Ljetna virtualna izložba članova HDLU Zagreb 2018 – ”Eros u slikarstvu, crtežu i fotografiji”

Marija Kruljac, ''Kupačice'', akril na platnu, 70x100 cm

Marija Kruljac, ”Kupačice”, akril na platnu, 70×100 cm

Eros u slikarstvu, crtežu i fotografiji

Ljepota ljudskog tijela, dodir drevnog boga Erosa koji je vladao žudnjom i čovjekovom ljubavlju, često je kroz povijest bila nadahnuće likovnim umjetnicima poput Hieronymusa Boscha, Caravaggia, Bouchera, Francisca de Goye, Edouarda Maneta, Paula Cezannea, Gustava Klimta, Pabla Picassa, i brojnih drugih. U susretu Afrodite i Aresa (Venere i Marsa), stvara se primordijalna sila čovjekovog Erosa, koja je bila slavljena u mnogim starim kultevima plodnosti u predkršćanskom svijetu.

Ivana Kolić, ”Akt”, suhi pastel, 70×100 cm

Ivana Kolić, ”Akt”, suhi pastel, 70×100 cm

Spajajući različite svjetove, Urana i Geju (Nebo i Zemlju), krilati bog Eros je i simbol alkemičarskog procesa kreativne energije, koji se kreće od duhovnog sjemena ideja prema konkretnim plodovima u materiji, no još u starim mitovima rečeno je kako ga je vrhovni bog Zeus poželio ubiti, pa ga je Afrodita sakrila u šumu među lavice, što na simbolički način govori i o tome da je kroz povijest ova sila često bila zatirana u sustavima različitih religija i političkih režima, ili je bila kanalizirana isključivo u svrhu prokreacije, ali ne i užitka samog i samodovoljnog. Nastavi čitati

Virtualna izložba: Priče iz Hrama Umjetnosti

K. Gojanović: ” U carstvu Minotaura ”, crtež tuš na papiru, 2015.

Napisala i nacrtala: mr. art Krešimira Gojanović

Priče iz Hrama Umjetnosti su priče o jednom društvu, gdje se Umjetnost oduvijek miješala sa Politikom, a stvarnost sa mitologijom u jednom tranzicijskom vremenu, dok smo tražili svoj identitet između onoga što su od nas htjeli da budemo – razni Vlastodržci, i onoga što smo stvarno bili – mi likovni umjetnici. U Hramu imaginarnog Minotaura, koji je bio polu čovjek, polu bik i divlje biće željno moći, svake godine završavali su mladići i djevojke, žrtvovani u njegovom Labirintu, u kojemu su lutali, posve neupućeni i nepodučeni u ono što ih sve čeka na tom putu.

U Hramu je i Saturn uvijek iznova proždirao svoga sina, kao Starci koji koče mlade, jer su i njih neki davni Starci kočili u njihovoj mladosti, pa se ” grijeh otaca ” simbolički uvijek prenosio na svaku novu generaciju. Bilo je tu i Nimfi koje su padale kao pokošene pred srednjovječnim Satirima, a nakon toga nestajale su u hodnicima Labirinta, da više nikad ne budu pronađene….

Nastavi čitati