Što se to događa sa Bijenalom slikarstva i kome točno smetaju hrvatski kustosi i samostalni umjetnici ?

Krešimira Gojanović: ” Vještičija kuhinja ”, akril na kartonu, 100 x 80 cm, 2012.

Kritički osvrt napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Bijenale slikarstva pokrenulo je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika ( HDLU ), 2011. godine, sa namjerom da predstave presjek hrvatske likovne scene i trenutnih tendencija u hrvatskom slikarstvu, sa širokim rasponom stvaralaca različitih generacije. Ideja je u startu bila dobra, no od samog početka stvari za hrvatske likovne umjetnike nisu realizirane onako kako su bile zamišljene, stoga je potrebno jednim kritičkim osvrtom ukazati na neke manjkavasti svih dosadašnjih Bijenala slikarstva, kako bi se ta manifestacija u budućnosti mogla poboljšati, na zadovoljstvo i svih nas hrvatskih likovnih stvaralaca.

No krenimo redom: na prvom izdanju Bijenala 2011. god., glavni selektori za odabir umjetnika bili su akademik Đuro Seder, Tomislav Buntak i Josip Zanki. ( link ) O prof. Sederu može se reći sve najbolje: vrstan je to hrvatski umjetnik, te izuzetan pedagog, koji je svojim posvećenim radom odgojio brojne generacije hrvatskih umjetnika. Ali u žiriju tadašnjeg Bijenala svakako je bio evidentan nedostatak povjesničara umjetnosti, kustosa i likovnih kritičara, a što je iznenadilo mnoge članove HDLU-a.

Što sve moraju plaćati zagrebački likovni umjetnici ?

Krešimira Gojanović: ” Istjerajmo Trgovce iz Hrama ”, crtež tuš / tuš u boji na papiru, 2015.

Napisala: Krešimira Gojanović

Ovih dana HDLU ( Hrvatsko društvo likovnih umjetnika ) raspisalo je natječaj za sudjelovanje na 3. Bijenalu slikarstva ( link ), a u kojemu se od umjetnika traži da plate 100 kn kotizacije da bi uopće mogli pristupiti na natječaj, uz malu ogradu za samostalne umjetnike da će oni biti oslobođeni plaćanja kotizacije, ako uz prijavu na Bijenale prilože verificiranu potvrdu porezne uprave o visini dohotka za prošlu godinu, ” te tako potvrde tešku imovinsku situaciju. ” Da nije tragično, bilo bi smiješno: priča o kotizacijama za žirirane likovne izložbe stara je stvar, ali i nešto što posljednjih godina likovnim umjetnicima sustavno otežava njihov rad, jer praktički moraju plaćati da bi uopće smjeli raditi posao za koji su se i školovali – a što se inače ne traži ni od jedne druge umjetničke profesije.

Stoga smo ovdje na portalu ” Zagrebački likovni umjetnici ” odlučili popisati sva financijska davanja, koja umjetnik mora dati nekim svojim strukovnim likovnim udrugama, od trenutka kad završi akademiju i odluči postati profesionalni likovni umjetnik, a sa ciljem da se o tim problemima povede javna rasprava – koliko to sve skupa ima smisla, pa i da sami likovni umjetnici kažu šta o tome misle.