HDLU Zagreb poziva na skupnu virtualnu izložbu ”Složeni identiteti – umjetnik između eskapizma i aktivizma”

HDLU Zagreb poziva likovne umjetnike iz različitih likovnih udruga, ali i one koji nisu u udrugama, na novu skupnu virtualnu izložbu, koja će se postaviti na portalu ”Zagrebački likovni umjetnici” sredinom kolovoza 2021. godine. Sudjelovanje je dopušteno i umjetnicima koji žive izvan Hrvatske, a njihovi radovi budu u skladu sa konceptom izložbe.

Umjetnici su pozvani da dostave jasne fotografije svojih radova u jpg. formatu u skladu sa konceptom izložbe, na mail udruge hdlu.zagreb@outlook.com – do pet radova u attachmentu maila. Dozvoljeni su svi likovni stilovi, kao i sve tehnike: slike, crteži, grafike, fotografije, plakati, kolaži, digital art, skulpture, instalacije, karikature, ilustracije, strip, haige, itd. Uz fotografiju rada, molimo da jasno napišete redom: naziv rada – tehniku – dimenzije rada, kao i kraću profesionalnu biografiju (do pet rečenica). Poziv je otvoren do 5. 8. 2021., do 12 sati.

Koncept: Virtualnom izložbom ”Složeni identiteti – umjetnik između eskapizma i aktivizma” željeli bismo propitati stavove likovnih umjetnika koji su prošli kroz tranzicijsko društvo u svim njegovim kompleksnim dimenzijama, kroz raspad ideologija i crno-bijelih istina prema društvu veće uključivosti i raznolikosti njegovih građana.

Intervju sa samostalnim umjetnikom: Hrvoje Kovačević, književnik i predsjednik Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika

Hrvoje Kovačević

Hrvoje Kovačević rođen je 1966. u Požegi, gdje je završio osnovnu i srednju školu. U Zagrebu je diplomirao arhitekturu, bavio se karikaturom, animiranim filmom i marketingom, a od 2002. profesionalni je pisac. Trenutno je predsjednik Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Piše prozu i dramske tekstove, više za djecu, nego za odrasle, surađuje s radiom, televizijom i tiskovinama, lokalnim i nacionalnim. U bogatom opusu od tridesetak samostalno objavljenih djela, šest drama i pedesetak priča u periodici, ističe se četrnaest knjiga za djecu čiji naslovi počinju s riječju tajna (dvanaest romana i dvije zbirka priča). Uz to je napisao i šest kriminalističkih romana za odrasle u kojima inspektor Robert Vidmar i policajac u zajednici Mladen Crnković rješavaju slučajeve složenih ubojstava u Požegi. Za Tajnu Crne kutije dobio je nagradu Grigor Vitez, drama za odrasle Profesionalna deformacija nagrađena mu je Sferom, s četiri romana i jednom slikovnicom zastupljen je u školskoj lektiri.

---

Hrvoje, napisao si novu knjigu pod nazivom ”Ministar u jezeru” – možeš li nam ukratko reći o čemu se u knjizi radi tako da nam zagolicaš maštu, a opet da ne otkriješ previše, jer pretpostavljam da se radi o trileru?

– Zaplet počinje ubojstvom ministra zdravstva, koji je iz neobjašnjivog razloga posve sam usred noći stigao u šumarak na južnoj obali Jaruna. Glavni je junak novinar lokalne televizijske postaje, uvjeren je da s istragom nema nikakve veze, no spletom misterioznih okolnosti odjednom će se naći u ulozi osumnjičenog.

Komentar: Umjetnik i Političar – ima li izmirenja?

K. Gojanović: ”Na balu kod Wolanda”, crtež tuš na papiru, 2017.

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Umjetnik i Političar arhetipski su likovi u svim epohama i društvenim sistemima i svaki od njih na svoj način bitan je za društvo, kao i njegove civilizacijske dosege, no ponekad odnos između njih nije niti malo jednostavan, ni za Političara, a još manje za Umjetnika.

