Čista umjetnost, primijenjena umjetnost i kič

Ingrid Runtić: Tulum ( iz ciklusa Vremeplov ), ulje na platnu, 120 x 180 cm, 2006.

Napisala: Ingrid Runtić, ak. slik.

U prethodnim tekstovima sam spominjala čistu umjetnost, od koje trebamo razlikovati onu primijenjenu i uporabnu. Čista umjetnost nema očitu uporabnu svrhu, no nakon kratkog razmatranja složit ćemo se da je čovjeku neophodna. Ona mu nije neophodna zbog elementarno – bioloških potreba, već zbog, jednako tako, duboko u dušu čovjeka ukorijenjene potrebe za lijepim, savršenim, idealnim i oplemenjujućim. Da ta potreba zaslužuje nazvati se osnovnom, vidljivo je već iz toga da postoji oduvijek, otkad postoji i homo sapiens – o sebi, svom trajanju i smislu svjestan čovjek.

Recimo da je ta potreba ugrađena u našu duhovnu potku u trenutku, u kojem smo primili svijest o sebi, sposobnost sjećanja, povezivanja i uopće, razmišljanja i osjećanja. Isti su korijeni čiste umjetnosti, kao i npr. čiste znanosti. U onome tko ju stvara, to je želja za višim značenjem, tumačenjem, osjećanjem, isto kao i u publici, koja u takvoj umjetnosti boravi i uživa. Čista umjetnost je transcendentalno mjesto, zaštićena zona, područje koje nas spaja s božanskim ( što ne mora biti u klasično vjerskom tumačenju ), točka koja nas spaja s vlastitim smislom, jedna od glavnih značajki koja od nas čini više od – životinje i pukog biološkog organizma. Nastavi čitati

Ljepota je lijek protiv kaosa, a umjetnost univerzalna potreba čovjeka

Ingrid Runtić: Mjesečina iza oblaka

Napisala: Ingrid Runtić, ak. slik.

Estetska kvaliteta i ljepota daje likovnoj umjetnosti najvažniji pečat. Kao što spiljsko slikarstvo ne priziva samo bolji lov, odnosno izobilje hrane kroz godinu, nego i ljepotu životinja, te dramatiku lova, tako i kasnije slikarstvo odlikuje težnja za skladom i ljepotom svakog trenutka, neovisno o tome da li se radi o ljepoti djevojačkog lica, karakteru neke okrunjene i moćne glave ili o seljacima u polju, raskošnoj zabavi ili pak prikazu nekog povijesno značajnog događaja.

Ingrid Runtić: Vrboska

Ono što je na svim slikama i skulpturama, zidnim slikarijama ili reljefima zajedničko je sklad i ljepota u višem, univerzalnom smislu. Kao što su pojedinci iz kamenog doba crtački i rezbarski najbolje znali prenijeti energiju, snagu i ljepotu životinja i atmosfere lova, te upravo tim svojim umijećem postali prvi umjetnici uopće i uvaženi članovi zajednice, tako se i u stoljećima koja su uslijedila, upravo pojedinac umjetnik isticao svojom moći preobrazbe svakidašnjih događanja i naizgled neuglednih trenutaka u apsolutnu, univerzalnu vrijednost, upravo pomoću ljepote umjetničkog djela koje je stvorio. Kako drugačije možemo objasniti tu čarobnu moć i trajnu fascinaciju koju posjeduju umjetnička djela, vremenski stoljećima i tisućljećima međusobno udaljenih umjetnika ? Nastavi čitati