2019. godina na odlasku – između svjetla i tame

“Treba se tući dan i noć za taj realitet, i iz onih grimasa i užasa, luđaka i prljavština probijati se do samoće i do ovakve čiste, vjetrovite, zvjezdane kupelji. Treba doista izaći! Izaći treba u slobodne, plave prostore! Izaći treba! ” (Miroslav Krleža, ”Vjetrovi nad provincijalnim gradom”)

Godina na odlasku bila je stresna za mnoge samostalne likovne umjetnike zbog prijedloga zakona za umjetnike u režiji ministrice kulture, no iz svega je ispalo i nešto dobro, jer su se samostalni umjetnici konačno počeli bolje upoznavati, povezivati među sobom i daleko od ‘svjetla reflektora’, razgovarati o svojim problemima. Suočili smo se sa nekim oštrim rubovima, hladnom i automatiziranom državnom administracijom koja je iskazala otvorenu netrpeljivost prema umjetnicima, i počeli smo se pitati – kako se osloboditi iz svega toga? Razbile su se mnoge iluzije i shvatili smo težinu vlastitog položaja, te odlučili da se moramo čvršće postaviti u zastupanju svojih interesa.

Kada u životu sretnete ljude koji na vaš idealizam i najbolje namjere odgovore sa debelim zidovima i hladnim prezirom, posve je mazohistički pokušavati postići bilo kakve kompromise s takvim ljudima, pa bi stoga i umjetnici trebali početi razmišljati o raznim oblicima samo-zaštite, samo-osnaživanja, privremenog povlačenja u mir i tišinu, pa i nekom ”štrajku za umjetnike”, u kojemu će konačno prestati besplatno raditi za hrvatske državne galerije i muzeje. Nastavi čitati