Reakcija HDLU Zagreb na intervju ministrice kulture Obuljen Koržinek na Tportalu od 17. 1. 2020.

Nakon zahtjeva samostalnih umjetnika iz HZSU-a za ostavkom ministrice kulture Obuljen Koržinek, koji se može vidjeti na stranicama HZSU-a, na linku, ministrica kulture, gospodja Obuljen Koržinek odgovorila je umjetnicima na Tportalu, u članku ”Ministrica kulture odgovorila na prozivke umjetnika koji traže njenu ostavku”, na linku.

U spomenutom članku na Tportalu, ministrica kulture, gđa. Obuljen Koržinek iznosi neke netočne tvrdnje: od početka planiranja novog zakona za umjetnike, Ministarstvo kulture u njezinom mandatu postavilo se na izuzetno netransparentan način, a prema nekim strukovnim udrugama i jako nepravedno i podcjenjivački. Konkretno, na prvom inicijalnom sastanku u Ministarstvu kulture 2017. godine, neke strukovne udruge uopće nisu pozvane, a to su bile udruge HZSU i HDLU Zagreb.

Odmah smo tada uputili upit Ministarstvu kulture zašto se isključuju neke strukovne udruge sa Popisa strukovnih udruga Ministarstva kulture. Na upit naše udruge HDLU Zagreb ponovljen više puta, ministrica kulture nikad nije odgovorila. Isto tako, od početka je ignorirala i HZSU (Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika), te stavove, ali i brojne probleme samostalnih hrvatskih umjetnika, o kojima su joj umjetnici pisali.

HDLU Zagreb poziva samostalne hrvatske umjetnike na samo-organiziranje protiv novog zakona o umjetnicima

Ministrica kulture ovih dana davala je neke intervjue i prema svemu sudeći, minimalni cenzus za likovne umjetnike u novom zakonu za umjetnike je nešto od čega ona neće odustati. Pri tom se stvari oko tog zakona cijelo vrijeme zadržavaju na površini bitnih pitanja: bavimo se napr. time gdje će raditi administracija HZSU-a, u Ilici ili u Ministarstvu kulture, a nitko se ne pita – šta će biti sa onih cca 200 umjetnika, koji će zbog minimalnog cenzusa biti izbačeni iz HZSU-a? Gdje s njima – nazad na Zavod za zapošljavanje?? Prekvalificirati ih u konobare, sezonske radnike, trgovce….???

Obrisati ih krpom kao da nikad nisu postojali, jer ministrica kulture očito ne razumije te paradokse: profesionalni likovni umjetnici sve ove godine zadovoljavali su strukovne uvjete i da bi to mogli napraviti, imali su velike troškove oko produkcije svoga rada, organizacije svojih izložbi u hrvatskim galerijama i muzejima, gdje često puta uopće nisu bili plaćeni za svoj rad, a morali su sami podmirivati i troškove promotivnog materijala, uz brojne ostale troškove vezane uz organizaciju neke izložbe.

Komentar: treba li hrvatskim umjetnicima ovakvo Ministarstvo kulture?

K. Gojanović, Bez naziva, akril na lesonitu, 90×70 cm

Napisala: Krešimira Gojanović

Mi mnogi samostalni umjetnici sve ove godine smo čekali da dođe jednom neki ministar/ica kulture koji će uvažavati samostalne umjetnike i imati će volje i želje da se bavi našim problemima, no na žalost, to do dana današnjeg nismo dočekali! Svi oni kao da na tu funkciju dolaze samo zato da bi radili PR za svoju stranku i posve im je, sa pozicija njihovih velikih državnih plaća, svejedno što su mnogi umjetnici bez posla, iskorištavani u brojnim ustanovama, što u svojim vlastitim strukovnim udrugama u velikom broju slučajeva nemaju prostora za svoje strukovne sastanke i nemaju mehanizme zaštite na tržištu, koji će im pomoći da od raznih eksploatatora u kulturi konačno naplate svoje teško zarađene honorare.

Naši ministri/ice kulture nikad i nisu voljeli umjetnike koji im dolaze sa problemima: oni bi najsretniji bili da umjetnici od jutra do mraka samo proizvode neki Spektakl, gdje će se onda ministri kulture dolaziti fotografirati, a da ih pri tom uopće ne zanima u kakvim uvjetima su radili ti umjetnici i jesu li bili pošteno plaćeni za svoj rad. Umjetnik koji dolazi sa problemima je nešto kao ‘crna ovca’ – frustriran je i nesretan ili je ljut i spreman na pobunu, potpuno je drugačiji od onih dobro uklopljenih podobnih umjetnika, koji ministrima serviraju ”rajske prizore” uljepšane realnosti, i naši ministri uvijek su, kao neki Carevi! – najviše voljeli takve umjetnike koji su ih opuštali i zabavljali, umjesto onih umjetnika koji su od ministara kulture zahtjevali da konačno nešto počnu i raditi.

