Komentar: Kako smo živjeli pod Milanom Bandićem

Krešimira Gojanović: ''Hobotnica u Zagrebu'', crtež tuš na papiru, 50x40 cm

Krešimira Gojanović: ”Hobotnica u Zagrebu”, crtež tuš na papiru, 50×40 cm

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Prije više od šest mjeseci (28. veljače 2021.) umro je Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba i mnogi građani Zagreba tada su doživjeli svojevrsnu ”katarzu”, i specijalno oni koji su bili bez ikakve moći, gotovo da su osjetili zlurado veselje pred smrću moćnika, koji je u našem gradu upravljao sa tisućama ljudskih života i sudbina.

Takva je ljudska priroda svagdje na svijetu, pa je takva bila i u našem gradu Zagrebu: razapeta između svjetla i tame, najprizemnijih sebičnih motiva i udaljenih, nedokučivih ideala kroz koje smo sanjali o ‘demokraciji’, a nakon svih tih snova budili smo se u realnosti provincijske feudalne kaljuže, u kojoj su i mnoge gradske ustanove funkcionirale poput nečijih privatnih feuda, u kojima su pod svojim vlastodržcima radili ušutkani i porobljeni nadničari, sretni što im sa stola njihovoga Gospodara padaju te sitne mrvice, sa kojima je Gospodar nagrađivao njihovu pokornost. Nastavi čitati

Komentar: treba li hrvatskim umjetnicima ovakvo Ministarstvo kulture?

K. Gojanović, Bez naziva, akril na lesonitu, 90x70 cm

K. Gojanović, Bez naziva, akril na lesonitu, 90×70 cm

Napisala: Krešimira Gojanović

Mi mnogi samostalni umjetnici sve ove godine smo čekali da dođe jednom neki ministar/ica kulture koji će uvažavati samostalne umjetnike i imati će volje i želje da se bavi našim problemima, no na žalost, to do dana današnjeg nismo dočekali! Svi oni kao da na tu funkciju dolaze samo zato da bi radili PR za svoju stranku i posve im je, sa pozicija njihovih velikih državnih plaća, svejedno što su mnogi umjetnici bez posla, iskorištavani u brojnim ustanovama, što u svojim vlastitim strukovnim udrugama u velikom broju slučajeva nemaju prostora za svoje strukovne sastanke i nemaju mehanizme zaštite na tržištu, koji će im pomoći da od raznih eksploatatora u kulturi konačno naplate svoje teško zarađene honorare.

Naši ministri/ice kulture nikad i nisu voljeli umjetnike koji im dolaze sa problemima: oni bi najsretniji bili da umjetnici od jutra do mraka samo proizvode neki Spektakl, gdje će se onda ministri kulture dolaziti fotografirati, a da ih pri tom uopće ne zanima u kakvim uvjetima su radili ti umjetnici i jesu li bili pošteno plaćeni za svoj rad. Umjetnik koji dolazi sa problemima je nešto kao ‘crna ovca’ – frustriran je i nesretan ili je ljut i spreman na pobunu, potpuno je drugačiji od onih dobro uklopljenih podobnih umjetnika, koji ministrima serviraju ”rajske prizore” uljepšane realnosti, i naši ministri uvijek su, kao neki Carevi! – najviše voljeli takve umjetnike koji su ih opuštali i zabavljali, umjesto onih umjetnika koji su od ministara kulture zahtjevali da konačno nešto počnu i raditi. Nastavi čitati

Venecijanske maske Tihomira Marinkovića

Tihomir Marinković i Marina Lapadatović u svom domu u Velikoj Gorici izrađuju originalne i tradicionalne venecijanske maske – Tihomir ih izrađuje, a Marina ukrašava. Zanat izrade maski Tihomir je upoznao prije 20 godina u Veneciji na studiju kiparstva, te u svom domu izrađuje venecijanske, ali i unikatne maske.

– Uvijek sam crtao i modelirao, međutim, nakon osnovne škole upisao sam školu za primijenjenu umjetnost, završio sam za keramičara, a već sam se tada počeo pripremati za likovnu akademiju. U Zagrebu nisam bio primljen, ali sam te iste godine primljen u Veneciji. Na kraju se nisam htio prebacivati, nego sam se zaposlio u Veneciji radeći maske. Radim maske od 1994. godine – kaže Tihomir Marinković. Nastavi čitati