Izložba Krešimire Gojanović u Galeriji Kraluš – POU Zelina

U petak, 23. lipnja 2017. u 19 sati u Galeriji Kraluš (POU Zelina, Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina), otvara se samostalna izložba crteža i slika Krešimire Gojanović, pod nazivom ”Aetas aurea”. Izložbu će otvoriti prof. Danko Merin, a može se pogledati do 20. srpnja 2017.

”Aetas aurea” u slikama Krešimire Gojanović

Zlatno doba (lat. aurea aetas), u antičkoj mitskoj predodžbi prvo doba nakon stvaranja svijeta, u kojem su ljudi živjeli u idiličnu skladu. Kada je o prostoru riječ, redovito je povezano s edenom, s rajem zemaljskim, odnosno u određenoj mjeri s Elizejskim poljanama, a može se dovesti u vezu i s Utopijom, odn. Arkadijom. Tada je vladalo vječno proljeće, a bolesti, nevolje i smrt bile su nepoznate, i da je u početku živjela ”zlatna rasa ljudi”, odanih miru i bogovima, a i bogovi tada bijahu naklonjeni ljudima. Posvuda je vladao mir i sklad, zemlja je ljudima i životinjama – među kojima su vladali harmonični odnosi – davala sve što im je bilo potrebno.

To zlatno doba nije poznavalo bolest, strah, žalost, ni bilo kakve oskudice. A gdje smo sad? Što je zapisano u zvijezdama, koju budućnost očekujemo, dok kule novog babilona plamte visoko u nebo? Fizičari i naučnici  nemaju jasnu ideju koncepta vremena i uglavnom pojam vremena vezuju za pojavu kretanja u univerzumu, ali se općenito vrijeme promatra kao intelektualni koncept, iluzija uma. Nastavi čitati

Virtualna izložba: Priče iz Hrama Umjetnosti

K. Gojanović: ” U carstvu Minotaura ”, crtež tuš na papiru, 2015.

Napisala i nacrtala: mr. art Krešimira Gojanović

Priče iz Hrama Umjetnosti su priče o jednom društvu, gdje se Umjetnost oduvijek miješala sa Politikom, a stvarnost sa mitologijom u jednom tranzicijskom vremenu, dok smo tražili svoj identitet između onoga što su od nas htjeli da budemo – razni Vlastodržci, i onoga što smo stvarno bili – mi likovni umjetnici. U Hramu imaginarnog Minotaura, koji je bio polu čovjek, polu bik i divlje biće željno moći, svake godine završavali su mladići i djevojke, žrtvovani u njegovom Labirintu, u kojemu su lutali, posve neupućeni i nepodučeni u ono što ih sve čeka na tom putu.

U Hramu je i Saturn uvijek iznova proždirao svoga sina, kao Starci koji koče mlade, jer su i njih neki davni Starci kočili u njihovoj mladosti, pa se ” grijeh otaca ” simbolički uvijek prenosio na svaku novu generaciju. Bilo je tu i Nimfi koje su padale kao pokošene pred srednjovječnim Satirima, a nakon toga nestajale su u hodnicima Labirinta, da više nikad ne budu pronađene….

Nastavi čitati