Podržava li Ministarstvo kulture privatizaciju Meštrovićevog paviljona?

Napisala: Krešimira Gojanović

O problemima sa Meštrovićevim paviljonom na našem portalu već smo pisali, a sada smo u posjedu nekih novih informacija, te imamo i nova pitanja koja proističu iz tih informacija. Naime, nakon više od dva mjeseca prepiski sa raznim službenicima za informiranje, došli smo u posjed novog ugovora o zakupu Meštrovićevog paviljona, kojega je udruga HDLU sklopila sa Ministarstvom državne imovine, 18. lipnja 2018. godine za korištenje zgrade Meštrovićevog paviljona na godinu dana, temeljem odluke koju je donio bivši ministar državne imovine – ugovor je na linku (HDLU – Ministarstvo državne imovine). Prijašnji ugovor o zakupu Meštrovićevog paviljona HDLU je imao potpisan sa gradom Zagrebom od 23. 1. 2001., i taj se stari ugovor može vidjeti ovdje (HDLU-GZ ugovor). Stari ugovor između HDLU-a i grada Zagreba prestao je vrijediti 29. 6. 2016., što se može vidjeti i iz ugovora o nagodbi između HDLU-a i grada Zagreba od 2. 2. 2018. na linku: ugovor o nagodbi HDLU – ZG.

U interesu javnosti je da malo analiziramo sve ove dokumente s nekim pitanjima. Naime, prema ovome svemu što vidimo, od 29. 6. 2016. kada je HDLU-u prestao vrijediti stari ugovor sa gradom Zagrebom, do 18. 6. 2018. kada je HDLU potpisao novi ugovor sa Ministarstvom državne imovine za korištenje Meštrovićevog paviljona, oni su u toj zgradi boravili bez ugovora i dobijali su javna sredstva za projekte održane u zgradi, koju su koristili bez ugovora i pitanje je da li bi ovako nešto bilo dopušteno i drugim pravnim subjektima u Hrvatskoj – drugim udrugama, obrtnicima i vlasnicima firmi?

O neplaćenim umjetnicima, prezaposlenom dekanu i nekim novim inicijativama na hrvatskoj likovnoj sceni

K. Gojanović, ”Život umjetnice – pred oluju”, kombinirana tehnika na papiru, 50×40 cm

Napisala: Krešimira Gojanović

Biti profesionalni likovni umjetnik u Hrvatskoj nije lako: počnete li se žaliti da likovni umjetnici besplatno izlažu svoja djela u državnim galerijama i muzejima gdje su svi drugi plaćeni osim njih, od portira do ravnatelja muzeja, ili da samostalni umjetnici nakon punog staža imaju premalene mirovine, začas biste mogli dobiti hrpu prigovora kako ste prezahtjevni, kako danas ljudi nemaju ni za kruh i što bi to umjetnici uopće htjeli i zašto misle da trebaju imati neke posebne privilegije??

Pokušavajući objasniti svoj težak položaj na tržištu, domaći likovni umjetnici o tome govore već više od dvadesetak godina, isprva stidljivo, sa osjećajem nelagode, možda i zbog toga jer su navikli na ogorčene reakcije nekih ljudi, koji nikako ne vole ni vidjeti, ni čuti da umjetnici traže neka svoja veća radna prava. Po inerciji stvari, ljudi su navikli da umjetnici budu veseli i nezahtjevni, da donose zabavu i spektakl, da nude privid nekog čarobnog života pod svjetlima reflektora, a kada slučajno umjetnici požele taj privid svesti u realne okvire i progovoriti o svojim stvarnim problemima na tržištu, to se često doživljava kao rušenje iluzija, pogled iza kulisa koji razbija stereotipe o ”bogom danom talentu”, s kojim posljedično dolaze slava, novac i milost vladara…

Komentar ovogodišnjih rezultata Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi u 2019. godini

Napisala: Krešimira Gojanović

Ministarstvo kulture prije Božića objavilo je rezultate ”Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske” za 2019. godinu, a koji se mogu vidjeti na poveznici. I ove godine rezultati su objavljeni prije kraja 2018. godine, što u velikoj mjeri olakšava rad brojnim ustanovama i udrugama u kulturi, kao i pojedinačnim umjetnicima i nezavisnim djelatnicima u kulturi, koji onda mogu na vrijeme isplanirati svoj rad u nadolazećoj godini, i ovu pravovremenu objavu rezultata možemo zahvaliti sadašnjoj ministrici kulture, koja je, barem na tom planu, uvela više reda u hrvatskoj kulturi.

