Komentar ovogodišnjih rezultata Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi u 2019. godini

Napisala: Krešimira Gojanović

Ministarstvo kulture prije Božića objavilo je rezultate ”Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske” za 2019. godinu, a koji se mogu vidjeti na poveznici. I ove godine rezultati su objavljeni prije kraja 2018. godine, što u velikoj mjeri olakšava rad brojnim ustanovama i udrugama u kulturi, kao i pojedinačnim umjetnicima i nezavisnim djelatnicima u kulturi, koji onda mogu na vrijeme isplanirati svoj rad u nadolazećoj godini, i ovu pravovremenu objavu rezultata možemo zahvaliti sadašnjoj ministrici kulture, koja je, barem na tom planu, uvela više reda u hrvatskoj kulturi.

No da ne bi sve zvučalo previše idealno, odmah na početku objave rezultata, mogli smo vidjeti pregled odbijenih programa u kategoriji ”Potpora izdavanju časopisa”, i tu nas je pomalo šokirala činjenica da je Ministarstvo kulture ove godine odbilo financirati neke kvalitetne elektroničke publikacije, kao što su portali Vox feminae, Arteist.hr, H-Alter (rubrike ”kultura” i ”mediji”), Urbancult.hr, Pogledaj.to….Kako uopće komentirati ove rezultate, budući da se ovdje uglavnom radi o portalima koji već dugo vremena djeluju na našoj kulturnoj sceni, pa se mnogi od nas koji se bavimo kulturom, redovno informiramo na tim digitalnim platformama, čitamo na njima brojne kvalitetne tekstove i kritičke osvrte, te se postavlja pitanje kome je to u Ministarstvu kulture u interesu da ti portali u 2019. godini ostanu bez sredstava i da li je tim ljudima iz nadležnog Kulturnog vijeća uopće palo na pamet od čega će u 2019. živjeti ljudi koji pišu za te portale – da li je to palo na pamet i brojnim službenicima Ministarstva kulture? Nastavi čitati

Priopćenje za javnost: već deseti umjetnik izbačen je iz Meštrovićevog paviljona – Ministarstvo kulture šuti

Krešimira Gojanović, ''Podobni umjetnik - usprkos okruženju....'', crtež tuš na papiru, 50x40 cm

Krešimira Gojanović, ”Podobni umjetnik – usprkos okruženju….”, crtež tuš na papiru, 50×40 cm

U Meštrovićevom paviljonu polako se priprema velika proslava u čast mitskih ”150 godina HDLU-a”*, o čemu smo već pisali na našem portalu, a niže dajemo i pojašnjenje zbog čega ovu obljetnicu nazivamo ”mitskom”. U svrhu te obljetnice, uređivala se zgrada paviljona proteklih mjeseci, posjeklo se drveće i grmlje u parku oko paviljona, zbog čega su brojni zagrepčani prosvjedovali svake srijede od ožujka 2018., kod fontane ispred paviljona, u okviru inicijative ”Vratite magnoliju”.

Osim sječe drveća oko paviljona, tu postoji još jedan veliki problem da uprava HDLU-a već godinu dana izbacuje posve nedužne umjetnike iz Meštrovićevog paviljona i do sada je izbačen već deseti umjetnik. Na donjem linku može se vidjeti jedan takav dopis, kojega je jednom izbačenom umjetniku poslao trenutni predsjednik HDLU-a, ujedno i dekan zagrebačke ALU i savjetnik Ministrice kulture u Kulturnom vijeću za vizualne umjetnosti: link na dopis. (Izbačenim umjetnicima štitimo identitet i ne otkrivamo njihova imena.)

Umjetnici koji su izbačeni iz HDLU-a i iz Meštrovićevog paviljona u proteklih godinu dana, njih deset, nisu imali nikakvog prava na obranu: nisu smjeli razgovarati sa Časnim sudom udruge HDLU da bi rekli svoju verziju priče, uopće ne razumiju ni za šta ih se tereti, jer oni svojim riječima i djelom nisu napravili ništa loše, a u svim slučajevima izbačenih umjetnika radilo se o uglednim, akademski obrazovanim umjetnicima sa višegodišnjim, pa i višedesetljetnim umjetničkim stažem u Hrvatskoj, među kojima se u vrijeme izbacivanja nalazila i jedna trudna umjetnica, kao i umjetnik koji je bio hrvatski branitelj dragovoljac. Nastavi čitati

Komentar: O mobingu u hrvatskoj kulturi

K. Gojanović, ''Susret sa tamnom sestrom'', crtež tuš na papiru

K. Gojanović, ”Susret sa tamnom sestrom”, crtež tuš na papiru

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Biti žrtva sustava u hrvatskoj kulturi nešto je o čemu se ne piše puno, znamo za mnoge primjere kršenja ljudskih i radnih prava ljudi u nekim drugim sektorima i profesijama, no kad je kultura u pitanju, rijetko ćemo čuti da netko izlazi u javnost i žali se na mobing, pa se tako stječe pogrešan dojam da mobinga na kulturnoj sceni u Hrvatskoj uopće i nema.

Općenito žrtvama mobinga u kulturi nije lako: čak i oni rijetki pojedinci koji su se odlučili progovoriti, koji su skupili hrabrost da izađu u javnost, obrate se institucijama, raznim ministarstvima, pravobraniteljima za ljudska prava, inspekcijama, sudovima, i sl. – često od svih tih institucija uopće nisu bili shvaćeni, jer iz nekog razloga u Hrvatskoj žrtve nisu uvijek dobro prihvaćene kad razbiju okove šutnje i progovore o svojim problemima, i žrtve, ne samo u kulturi, nego i sve moguće druge – naprosto u Hrvatskoj nisu uvijek podržane na pravi način, a razlog ovome su neki duboko zakopani nesvjesni obrasci u kolektivnom društvenom biću. Nastavi čitati