Zagrebački likovni salon 2016 u Europskom domu Zagreb

U utorak, 18. 10. 2016. u 19 sati, u Europskom domu Zagreb ( Jurišićeva 1/1, Zagreb ), otvara se ”  Zagrebački likovni salon 2016 ”, u organizaciji HDLU Zagreb. Izložbu će otvoriti Renata Bačić ispred Europskog doma Zagreb, te Krešimira Gojanović i Robert Štimec ispred HDLU Zagreb. Izložba će se moći pogledati do 18. 11. 2016.

Zagrebački likovni salon 2016 u organizaciji HDLU Zagreb predstavlja likovna ostvarenja umjetnika i članova HDLU Zagreb u tradicionalnim likovnim tehnikama slike, crteža i umjetničke grafike, u individualnom autorskom izrazu svakog pojedinog umjetnika, koji se predstavio sa jednim djelom po vlastitom izboru, doprinoseći na taj način raznolikosti i slobodi osobnih likovnih rukopisa.

Izlagači: Petar Hranuelli, Višnja Peter, Stjepan Perković, Krešimira Gojanović, Andro Banovac, Andreja Dujnić, Jela Šare, Hrid Matić, Kristina Kinkela, Nada Martinjak, Luka Koščak, Vlasta Pastuović Aleksić, Zlatko Lula Isaković, Goran Žigolić, Jelena Martinović, Miljenko Beler, Anđelko Brkić, Boris Pecigoš, Mladen Žunjić, Jasna Dapas, Ivana Kolić, Damjan Kovač, Rada Marković, Snježana Mekić Delić, Stjepan Šimić Pepi, Dražen Pavlović i Marija Kruljac.

Najava izložbe: Velimir Trnski u dubrovačkoj palači Sponza

Velimir Trnski: ” Giana na godišnjem odmoru ”, 100 x 81 cm, ulje i akril na platnu, 2016.

U Palači Sponza u Dubrovniku, 5. rujna 2016. otvara se 125. samostalna izložba Velimira Trnskog, koja će se moći pogledati do 25. rujna 2016.

Velimir Trnski rođen je u Podravini 1947. godine. Poslije diplomiranja na Akademiji za likovnu umjetnost u Zagrebu ( 1968. – 71. ), nastavio je studij na Rietveld akademiji u Amsterdamu. Do sada je imao 125 samostalnih izložbi u Austriji, Belgiji, Hrvatskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Holandiji, Sloveniji, Srbiji i SAD-u. Njegove slike se nalaze u kolekcijama svih važnijih svjetskih gradova. Od 1985. živi i radi u Hrvatskoj i u Francuskoj.

O svom novom slikarskom ciklusu, Velimir Trnski kaže: ” Imam potrebu objasniti publici i klijentima promjenu mog stila i tehnike na zadnjim slikama. Promijenio sam slikanje lazurnim slojevima u slikanje čistom bojom, odnosno nijansama boje.

Velimir Trnski: ” Svirač na krovu ”, 89 x 40 cm, ulje i akril na platnu, 2016.

Velimir Trnski: ” Tišina na jezeru ”, 89 x 40 cm, ulje i akril na platnu, 2016.

Velimir Trnski: ” Rock caffe ”, 89 x 40 cm, ulje i akril na platnu, 2016.

Velimir Trnski: ” Crvena barka ”, 89 x 40 cm, ulje i akril na platnu, 2016.

Velimir Trnski: ” Dva slamnata šešira ”, 89 x 40 cm, ulje i akril na platnu, 2016.

Samostalna izložba Patricije Purgar u Galeriji Laval Nugent

U utorak, 5. travnja 2016., u 20 h u Galeriji Laval Nugent ( Vodnikova 4, Zagreb ), otvara se izložba mlade akademske umjetnice Patricije Purgar, pod nazivom ” Skriveni format ”. Izložba ostaje otvorena do 19. 04. 2016. Predgovor izložbi napisala je povjesničarka umjetnosti, kustosica i likovna kritičarka Sonja Švec Španjol, koja će izložbu i otvoriti.

Skriveni format

Bljesak, titraj, impuls….Život je sastavljen od trenutaka –  fragmenata života. Naša sjećanja su selektivna, čine ih bljeskovi koje pamtimo po emociji, mirisu, zvuku……Skup fizičkih i psihičkih doživljaja, koje smo podsvjesno profilirali kao relevantne, ključne i presudne, zaslužni su za ono kakvi smo danas. Život satkan od trenutaka čini relevantnu i smislenu cjelinu, no što se događa kada uzmemo samo jedno sjećanje, samo jedan njegov dio ? Proces propitivanja i analize odnosa fragmenta i cjeline, akademska umjetnica Patricija Purgar prenosi u područje slikarstva. Što čini sliku slikom ? Što predstavlja njezinu srž ? Što je prava materija slikarstva ? U novom ciklusu umjetnica kreće od slike prema priči, napuštajući uvriježeno oblikovanje klasične slike, čime ujedno uskraćuje promatrača za gotovu slikarsku senzaciju. Kadrovi i fragmenti postaju rečenice, kojima se gradi likovna priča, a ciklus se bazira na vizualnoj analizi skrivenog formata.

Trebamo li razumjeti sliku ? ( 2. dio )

Pablo Picasso: Guernica, 1937., ulje na platnu, 349,3 x 776,6 cm, Madrid, Museo Nacional Centro de Arte Reina Sofia

Napisala: Vlasta Pastuović Aleksić, dipl. slik.

