Komentar: sve greške ministrice kulture prema hrvatskim umjetnicima i zbog čega nam nužno treba novi ministar/ica kulture

Krešimira Gojanović, ''Vrijeme tišine - kraljica od kruha i kolača'', tuš u boji na papiru, 70x50 cm

Krešimira Gojanović, ”Vrijeme tišine – kraljica od kruha i kolača”, tuš u boji na papiru, 70×50 cm

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Kriza sa virusom COVID-19 koju je istovremeno pratila i svojevrsna ‘kriza’ sa umjetničkim potporama u režiji Ministarstva kulture pod mandatom ministrice Obuljen Koržinek, gdje brojni hrvatski umjetnici nisu dobili svoju potporu jer su premalo zarađivali, navela je i mnoge likovne umjetnike da se duboko zapitaju o smislu svega ovoga što mi danas radimo na hrvatskoj umjetničkoj sceni.

Nakon nekoliko godina žestokih prosvjeda protiv ”zakona za umjetnike”, kojega je na kraju Obuljen Koržinek ipak napustila, neke ideje iz tog zakona nastavile su se vući i dalje i preslikale su se na kriterije za dodjelu umjetničkih potpora, tako što je ministrica kulture unijela podjele među umjetnike na one ”siromašnije” i one ”bogatije”, jer je podjelila dvije vrste potpora, one veće i one manje, prema kriteriju ”tko više zarađuje, ima veću potporu, a tko zaradi manje, manja mu je i potpora”. S napomenom i da ima jako puno umjetnika, koji nisu dobili nikakvu potporu, jer u 2019. nisu ništa zaradili od svog umjetničkog rada, i takvih umjetnika još uvijek puno ima i po profesionalnoj udruzi HZSU, kao i po ostalim strukovnim umjetničkim udrugama. Nastavi čitati

Komentar: hoće li 54. Zagrebački salon u organizaciji HDLU biti – Salon cenzure?

''Iza igrade'', foto K. Gojanović

”Iza ograde”, foto K. Gojanović

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika koje djeluje u Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu, ovih dana raspisalo je natječaj za sudjelovanje umjetnika na 54. Zagrebačkom salonu (link), a koji bi se prema njihovoj najavi trebao održati u ožujku/travnju 2019. u Domu hrvatskih likovnih umjetnika, u Meštrovićevom paviljonu. Koncepciju salona sa nazivom ”Bez anestezije” potpisuju Branka Benčić i Tevž Logar, a ovom prilikom nećemo je previše komentirati – radi se o još jednoj prilično hermetičnoj autorskoj kustoskoj koncepciji, koja će ipak teško komunicirati sa širom zagrebačkom profesionalnom likovnom scenom.

Naime, iskusni samostalni umjetnici već su odavno shvatili kako tu stvari stoje: kustosi u Hrvatskoj u najvećem broju slučajeva plaćeni su za svoje autorske koncepte i organizaciju izložbi po svojim konceptima, a likovni umjetnici se onda trebaju besplatno uklopiti u tuđe koncepte, platiti materijal za izvedbu svojih radova, platiti kotizaciju za učešće na izložbi i onda još i izložiti za publiku svoje radove potpuno besplatno, što znači da se od umjetnika očekuje da plešu po tuđoj muzici i pravilima potpuno i tragično neplaćeni, i pri tome bi još valjda trebali biti i sretni što će ih neki kustosi izabrati i udjeliti im tu čast – da svoj posao rade besplatno! Apsurd ove situacije dakle samostalni likovni umjetnici već su odavno uočili, pa se većina onih iskusnijih kloni tih velikih, razvikanih izložbi, pogotovo u onim slučajevima kada im pojedini kustoski koncepti djeluju previše nejasno ili su nevješto i nezanimljivo napisani. Nastavi čitati