozu svoga bića i svog djelovanja. Svojstvena vezivanja podsjećaju na stvarno, stvaraju novo, čine iracionalne cjeline. Okvir susretanja stvari čine često prostorni krajolici, nadomještene i nadmašene perspektive, kozmički prostori, puste ravnice, slikovne dimenzije sa izvrnutim gledištima, često u beskraj.

….Zlatnim i crnim prigodnim ” mozaičkim velovima ” koji prekrivaju neke njegove slike, podsjeća Šimić na velikog umjetnika bečke Moderne, klasično obrazovanog Gustava Klimta, koji je pripremio put austrijskom ekspresionizmu.

U mirisu jasmina, ca. 30 x 75 cm, diptih, kombinirana tehnika

Značajka svih Šimićevih djela je ipak jednaka:
– povezanost sa metaforičnim;
– što će umjetnik posredovati sa svojom umjetnošću;
– kako se on vidi ?
– što je umjetnost ?

Izravno pitanje i pitanje čiji odgovor onome koji pita, u najboljem slučaju potiče ili provocira na daljna pitanja:
– umjetnost je besmislena;
– umjetnost je igra;
– umjetnost je igra umjetničkim sredstvima ?

Bass clarinet – Jazz in the House, 35 x 120 cm, ulje na platnu, 2013.

I kao zaključak za kraj, citat jednog mota, koji po mome mišljenju je blizak i umjetničkom stajalištu Stjepana Šimića. Potječe od Dostojevskog: ” Priznajem da dva puta dva jednako četiri je veličanstveno, ali ipak moram reći i da dva puta dva jednako pet također ne zvuči loše. ” ( Dr. M. Malburg )

 

Copyright (c) Stjepan Šimić