Picasso je imao stajalište da ” slika može priopćiti neku poruku samo u onom slučaju, ako sadrži ulomak prepoznatljive vidljive stvarnosti. ” ( Horvat Pintarić, 2012., 255. ) Bio je uvjeren ” da je prisutnost vidljivog i raspoznatljivog svijeta u slici, znak za raspoznavanje prisutnosti drame čovjeka ”. ( Horvat Pintarić, 2012., 256. ) ” Njegovo djelo ostaje neshvatljivo gotovo u istoj mjeri, kao i djela suvremene apstraktne umjetnosti. “ ( Horvat Pintarić, 2012., 256. )

” Guernica “ je prikaz Picassovog osjećaja jeze na strahote španjolskog građanskog rata. ” Guernica ” predstavlja Picassovu osobnu interpretaciju bombardiranja. ” Krikovi djece, krikovi žena, krikovi ptica, krikovi cvijeća, krikovi drveća i kamena, krikovi cigli, namještaja, kreveta, stolaca, zavjesa, lonaca, mačaka, papira, krikovi pomiješanih mirisa, krik dima koji vas hvata za gušu, krici kuhaju u velikom kotlu, krici ptica koje padaju kao kiša u more. “ ¹ – Picassov je komentar na građanski rat. ” Guernica ” je bila napadana sa svih strana, nazivana ‘ degenerativnom slikom ‘ i dehumanom umjetnošću. Jednako tako, Picassova defigurirana figura trećeg, četvrtog i petog desetljeća izazvala je i još izaziva nakaradne komentare širokih krugova muzejskih i galerijskih posjetilaca. Razumijete li kineski ? – tako odgovara Picasso na primjedbu neke ljubiteljice njegova slikarstva – da ne razumije jezik njegove umjetnosti.

Trebamo li razumjeti sliku ? ( 1. dio )

Pablo Picasso, Gitara, 1913., ugljen, olovka, tinta i kolaž, New York, Museum of Modern Art

Napisala: Vlasta Pastuović Aleksić, dipl. slik.

” Svi žele razumjeti umjetnost. Zašto ne pokušamo razumjeti cvrkut ptica ? Zašto volimo noć, cvijeće, sve oko sebe, a ne pokušavamo ih razumjeti ? Ali, kad je riječ o slici, ljudi misle kako je moraju razumjeti. Kad bi samo znali da umjetnik radi prije svega iz nužde, da je on sam beznačajan djelić svemira, i da mu ne treba pridavati više važnosti, nego bilo čemu drugom što nam se na svijetu sviđa, iako ga ne možemo objasniti. Oni koji pokušavaju objasniti slike, mlate praznu slamu. “ ( Picasso )¹

” Svi mi primjećujemo da znanstvenoj literaturi nerijetko još i danas nedostaju slikovni materijali i da su mnogi visokoobrazovani ljudi ” vizualno nepismeni ”, jer pripadaju generaciji čije se obrazovanje sastojalo u čitanju tekstova. ( Peter Burke, 2003. )²

Postavlja se pitanje, je li jedini razlog needuciranost u korištenju slike ili se moguće ipak radi o strahu da bi vizualnost mogla uništiti pismenost, o strahu od gubitka pisane riječi ? Vrlo vjerojatno se to može smatrati razlogom otpora slici. Postoje, dakako, i brojni drugi razlozi zbog kojih se govornom jeziku pridaje toliko značenje. Povijesno gledano, to je jezik koji ne služi samo komunikaciji, on je služio i još uvijek služi npr. kulturnim i političkim ciljevima. Njegova je uloga iznimno velika u vrijeme stvaranja nacionalnih država u Europi 19. stoljeća. Jezik se smatra najvažnijim elementom kulturnog identiteta jedne zemlje.

Boris Pecigoš: Tajna je u stvaranju

Boris Pecigoš: Šumski bard, 2010., akrilik na papiru, 65 × 50 cm

Tekst i fotografije: Boris Pecigoš, dipl. slik.

Kako opisati neopisivo ? Kako pretočiti u razumljive riječi ili shvatljiv oblik osjećaj, slutnju ili viziju sačinjenu od bezbroj nejasnih i nepovezanih kadrova ? Kako definirati nešto što uporno izmiče svakom pokušaju definicije i klasifikacije ?

Umjetničko stvaralaštvo. Što ono meni znači ? Zašto i kako sam se našao ovdje ? Što ( danas ) želim s time ? Postavio sam si neki dan ova pitanja kako bih si malo posložio kaos u glavi, koji s vremena na vrijeme nastane pod neprimjetnim utjecajima životnih zbivanja, kada malo pomalo izgubim kontakt sa svojom istinom. Pokušavajući napraviti reda i staviti stvari na svoje mjesto ( definirati ih ), povuklo me iznenada u čudan prostor inspiracije. Potekla su i kroz moju olovku ostala zapisana na papiru zanimljiva razmišljanja. Možda ih krivo zovem razmišljanjima, jer se poslije nisam mogao sjetiti o čemu sam to točno pisao; više je to izgledalo kao da sam oruđe nadahnuća ( bez ulaženja u teološko ili filozofsko objašnjavanje pojma ). U ovom članku prenosim te, rukom na papiru napisane riječi u gotovo nepromijenjenom obliku, samo malo stilski dorađene.