Zašto ne treba žaliti za zagrebačkom galerijom Karas

K. Gojanović: ” Stockholmski sindrom – da li smo svi postali taoci ? ”

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Ovih dana saznali smo za vijest da je Zagrebačka banka odlučila prodati zgradu u svom vlasništvu u Praškoj ulici u Zagrebu, gdje se na adresi Praška 4 nalazila i galerija Karas, u kojoj je godinama svoje izložbene programe održavao HDLU ( Hrvatsko društvo likovnih umjetnika ), a zadnjih godina HDLU je galeriju Karas djelio sa ULUPUH-om – Udruženjem likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske ( link ). Među dijelom likovne publike zavladalo je pomalo nelogično ogorčenje, koje ipak proističe i iz nepoznavanja prave situacije kakva zadnjih godina vlada u HDLU-u, udruzi opterećenoj brojnim starim dugovanjima i minusima, a najveći teret tih dugovanja pao je na leđa članstva HDLU-a, hrvatskih i zagrebačkih likovnih umjetnika.

Ironično je i da je sadašnji predsjednik HDLU-a 2008. u jednom svom intervjuu obećao javnosti da će HDLU ” u svom poslovnom savjetu imati bankare i menadžere ” ( link ), i bankari su sad stvarno došli po svoje, ali na ponešto drugačiji način nego što je bilo obećano. Nastavi čitati

Što se to događa sa Bijenalom slikarstva i kome točno smetaju hrvatski kustosi i samostalni umjetnici ?

Krešimira Gojanović: ” Vještičija kuhinja ”, akril na kartonu, 100 x 80 cm, 2012.

Kritički osvrt napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Bijenale slikarstva pokrenulo je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika ( HDLU ), 2011. godine, sa namjerom da predstave presjek hrvatske likovne scene i trenutnih tendencija u hrvatskom slikarstvu, sa širokim rasponom stvaralaca različitih generacije. Ideja je u startu bila dobra, no od samog početka stvari za hrvatske likovne umjetnike nisu realizirane onako kako su bile zamišljene, stoga je potrebno jednim kritičkim osvrtom ukazati na neke manjkavasti svih dosadašnjih Bijenala slikarstva, kako bi se ta manifestacija u budućnosti mogla poboljšati, na zadovoljstvo i svih nas hrvatskih likovnih stvaralaca.

No krenimo redom: na prvom izdanju Bijenala 2011. god., glavni selektori za odabir umjetnika bili su akademik Đuro Seder, Tomislav Buntak i Josip Zanki. ( link ) O prof. Sederu može se reći sve najbolje: vrstan je to hrvatski umjetnik, te izuzetan pedagog, koji je svojim posvećenim radom odgojio brojne generacije hrvatskih umjetnika. Ali u žiriju tadašnjeg Bijenala svakako je bio evidentan nedostatak povjesničara umjetnosti, kustosa i likovnih kritičara, a što je iznenadilo mnoge članove HDLU-a. Nastavi čitati