O neplaćenim umjetnicima, prezaposlenom dekanu i nekim novim inicijativama na hrvatskoj likovnoj sceni

K. Gojanović, ''Život umjetnice - pred oluju'', kombinirana tehnika na papiru, 50x40 cm

K. Gojanović, ”Život umjetnice – pred oluju”, kombinirana tehnika na papiru, 50×40 cm

Napisala: Krešimira Gojanović

Biti profesionalni likovni umjetnik u Hrvatskoj nije lako: počnete li se žaliti da likovni umjetnici besplatno izlažu svoja djela u državnim galerijama i muzejima gdje su svi drugi plaćeni osim njih, od portira do ravnatelja muzeja, ili da samostalni umjetnici nakon punog staža imaju premalene mirovine, začas biste mogli dobiti hrpu prigovora kako ste prezahtjevni, kako danas ljudi nemaju ni za kruh i što bi to umjetnici uopće htjeli i zašto misle da trebaju imati neke posebne privilegije??

Pokušavajući objasniti svoj težak položaj na tržištu, domaći likovni umjetnici o tome govore već više od dvadesetak godina, isprva stidljivo, sa osjećajem nelagode, možda i zbog toga jer su navikli na ogorčene reakcije nekih ljudi, koji nikako ne vole ni vidjeti, ni čuti da umjetnici traže neka svoja veća radna prava. Po inerciji stvari, ljudi su navikli da umjetnici budu veseli i nezahtjevni, da donose zabavu i spektakl, da nude privid nekog čarobnog života pod svjetlima reflektora, a kada slučajno umjetnici požele taj privid svesti u realne okvire i progovoriti o svojim stvarnim problemima na tržištu, to se često doživljava kao rušenje iluzija, pogled iza kulisa koji razbija stereotipe o ”bogom danom talentu”, s kojim posljedično dolaze slava, novac i milost vladara… Nastavi čitati

Drugi dio javne polemike Buntak – Gojanović: o lijenim i marljivim studentima ALU…

K. Gojanović: ''Iskrivljeni odrazi'', digital art

K. Gojanović: ”Iskrivljeni odrazi”, digital art

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Dekan Buntak dao je neke odgovore na javnu polemiku novinarki portala Studentski.hr, što se može vidjeti na poveznici. Dekan zagrebačke ALU tako kaže slijedeće u vezi svojih studenata i budućih mladih diplomanata likovne akademije: ”Kolege, a i ja osobno, upozoravamo ih na teškoće te im govorimo da je jedini sigurniji način da to prežive puno rada i stjecanje različitih znanja iz našeg područja koja mogu upotrijebiti, a za koje ostali koji ne završavaju akademiju nemaju mogućnost savladavanja. Upozoravamo ih da samo predan i uporan rad donosi rezultate.”

Naravno, rad i stjecanje znanja jako su bitni, stoga je i vrlo začudno zbog čega 2010. godine udruga HDLU na inicijativu nekih samostalnih umjetnika, nipošto nije željela napraviti kompjutersku radionicu u Klubu tadašnjeg Doma likovnih umjetnika u Meštrovićevom paviljonu. Ideja je bila da se za članove HDLU-a nabavi par kompjutera i nekoliko samostalnih umjetnika ponudilo se da volonterski radi sa kolegama, u svrhu premošćivanja tzv. ”digitalnog raskoraka” između mlađih i starijih generacija umjetnika, te da se različitim likovnim umjetnicima pomogne da savladaju neka znanja, koja će im kasnije koristiti u njihovom poslu. Napisati molbu za neki natječaj, poslati molbu sa pratećim fotografijama likovnih radova u mailu na natječaj, pretraživati fokusirano internet u svrhu pronalaženja zanimljivih natječaja, korisno upotrebljavati društvene mreže, i sl. – to su bila neka osnovna znanja koja su trebala većini članova HDLU-a, a ponuđene su i kompleksnije vještine izrade virtualnih prezentacija, blogova i virtualnih galerija umjetnicima iz HDLU-a, kako bi se njihov umjetnički rad plasirao široj javnosti na internetu. Nastavi čitati