Komentar: Kako smo preživjeli zimu u Mrduši Donjoj

Krešimira Gojanović: ''Bez cenzusa u divljini'', iz ciklusa ''Život umjetnice'', tuš / akvarel na papiru, 50x40 cm

Krešimira Gojanović: ”Bez cenzusa u divljini”, iz ciklusa ”Život umjetnice”, tuš / akvarel na papiru, 50×40 cm

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Jedna stara poslovica nas uči da čovjeku treba dati vlast, da bismo vidjeli od kakvog materijala je taj čovjek napravljen. I tako je bilo sa mnogim našim ministrima/icama kulture: dok nisu bili na vlasti, obično bi iskazivali golemu i rječitu brigu za umjetnike i ‘kulturne politike’, prepuni ‘revolucionarnih’ misli i citata pomodnih društvenih teoretičara, pravili su se nezavisni i objektivni, no uvijek ih je iz pozadine gurao neki stranački aparat kojemu su naši ministri/ice kulture morali biti lojalni, puno više nego toj kulturi za koju su se uvijek deklarativno i pr-ovski zalagali.

Tako nam je i ova sadašnja ministrica kulture i medija ove zime pokazala od kakvog materijala je sazdana i koliko su joj stvarno bitni hrvatski umjetnici: lijepo nas je ministrica sve procjenila prema našim zaradama, ali i prema tome koliko se dopadamo podobnim članovima njezinih raznih kulturnih vijeća, koje je ona sama izabrala da poput rimskih imperatora u areni dižu palac prema gore ili ga spuštaju prema dolje, određujući bezbrižno tko će od nas ove godine živjeti i raditi, a koga će država poput neke maćehe iz bajke o Snjeguljici, poslati da traži socijalnu pomoć. I pri tome našu ministricu i dalje ni najmanje ne zanimaju brojni sukobi interesa po nekim kulturnim vijećima na koje joj umjetnici već godinama ukazuju, pa je toga naravno bilo u izobilju i ove godine na raznim njezinim natječajima. Nastavi čitati

Komentar: O mobingu u hrvatskoj kulturi

K. Gojanović, ''Susret sa tamnom sestrom'', crtež tuš na papiru

K. Gojanović, ”Susret sa tamnom sestrom”, crtež tuš na papiru

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Biti žrtva sustava u hrvatskoj kulturi nešto je o čemu se ne piše puno, znamo za mnoge primjere kršenja ljudskih i radnih prava ljudi u nekim drugim sektorima i profesijama, no kad je kultura u pitanju, rijetko ćemo čuti da netko izlazi u javnost i žali se na mobing, pa se tako stječe pogrešan dojam da mobinga na kulturnoj sceni u Hrvatskoj uopće i nema.

Općenito žrtvama mobinga u kulturi nije lako: čak i oni rijetki pojedinci koji su se odlučili progovoriti, koji su skupili hrabrost da izađu u javnost, obrate se institucijama, raznim ministarstvima, pravobraniteljima za ljudska prava, inspekcijama, sudovima, i sl. – često od svih tih institucija uopće nisu bili shvaćeni, jer iz nekog razloga u Hrvatskoj žrtve nisu uvijek dobro prihvaćene kad razbiju okove šutnje i progovore o svojim problemima, i žrtve, ne samo u kulturi, nego i sve moguće druge – naprosto u Hrvatskoj nisu uvijek podržane na pravi način, a razlog ovome su neki duboko zakopani nesvjesni obrasci u kolektivnom društvenom biću. Nastavi čitati