Umjetnici su, naime, u različitim vremenima najčešće ovisili od političara, iako su vjerovatno u svim epohama sanjali o slobodi – toj skliskoj i neuhvatljivoj ptici šarenih krila, koja ih je vukla prema skrivenim ponorima duše, zavodila ih idealom nevidljivim za većinu ljudi, nagonila ih da se odreknu sigurnosti dobro uhodanih staza i da se otisnu prema nečemu većem od njih samih – prema nepoznatoj zemlji iz njihovih umjetničkih vizija.

Dok je put političara oduvijek bio drugačiji: tamo gdje je umjetnik riskirao, političar je oprezno kalkulirao, i dok je umjetnik sanjario opijen idealom, političar se učio vještinama diplomacije, ali i manipulacije, pazeći da nikad ne otkrije previše, emocije je ili skrivao ili ih je glumio, uvijek gledajući što ljudi oko njega misle i igrajući na kartu njihovih strahova i žudnji, dolazio je do sve veće i neupitnije vlasti.

Predstavljanje umjetnika: Vladimir Vrljić Ankin

Vladimir Vrljić Ankin: Autoportret

Vladimir Vrljić Ankin rođen je 1950. godine u Garcinu kraj Slavonskog Broda. Osnovnu školu započinje u Rijeci, a nastavlja i završava u Sinju. Od 1965. do 1970. godine školuje se u sjemeništu Franjevačke klasične gimnazije u Sinju. Od 1971. do 1976. studira hrvatski jezik i književnost, te filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

1978. godine počinje učiti slikarstvo u ateljeu prof. Vilima Svečnjaka, te se nakon tri godine osamostaljuje. 1980. godine postaje članom ZUH-a. Od 1984. do 1985. studijski putuje i boravi u Francuskoj, gdje izlaže samostalno i grupno. 1991. godine objavljuje grafičku mapu ” Drinske elegije ”, te postaje članom HDLU-a. 1999. godine u izdanju Matice hrvatske objavljena mu je monografija……..Pročitaj više

Fotoreportaža ” Umjetnik u ateljeu ”: Andro Banovac

U seriji kratkih fotoreportaža, na portalu ” Zagrebački likovni umjetnici ” planiramo predstavljati i umjetnike u njihovom radnom prostoru – ateljeu, kroz prikaz kreativnog procesa i materijala sa kojima se umjetnici služe, dok stvaraju svoja djela.

Prvi na redu je Andro Banovac, rođen 25. 1. 1982. u Splitu. 2000. maturirao je u srednjoj Školi likovnih umjetnosti u Splitu, odjel Grafički dizajn. 2006. diplomirao je Likovnu kulturu na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, a 2009. magistrirao je u Ljubljani postdiplomski studij Grafike na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje. Andro nam je poslao fotografije iz Amsterdams Grafisch Ateliera, Nizozemska, u kojemu se umjetnički usavršavao 2013., te fotografije iz svog ateljea u Splitu, u kojemu se najčešće bavi grafičkim tehnikama, gdje kombinira digitalni print i akvatintu.

Sa rezidencije u Amsterdamu

Trebamo li razumjeti sliku ? ( 1. dio )

Pablo Picasso, Gitara, 1913., ugljen, olovka, tinta i kolaž, New York, Museum of Modern Art

Napisala: Vlasta Pastuović Aleksić, dipl. slik.

” Svi žele razumjeti umjetnost. Zašto ne pokušamo razumjeti cvrkut ptica ? Zašto volimo noć, cvijeće, sve oko sebe, a ne pokušavamo ih razumjeti ? Ali, kad je riječ o slici, ljudi misle kako je moraju razumjeti. Kad bi samo znali da umjetnik radi prije svega iz nužde, da je on sam beznačajan djelić svemira, i da mu ne treba pridavati više važnosti, nego bilo čemu drugom što nam se na svijetu sviđa, iako ga ne možemo objasniti. Oni koji pokušavaju objasniti slike, mlate praznu slamu. “ ( Picasso )¹