No da ne bi sve zvučalo previše idealno, odmah na početku objave rezultata, mogli smo vidjeti pregled odbijenih programa u kategoriji ”Potpora izdavanju časopisa”, i tu nas je pomalo šokirala činjenica da je Ministarstvo kulture ove godine odbilo financirati neke kvalitetne elektroničke publikacije, kao što su portali Vox feminae, Arteist.hr, H-Alter (rubrike ”kultura” i ”mediji”), Urbancult.hr, Pogledaj.to….Kako uopće komentirati ove rezultate, budući da se ovdje uglavnom radi o portalima koji već dugo vremena djeluju na našoj kulturnoj sceni, pa se mnogi od nas koji se bavimo kulturom, redovno informiramo na tim digitalnim platformama, čitamo na njima brojne kvalitetne tekstove i kritičke osvrte, te se postavlja pitanje kome je to u Ministarstvu kulture u interesu da ti portali u 2019. godini ostanu bez sredstava i da li je tim ljudima iz nadležnog Kulturnog vijeća uopće palo na pamet od čega će u 2019. živjeti ljudi koji pišu za te portale – da li je to palo na pamet i brojnim službenicima Ministarstva kulture?

Priopćenje za javnost: već deseti umjetnik izbačen je iz Meštrovićevog paviljona – Ministarstvo kulture šuti

Krešimira Gojanović, ”Podobni umjetnik – usprkos okruženju….”, crtež tuš na papiru, 50×40 cm

U Meštrovićevom paviljonu polako se priprema velika proslava u čast mitskih ”150 godina HDLU-a”*, o čemu smo već pisali na našem portalu, a niže dajemo i pojašnjenje zbog čega ovu obljetnicu nazivamo ”mitskom”. U svrhu te obljetnice, uređivala se zgrada paviljona proteklih mjeseci, posjeklo se drveće i grmlje u parku oko paviljona, zbog čega su brojni zagrepčani prosvjedovali svake srijede od ožujka 2018., kod fontane ispred paviljona, u okviru inicijative ”Vratite magnoliju”.

Osim sječe drveća oko paviljona, tu postoji još jedan veliki problem da uprava HDLU-a već godinu dana izbacuje posve nedužne umjetnike iz Meštrovićevog paviljona i do sada je izbačen već deseti umjetnik. Na donjem linku može se vidjeti jedan takav dopis, kojega je jednom izbačenom umjetniku poslao trenutni predsjednik HDLU-a, ujedno i dekan zagrebačke ALU i savjetnik Ministrice kulture u Kulturnom vijeću za vizualne umjetnosti: link na dopis. (Izbačenim umjetnicima štitimo identitet i ne otkrivamo njihova imena.)

Umjetnici koji su izbačeni iz HDLU-a i iz Meštrovićevog paviljona u proteklih godinu dana, njih deset, nisu imali nikakvog prava na obranu: nisu smjeli razgovarati sa Časnim sudom udruge HDLU da bi rekli svoju verziju priče, uopće ne razumiju ni za šta ih se tereti, jer oni svojim riječima i djelom nisu napravili ništa loše, a u svim slučajevima izbačenih umjetnika radilo se o uglednim, akademski obrazovanim umjetnicima sa višegodišnjim, pa i višedesetljetnim umjetničkim stažem u Hrvatskoj, među kojima se u vrijeme izbacivanja nalazila i jedna trudna umjetnica, kao i umjetnik koji je bio hrvatski branitelj dragovoljac.

Komentar: O mobingu u hrvatskoj kulturi

K. Gojanović, ”Susret sa tamnom sestrom”, crtež tuš na papiru

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Biti žrtva sustava u hrvatskoj kulturi nešto je o čemu se ne piše puno, znamo za mnoge primjere kršenja ljudskih i radnih prava ljudi u nekim drugim sektorima i profesijama, no kad je kultura u pitanju, rijetko ćemo čuti da netko izlazi u javnost i žali se na mobing, pa se tako stječe pogrešan dojam da mobinga na kulturnoj sceni u Hrvatskoj uopće i nema.

Općenito žrtvama mobinga u kulturi nije lako: čak i oni rijetki pojedinci koji su se odlučili progovoriti, koji su skupili hrabrost da izađu u javnost, obrate se institucijama, raznim ministarstvima, pravobraniteljima za ljudska prava, inspekcijama, sudovima, i sl. – često od svih tih institucija uopće nisu bili shvaćeni, jer iz nekog razloga u Hrvatskoj žrtve nisu uvijek dobro prihvaćene kad razbiju okove šutnje i progovore o svojim problemima, i žrtve, ne samo u kulturi, nego i sve moguće druge – naprosto u Hrvatskoj nisu uvijek podržane na pravi način, a razlog ovome su neki duboko zakopani nesvjesni obrasci u kolektivnom društvenom biću.