Komentar: o profesorima sa ALU i koliko su sami umjetnici krivi za svoje stanje?

Krešimira Gojanović, ''Sumrak bogova'', crtež tuš na papiru, 70x50 cm

Krešimira Gojanović, ”Sumrak bogova”, crtež tuš na papiru, 70×50 cm

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Nakon prethodnih tekstova iz serije u nastajanju ”Život umjetnika u Hrvatskoj”, nakon što su se pobrojale neke greške trenutne ministrice kulture (link), ocjenio se odnos između hrvatskih umjetnika i hrvatskih kustosa (link), te se progovorilo i o tome gdje nestaju slike hrvatskih likovnih umjetnika (link), došlo je vrijeme i da mi umjetnici pogledamo sami sebe iznutra i naše umjetničke krugove, te da se zapitamo – koliko smo i sami krivi za ovakvo stanje u kojemu su se danas našli likovni umjetnici, od kojih su mnogi, usprkos svom vrijednom radu za hrvatsku kulturu, ostali bez svojih potpora??

Tema nije jednostavna, a potrebno je da se krene od samog početka, prema onom mjestu odakle danas izlaze brojni profesionalni umjetnici u Zagrebu, a to je zagrebačka ALU, koja već desetljećima u samostalnoj Hrvatskoj kroji sudbinu brojnih hrvatskih umjetnika, jer su mnogi njezini profesori ušli u sve strukture naše profesije, pa ne samo da rade na ALU plaćeni finim državnim plaćama, nego još tezgare i sa strane, pa su se utrpali i po savjetima raznih galerija, muzeja, u razne likovne komisije koje dodjeljuju javna sredstva za umjetničke projekte, a u prošlosti, jednako kao i u sadašnjosti, neki su se vukli i vuku se i uz političke stranke, kao svojevrsna potrčkala i politički ”komesari” raznih ministara. Nastavi čitati

Virtualna izložba: Priče iz Hrama Umjetnosti

K. Gojanović: ” U carstvu Minotaura ”, crtež tuš na papiru, 2015.

Napisala i nacrtala: mr. art Krešimira Gojanović

Priče iz Hrama Umjetnosti su priče o jednom društvu, gdje se Umjetnost oduvijek miješala sa Politikom, a stvarnost sa mitologijom u jednom tranzicijskom vremenu, dok smo tražili svoj identitet između onoga što su od nas htjeli da budemo – razni Vlastodržci, i onoga što smo stvarno bili – mi likovni umjetnici. U Hramu imaginarnog Minotaura, koji je bio polu čovjek, polu bik i divlje biće željno moći, svake godine završavali su mladići i djevojke, žrtvovani u njegovom Labirintu, u kojemu su lutali, posve neupućeni i nepodučeni u ono što ih sve čeka na tom putu.

U Hramu je i Saturn uvijek iznova proždirao svoga sina, kao Starci koji koče mlade, jer su i njih neki davni Starci kočili u njihovoj mladosti, pa se ” grijeh otaca ” simbolički uvijek prenosio na svaku novu generaciju. Bilo je tu i Nimfi koje su padale kao pokošene pred srednjovječnim Satirima, a nakon toga nestajale su u hodnicima Labirinta, da više nikad ne budu pronađene….

Nastavi čitati