Intervju sa samostalnim umjetnikom: Aleksandar Žiljak, ilustrator i pisac

Aleksandar Žiljak

Aleksandar Žiljak rođen je 1963. godine u Zagrebu, gdje i živi. Diplomirao je 1987. na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. Na istom je fakultetu 1990. magistrirao računarske znanosti.

Radeći u srednjim školama kao profesor informatike i elektrotehnike/elektronike, ranih 1990-ih počeo je ilustratorsku karijeru, kojoj se u potpunosti posvetio od 1997. kao samostalni umjetnik. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU), te Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH). Ilustracije objavljuje ponajviše u školskim časopisima, osnovnoškolskim udžbenicima iz prirode i biologije, te knjigama. Prvenstveno radi prirodoslovne ilustracije, ali i znanstvenofantastične, kriminalističke i slične. Ilustracijama je, među ostalim, opremio i knjige priča iz prirode Rogan i Miško, autora Vlatka Šarića, te niz knjiga o prirodi književnika Joze Vrkića: Mudra sova – prirodoslavlje, Bijela vrana, Crna vrana, Divlja naša i Modre oči Lijepe naše.

---

Aleksandre, svestran si autor, osim ilustracijom, baviš se i pisanjem priča i romana, kao i prevođenjem proze. Član si ULUPUH-a, Hrvatskog društva pisaca i HZSU-a, pa nam reci može li se danas u Hrvatskoj živjeti od pisanja i ilustracije?

– Kratko i jasno: ne može. Barem ja ne uspijevam. Skoro svi ilustratorski poslovi koje sam radio – školski časopisi, udžbenici, obrazovni plakati, ilustrirane knjige, naslovnice – presahnuli su u godinama krize. U pisanju sam od početka sveden na male tiraže do 300 primjeraka, te usku recepciju svog rada, što u književnosti nije samo moj problem.

Preporuka za čitanje: Marina Baričević, ”Lica bez sjene – umjetnički ateljei”

Krajem 2018. u izdanju nakladnika In.Tri objavljena je knjiga istaknute povjesničarke umjetnosti, likovne kritičarke i novinarke Marine Baričević, pod nazivom ”Lica bez sjene: umjetnički ateljei”, u kojoj je autorica opisala svoje susrete i posjete ateljeima poznatih hrvatskih umjetnika (njih dvadeset i dvoje) i kroz sažete, a slikovite zapise dočarala nam i ozračje umjetničke kolonije na Voćarskoj, koja je neprekinuto djelovala stotinu godina. Knjigu svakako preporučujemo za čitanje svim ljubiteljima likovne umjetnosti, kao i mlađim generacijama umjetnika, za koje ova knjiga predstavlja dragocjeno svjedočanstvo o minulim vremenima, te će zasigurno uživati u pitkom, ali i studioznom pristupu gospođe Baričević, koja je u pola stoljeća svoje karijere popratila rad brojnih domaćih umjetnika različitih generacija. Knjiga se može pronaći u domaćim knjižnicama i knjižarama.

Iz biografije autorice: Marina Baričević rođena je na Silvestrovo 1941. godine u Zagrebu. Iako startala zadnji dan u godini, uspjela je dostići mnoge rezultate, zahvaljujući urođenom genu radišnosti i zaljubljenosti u odabranu profesiju. Diči se sa preko dvadesetak monografija o likovnoj umjetnosti, kao i tekstualnom obradom pet grafičkih mapa. Potpisana je i kao scenaristica ili suradnica na TV filmovima o umjetnicima. Autorica je nebrojenih samostalnih i zajedničkih izložbi u Hrvatskoj, bivšoj državi, kao i u svijetu. Ovim publikacijskim djelom upravo obilježava pola stoljeća svog predanog života s umjetnicima.

