Teorija struna / Teorija svega u modernoj slikarskoj praksi (tušem)

Alfred F. Krupa, "Pjeskarski čamac na ušću Kupe i Korane", labudovo pero - crni i bijeli tuš na nebijeljenom Wenzhou papiru, 46x99 cm, 2018. Foto: Matea Štedul

Alfred F. Krupa, “Pjeskarski čamac na ušću Kupe i Korane”, labudovo pero – crni i bijeli tuš na nebijeljenom Wenzhou papiru, 46×99 cm, 2018. Foto: Matea Štedul

Autor: Alfred (Freddy) Krupa, mag.art.

”Postoje mnoge zajedničke veze između znanosti i umjetnosti. Oboje počinju s primjećivanjem i bilježenjem obrazaca – prostornim uzorcima, obrascima u vremenu, obrascima procesa i ponašanja. Oboje razrađuju, preoblikuju i konačno povezuju uzorke, prirodu i značenje, što se u početku činilo kao nepovezano. I umjetnost i znanost su uključeni u tranzicije poredak – poremećaj i stvaranje napetosti i olakšanje napetosti. Oba nastojanja duboko su ukorijenjena u kulturi i baštini; oboje proširuju našu svijest i osjetljivost na ono što se događa u prirodi i u nama samima.“ (Dr. Frank Oppenheimer (1912. – 1985.) Američki fizičar čestica, osnivač Exploratoriuma u San Franciscu)

Najveći znanstvenici su i umjetnici.“ (Albert Einstein (1879-1955), iz ”The Expanded Quotable Einstein”, koji je sakupila i uredila Alice Calaprice, 2000., str. 245)

Nakon što sam objavio članak pod naslovom ‘Sumi-e slikarstvo iz perspektive tradicionalno akademski obrazovanog europskog umjetnika’ * u 2013. za magazin ”Beyond Calligraphy”, primio sam nekoliko zahtjeva za razjašnjavanjem (i proširenjem) nekih točaka i teza koje sam tamo predstavio. Ovdje ću pokušati objasniti ono što bih mogao nazvati ”verbalizacijom čina oživljavanja temeljnog kognitivno-kreativnog procesa”, kojeg sam intuitivno primijenio gotovo od samog početka svog izražaja kao slikara i crtača i kasnije namjerno u razdoblju dužem od 20 godina. Nastavi čitati