O neplaćenim umjetnicima, prezaposlenom dekanu i nekim novim inicijativama na hrvatskoj likovnoj sceni

K. Gojanović, ''Život umjetnice - pred oluju'', kombinirana tehnika na papiru, 50x40 cm

K. Gojanović, ”Život umjetnice – pred oluju”, kombinirana tehnika na papiru, 50×40 cm

Napisala: Krešimira Gojanović

Biti profesionalni likovni umjetnik u Hrvatskoj nije lako: počnete li se žaliti da likovni umjetnici besplatno izlažu svoja djela u državnim galerijama i muzejima gdje su svi drugi plaćeni osim njih, od portira do ravnatelja muzeja, ili da samostalni umjetnici nakon punog staža imaju premalene mirovine, začas biste mogli dobiti hrpu prigovora kako ste prezahtjevni, kako danas ljudi nemaju ni za kruh i što bi to umjetnici uopće htjeli i zašto misle da trebaju imati neke posebne privilegije??

Pokušavajući objasniti svoj težak položaj na tržištu, domaći likovni umjetnici o tome govore već više od dvadesetak godina, isprva stidljivo, sa osjećajem nelagode, možda i zbog toga jer su navikli na ogorčene reakcije nekih ljudi, koji nikako ne vole ni vidjeti, ni čuti da umjetnici traže neka svoja veća radna prava. Po inerciji stvari, ljudi su navikli da umjetnici budu veseli i nezahtjevni, da donose zabavu i spektakl, da nude privid nekog čarobnog života pod svjetlima reflektora, a kada slučajno umjetnici požele taj privid svesti u realne okvire i progovoriti o svojim stvarnim problemima na tržištu, to se često doživljava kao rušenje iluzija, pogled iza kulisa koji razbija stereotipe o ”bogom danom talentu”, s kojim posljedično dolaze slava, novac i milost vladara… Nastavi čitati

O položaju profesionalnih likovnih umjetnika: plaćaj, da bi mogao izlagati !

'' Gypsy Queen '', tus na papiru - kombinirana tehnika, 2014.

Krešimira Gojanović: ” Gypsy Queen – nema džabe ni u stare babe ”, crtež, tuš u boji na papiru, 2014.

Napisala: Krešimira Gojanović

Planiranom serijom članaka o položaju likovnih umjetnika u Hrvatskoj, portal ” Zagrebački likovni umjetnici ” namjerava ukazati javnosti na neke probleme s kojima se likovni umjetnici danas susreću unutar svojih profesija, te potaknuti, osim interesa javnosti, i konstruktivnu raspravu među samim umjetnicima, kao i raspravu umjetnika sa nadležnim institucijama – Hrvatskom zajednicom samostalnih umjetnika ( HZSU ) i Ministarstvom kulture RH.

Povod ovom pisanju je svjedočanstvo nekih umjetnika, kojima je HDLU ( Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Trg žrtava fašizma 16, Zagreb ), posredstvom nekih svojih uposlenika u prošlosti nudio izložbu u zagrebačkoj galeriji ” Karas ” po cijeni koju bi umjetnik trebao platiti za izlaganje – 5 000 kuna za tjedan dana izložbe. Priče su kolale među raznim umjetnicima već duže vremena, pa je ovog proljeća čitava stvar iznešena i na godišnjoj skupštini HDLU-a u Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu, gdje je predsjedniku HDLU-a, Josipu Zankiju postavljeno pitanje da li je točno to što neki umjetnici pričaju da se od njih traži da plaćaju za izlaganje u jednoj od HDLU-ovih galerija, i ako je točno, zašto HDLU, usput i neprofitna udruga, nema izvješen neki javni i transparentni troškovnik, kojim bi se definiralo – šta se točno plaća s tim novcima, tko plaća, po kojim kriterijima, gdje potom ide taj novac, i sl. ? Nastavi čitati