Komentar: o profesorima sa ALU i koliko su sami umjetnici krivi za svoje stanje?

Krešimira Gojanović, ''Sumrak bogova'', crtež tuš na papiru, 70x50 cm

Krešimira Gojanović, ”Sumrak bogova”, crtež tuš na papiru, 70×50 cm

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Nakon prethodnih tekstova iz serije u nastajanju ”Život umjetnika u Hrvatskoj”, nakon što su se pobrojale neke greške trenutne ministrice kulture (link), ocjenio se odnos između hrvatskih umjetnika i hrvatskih kustosa (link), te se progovorilo i o tome gdje nestaju slike hrvatskih likovnih umjetnika (link), došlo je vrijeme i da mi umjetnici pogledamo sami sebe iznutra i naše umjetničke krugove, te da se zapitamo – koliko smo i sami krivi za ovakvo stanje u kojemu su se danas našli likovni umjetnici, od kojih su mnogi, usprkos svom vrijednom radu za hrvatsku kulturu, ostali bez svojih potpora??

Tema nije jednostavna, a potrebno je da se krene od samog početka, prema onom mjestu odakle danas izlaze brojni profesionalni umjetnici u Zagrebu, a to je zagrebačka ALU, koja već desetljećima u samostalnoj Hrvatskoj kroji sudbinu brojnih hrvatskih umjetnika, jer su mnogi njezini profesori ušli u sve strukture naše profesije, pa ne samo da rade na ALU plaćeni finim državnim plaćama, nego još tezgare i sa strane, pa su se utrpali i po savjetima raznih galerija, muzeja, u razne likovne komisije koje dodjeljuju javna sredstva za umjetničke projekte, a u prošlosti, jednako kao i u sadašnjosti, neki su se vukli i vuku se i uz političke stranke, kao svojevrsna potrčkala i politički ”komesari” raznih ministara. Nastavi čitati

Drugi dio javne polemike Buntak – Gojanović: o lijenim i marljivim studentima ALU…

K. Gojanović: ''Iskrivljeni odrazi'', digital art

K. Gojanović: ”Iskrivljeni odrazi”, digital art

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Dekan Buntak dao je neke odgovore na javnu polemiku novinarki portala Studentski.hr, što se može vidjeti na poveznici. Dekan zagrebačke ALU tako kaže slijedeće u vezi svojih studenata i budućih mladih diplomanata likovne akademije: ”Kolege, a i ja osobno, upozoravamo ih na teškoće te im govorimo da je jedini sigurniji način da to prežive puno rada i stjecanje različitih znanja iz našeg područja koja mogu upotrijebiti, a za koje ostali koji ne završavaju akademiju nemaju mogućnost savladavanja. Upozoravamo ih da samo predan i uporan rad donosi rezultate.”

Naravno, rad i stjecanje znanja jako su bitni, stoga je i vrlo začudno zbog čega 2010. godine udruga HDLU na inicijativu nekih samostalnih umjetnika, nipošto nije željela napraviti kompjutersku radionicu u Klubu tadašnjeg Doma likovnih umjetnika u Meštrovićevom paviljonu. Ideja je bila da se za članove HDLU-a nabavi par kompjutera i nekoliko samostalnih umjetnika ponudilo se da volonterski radi sa kolegama, u svrhu premošćivanja tzv. ”digitalnog raskoraka” između mlađih i starijih generacija umjetnika, te da se različitim likovnim umjetnicima pomogne da savladaju neka znanja, koja će im kasnije koristiti u njihovom poslu. Napisati molbu za neki natječaj, poslati molbu sa pratećim fotografijama likovnih radova u mailu na natječaj, pretraživati fokusirano internet u svrhu pronalaženja zanimljivih natječaja, korisno upotrebljavati društvene mreže, i sl. – to su bila neka osnovna znanja koja su trebala većini članova HDLU-a, a ponuđene su i kompleksnije vještine izrade virtualnih prezentacija, blogova i virtualnih galerija umjetnicima iz HDLU-a, kako bi se njihov umjetnički rad plasirao široj javnosti na internetu. Nastavi čitati

Javna polemika i reakcija na intervju novog dekana ALU u Jutarnjem listu: treba li stare kosture zaista ostaviti u ormarima?

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Tomislav Buntak kao novi dekan zagrebačke ALU, te ujedno i novi predsjednik HDLU-a nedavno je dao intervju za Jutarnji list (23. 6. 2018.), koji možemo vidjeti na poveznici. Sama činjenica da je netko ujedno i dekan umjetničke akademije i predsjednik jedne od najvećih strukovnih umjetničkih udruga u Hrvatskoj, daje nam naslutiti da je HDLU kao likovna udruga konačno postao ‘ispostava’ zagrebačke ALU i servis za njezine profesore, prema čemu su stvari neumitno išle zadnjih desetak godina, a sada sa ovim izborom, neki profesori sa ALU dobili su tzv. ”neograničenu moć” da odlučuju o sudbini svojih kolega i istovremeno da posve minimaliziraju utjecaj samostalnih likovnih umjetnika u udruzi HDLU.

Nije to neka tajna u strukovnim likovnim krugovima i o tome se već više puta pisalo: iskusni samostalni umjetnici u udruzi HDLU već godinama bivaju satjerani u kut, neki profesori sa ALU u raznim žirijima i komisijama samostalnim umjetnicima su često onemogućavali izlaganje u prostorima Meštrovićevog paviljona, a kada su neki samostalni umjetnici željeli u svojoj strukovnoj udruzi govoriti o problemima svoje profesije, bili su cenzurirani, čak i ozbiljno sankcionirani od istih tih nekih – profesora sa zagrebačke ALU. Naravno, to nisu radili svi profesori sa zagrebačke ALU, jer u toj ustanovi također ima kvalitetnih i korektnih ljudi, no opet i njihova kronična Šutnja također je doprinjela ovim današnjim problemima na hrvatskoj likovnoj sceni, i zato se Šutnja mora prekinuti ovom javnom polemikom, koja će tako pokušati uspostaviti i svojevrstan dijalog između samostalnih hrvatskih likovnih umjetnika i profesora sa zagrebačke ALU. Nastavi čitati