” Svi mi primjećujemo da znanstvenoj literaturi nerijetko još i danas nedostaju slikovni materijali i da su mnogi visokoobrazovani ljudi ” vizualno nepismeni ”, jer pripadaju generaciji čije se obrazovanje sastojalo u čitanju tekstova. ( Peter Burke, 2003. )²

Postavlja se pitanje, je li jedini razlog needuciranost u korištenju slike ili se moguće ipak radi o strahu da bi vizualnost mogla uništiti pismenost, o strahu od gubitka pisane riječi ? Vrlo vjerojatno se to može smatrati razlogom otpora slici. Postoje, dakako, i brojni drugi razlozi zbog kojih se govornom jeziku pridaje toliko značenje. Povijesno gledano, to je jezik koji ne služi samo komunikaciji, on je služio i još uvijek služi npr. kulturnim i političkim ciljevima. Njegova je uloga iznimno velika u vrijeme stvaranja nacionalnih država u Europi 19. stoljeća. Jezik se smatra najvažnijim elementom kulturnog identiteta jedne zemlje.

Pozivnica: Goran Trbuljak u Galeriji Vladimir Bužančić

U Galeriji Vladimir Bužančić – Centar za kulturu Novi Zagreb ( Trg Narodne zaštite 2, Remetinec, Zagreb ), u ponedjeljak, 18. 5. 2015. u 20 sati, otvara se izložba Gorana Trbuljaka: ” Što je Torbuljak, a što su torbuljaci ”.

Izložba se može pogledati do 9. lipnja 2015., ponedjeljkom, utorkom, srijedom i petkom od 9 do 18 sati, četvrtkom i subotom od 10 do 13 sati.

 Izložba Gorana Trbuljaka u Galeriji VB donosi slike na platnu, izrađene posebnom tehnikom slikanja, koju je otkrio sam autor i koju naziva torbuljak slike. Slike čine cjelinu s koferima ( diptih ), u kojima su tehnikom ukapavanja i nastali radovi, a u koje se nakon izložbe ponovo pakiraju, kako bi se na jednostavan i praktičan način mogle transportirati.

Umjetnik u društvu Spektakla

K. Gojanović: ” Bijeg ”, crtež – tuš u boji na papiru

Kritički osvrt: umjetnik u društvu Spektakla

Napisala: Krešimira Gojanović

Spektakl je danas prisutan svuda oko nas kao društvena paradigma koja oblikuje naše živote putem masovnih medija i suvremene kulture, gdje smo neprekidno izloženi golemoj količini informacija posredstvom medijskih slika, napravljenih da programiraju naš um, navike i ponašanje u cilju održavanja te iste kulture i njezinih dominantnih potrošačkih vrijednosti.

U svom djelu ” Društvo spektakla ” ( 1967. ), francuski filozof i pisac Guy Debord zapisao je: ” U svim posebnim aspektima – vijestima, propagandi, reklami, zabavi – spektakl predstavlja vladajući oblik života. To je sveprisutna afirmacija već napravljenih izbora, kako u oblasti proizvodnje, tako i u oblasti potrošnje vezane za tu proizvodnju. I oblik i sadržaj spektakla služe kao potpuno opravdanje uslova i ciljeva postojećeg sistema. Spektakl je i stalno prisustvo tog opravdanja, jer on uspostavlja monopol nad najvećim djelom vremena koje ljudi provode van sâmog procesa proizvodnje. ”

Izložba Borisa Sekulića u Greti

Boris Sekulić: IZVIR, foto Neven Petrović

Samostalna izložba vizualnog umjetnika Borisa Sekulića, pod nazivom ” Armadura ” otvara se u ponedjeljak, 23. 3. 2015. u 20 h, u Galeriji Greta, u Zagrebu, Ilica 92.

Izložbu će otvoriti povjesničarka umjetnosti, kustosica i likovna kritičarka Sonja Švec Španjol, urednica portala PerceiveArt.