Izložba slika Vlaste Pastuović Aleksić: ” Bajka o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani ”

Vlasta Pastuović Aleksić: Bajka o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani 1, akril na platnu, 100 x 120 cm

U utorak, 16. veljače 2016. u 18, 30 sati, u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića ( Trg žrtava fašizma 6, Zaprešić ), otvara se izložba slika dipl. slik. Vlaste Pastuović Aleksić, iz ciklusa ” Bajka o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani ”. Izložba se može pogledati do 4. ožujka 2016.

” Bajka o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani ”, izložba slika

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Vlasta Pastuović Aleksić je slikarica modernističkog senzibiliteta, čiji likovni izraz se razvijao pod ujecajima nekih od pionira apstraktne umjetnosti 20. stoljeća, kao što su bili Vasilij Kandinski, Paul Klee, Joan Miro, i dr. U svojim djelima Vlasta stvara osobni rukopis, gdje materijalna realnost našeg okruženja prestaje biti primarnim motivom njezinog opažanja, te je umjesto toga zamjenjuje svijet unutarnje psiho dinamike, u kojem se emocije, misli i nesvjesne asocijativne forme izražavaju pomoću snažnog kolorističkog ritma, u sazvučjima, ali i kontrastima boja, linija i oblika.

Nastavi čitati

Trebamo li razumjeti sliku ? ( 1. dio )

Pablo Picasso, Gitara, 1913., ugljen, olovka, tinta i kolaž, New York, Museum of Modern Art

Pablo Picasso, Gitara, 1913., ugljen, olovka, tinta i kolaž, New York, Museum of Modern Art

Napisala: Vlasta Pastuović Aleksić, dipl. slik.

” Svi žele razumjeti umjetnost. Zašto ne pokušamo razumjeti cvrkut ptica ? Zašto volimo noć, cvijeće, sve oko sebe, a ne pokušavamo ih razumjeti ? Ali, kad je riječ o slici, ljudi misle kako je moraju razumjeti. Kad bi samo znali da umjetnik radi prije svega iz nužde, da je on sam beznačajan djelić svemira, i da mu ne treba pridavati više važnosti, nego bilo čemu drugom što nam se na svijetu sviđa, iako ga ne možemo objasniti. Oni koji pokušavaju objasniti slike, mlate praznu slamu. “ ( Picasso )1

” Svi mi primjećujemo da znanstvenoj literaturi nerijetko još i danas nedostaju slikovni materijali i da su mnogi visokoobrazovani ljudi ” vizualno nepismeni ”, jer pripadaju generaciji čije se obrazovanje sastojalo u čitanju tekstova. ( Peter Burke, 2003. )2

Postavlja se pitanje, je li jedini razlog needuciranost u korištenju slike ili se moguće ipak radi o strahu da bi vizualnost mogla uništiti pismenost, o strahu od gubitka pisane riječi ? Vrlo vjerojatno se to može smatrati razlogom otpora slici. Postoje, dakako, i brojni drugi razlozi zbog kojih se govornom jeziku pridaje toliko značenje. Povijesno gledano, to je jezik koji ne služi samo komunikaciji, on je služio i još uvijek služi npr. kulturnim i političkim ciljevima. Njegova je uloga iznimno velika u vrijeme stvaranja nacionalnih država u Europi 19. stoljeća. Jezik se smatra najvažnijim elementom kulturnog identiteta jedne zemlje. Nastavi čitati