Komentar: tko je kriv što hrvatski likovni umjetnici rade besplatno?

Na stranicama HDLU-a osvanula je ovih dana ”Preporuka HDLU za uvođenje autorskog honorara umjetnicima/ama”, upućena muzejima i galerijama u Hrvatskoj, a koju potpisuje predsjednik njihove udruge (link).

Pohvalno je u svakom slučaju da je HDLU konačno počeo voditi brigu o velikom problemu domaćih likovnih umjetnika, koji su u svojoj struci sustavno podcjenjeni i diskriminirani kad izvode izložbe u hrvatskim, od države dotiranim galerijama i muzejima, a koji u pravilu očekuju da umjetnik kao autor izložbe radi – potpuno besplatno!

Ovakvu kampanju ”Plati likovnog umjetnka!” kroz niz strukovnih radionica i predavanja priprema i zagrebačko strukovno udruženje, HDLU Zagreb. Nije ovo novi problem i nije prvi put da se ovakve inicijative pokreću u javnosti, brojni samostalni likovni umjetnici već godinama upozoravaju na ovaj problem, što javno, što kroz dopise raznim dužnosnicima koji su se izmjenjivali u Ministarstvu kulture RH, a ukratko se radi o slijedećem: kada se organizira neka likovna izložba, umjetnik će uložiti svoj materijal, svoje vrijeme, svoj autorski koncept izložbe, što je sve potrebno da bi neka izložba bila uspješno izvedena. No od svega toga, državne galerije će eventualno podmiriti dizajn i tisak kataloga, dakle honorirani će biti dizajner i štampar, fotograf koji izrađuje fotografije za štampane materijale, kustos koji piše predgovor u katalogu, a umjetnik zbog kojega se sve ovo radi, onaj glavni autor čija je izložba u pitanju, po sadašnjoj praksi ne dobija ni kune za svoj autorski rad! Nastavi čitati

Sonja Švec Španjol: Šutnja nije zlato

Napisala: Sonja Švec Španjol

Još za vrijeme fakulteta čula sam kako profesori znaju sebi pripisati zasluge za radove dobrih i ambicioznih studenata, pa ih kasnije uvrstiti u svoje znanstvene studije, kao da su oni sami zaslužni za sve. No, to nas ne treba čuditi, ipak živimo u državi u kojoj se plagiraju diplomski radovi, plaćaju ispiti i kupuju diplome. Takve afere se najčešće otkriju među ljudima koji upravljaju našom državom, kao ” pravim ” nositeljima morala i poštivanja zakona.

Otkad radim u struci, čula sam i za nebrojene primjere kako su predani kustosi pojedinih institucija odradili velike i kompleksne izložbe, koje su zahtijevale višegodišnje pripreme, da bi pred otvorenje došao kustos koji je zadužio pola likovne scene i potpisao se kao koautor ili autor i nositelj projekta, ili bi se osoba na čelu određene ustanove u svim medijima hvalila kako je ponosna na svoj novi megalomanski projekt, koji su ustvari u cijelosti odradili njezini podanici. O izrabljivanju kustosa pripravnika da i ne govorim. Nakon što sam objavila tekst o stručnom osposobljavanju u muzejima, javio mi se velik broj kolega koji su se požalili da su radili cijeli dijapazon poslova, koji uopće nisu u struci ili su, pak, bili maksimalno upregnuti na postavljanjima cjelovitih izložbi renomiranih kustosa, koji bi se udostojili  pojaviti tek nekoliko dana prije otvorenja, kako bi se ” upoznali sa svojim projektom “, pošto bi ipak bio red da na otvorenju znaju nešto reći o izložbi, za koju nisu prstom maknuli, ali koja će itekako biti upisana kao njihovo autorsko djelo u CV. Nastavi čitati