Zašto ne treba žaliti za zagrebačkom galerijom Karas

K. Gojanović: ” Stockholmski sindrom – da li smo svi postali taoci ? ”

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Ovih dana saznali smo za vijest da je Zagrebačka banka odlučila prodati zgradu u svom vlasništvu u Praškoj ulici u Zagrebu, gdje se na adresi Praška 4 nalazila i galerija Karas, u kojoj je godinama svoje izložbene programe održavao HDLU ( Hrvatsko društvo likovnih umjetnika ), a zadnjih godina HDLU je galeriju Karas djelio sa ULUPUH-om – Udruženjem likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske ( link ). Među dijelom likovne publike zavladalo je pomalo nelogično ogorčenje, koje ipak proističe i iz nepoznavanja prave situacije kakva zadnjih godina vlada u HDLU-u, udruzi opterećenoj brojnim starim dugovanjima i minusima, a najveći teret tih dugovanja pao je na leđa članstva HDLU-a, hrvatskih i zagrebačkih likovnih umjetnika.

Ironično je i da je sadašnji predsjednik HDLU-a 2008. u jednom svom intervjuu obećao javnosti da će HDLU ” u svom poslovnom savjetu imati bankare i menadžere ” ( link ), i bankari su sad stvarno došli po svoje, ali na ponešto drugačiji način nego što je bilo obećano.

Dizajnom na dizajn: odijevanje namještaja

U Izložbenom salonu ” Izidor Kršnjavi ” ( Trg Maršala Tita 11, Zagreb ), 9. rujna u 19 sati, otvara se izložba ” Dizajnom na dizajn: odijevanje namještaja ”. Kustosica izložbe je Ana Lendvaj, a ideja izložbe pripada Vesni Jakić.

Na izložbi izlažu Eleonora Apostolova, Tatjana Grgurina Vučetić, Petar Krpan, Jadranka Hlupić, Mustafa Forto, Ruža Hodak, Višnja Iris, Vesna Jakić, Vesna Kolobarić, Nataša Knežević, Nataša Jeletić, Koraljka Kovač, Vesna Pleše, Sabina Sokač, Diana Sokolić, Sanja Šebalj i učenici Škole primijenjenih umjetnosti u Zagrebu.

Izložba traje do 23. 9. 2015. Radno vrijeme Izložbenog salona ” Izidor Kršnjavi ”: radnim danom od 11 do 19 sati, subotom i nedeljom zatvoreno. Ulaz slobodan. Organizator izložbe je ULUPUH, a financijski pokrovitelj je Grad Zagreb.

O položaju profesionalnih likovnih umjetnika: plaćaj, da bi mogao izlagati !

Krešimira Gojanović: ” Gypsy Queen – nema džabe ni u stare babe ”, crtež, tuš u boji na papiru, 2014.

Napisala: Krešimira Gojanović

Planiranom serijom članaka o položaju likovnih umjetnika u Hrvatskoj, portal ” Zagrebački likovni umjetnici ” namjerava ukazati javnosti na neke probleme s kojima se likovni umjetnici danas susreću unutar svojih profesija, te potaknuti, osim interesa javnosti, i konstruktivnu raspravu među samim umjetnicima, kao i raspravu umjetnika sa nadležnim institucijama – Hrvatskom zajednicom samostalnih umjetnika ( HZSU ) i Ministarstvom kulture RH.

Povod ovom pisanju je svjedočanstvo nekih umjetnika, kojima je HDLU ( Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Trg žrtava fašizma 16, Zagreb ), posredstvom nekih svojih uposlenika u prošlosti nudio izložbu u zagrebačkoj galeriji ” Karas ” po cijeni koju bi umjetnik trebao platiti za izlaganje – 5 000 kuna za tjedan dana izložbe. Priče su kolale među raznim umjetnicima već duže vremena, pa je ovog proljeća čitava stvar iznešena i na godišnjoj skupštini HDLU-a u Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu, gdje je predsjedniku HDLU-a, Josipu Zankiju postavljeno pitanje da li je točno to što neki umjetnici pričaju da se od njih traži da plaćaju za izlaganje u jednoj od HDLU-ovih galerija, i ako je točno, zašto HDLU, usput i neprofitna udruga, nema izvješen neki javni i transparentni troškovnik, kojim bi se definiralo – šta se točno plaća s tim novcima, tko plaća, po kojim kriterijima, gdje potom ide taj novac, i sl. ?