Kreativne likovne radionice Vlaste Pastuović Aleksić

Likovne radionice Vlaste Pastuović Aleksić namijenjene su svima onima, koji bi željeli upoznati i razvijati svoje kreativne potencijale kroz likovno izražavanje, crtanje i slikanje u različitim likovnim tehnikama i kroz poticajno stvaranje u grupi polaznika, koji djele zajedničke interese. Prethodno iskustvo nije važno, na radionice mogu doći i potpuni početnici u odrasloj dobi, kao i djeca i mladi različitih godišta, oni koji žele upotpuniti svoje crtačke i slikarske vještine, jednako kao i oni koji naprosto žele pronaći novi hobby.

Kroz improvizaciju i eksperiment, polaznici se uče stvarati originalne likovne kompozicije, u zanimljivim likovnim zadacima koji su na svakoj radionici drugačiji, oslobađajući pri tom svoju kreativnost od naučenih i nametnutih obrazaca, koji su ih blokirali u stvaralačkom procesu. Crtanje i slikanje tako postaju ključ za otvaranje vrata našeg intuitivnog i maštom prožetog bića, a vještine stečene na radionicama doprinjeti će većem samopouzdanju svakog polaznika koji se želio likovno izraziti, te će sada na ovim radionicama dobiti stručno, individualno prilagođeno vodstvo.

Predstavljanje: unikatni nakit i obrt za umjetničko stvaralaštvo VlastaArt

U mnoštvu istih predmeta, koje nam danas na tržištu nudi masovna proizvodnja odjeće i nakita, umijeće je pronaći nešto drugačije i posebno.

Vlasta Pastuović Aleksić, magistra slikarstva i članica HDLU Zagreb, odnedavno vlasnica Obrta za umjetničko stvaralaštvo i podučavanje iz područja likovne kulture, pod nazivom VlastaArt, predstavlja nam ovdje svoja mala remek-djela u obliku unikatnih ogrlica i broševa, od kojih su broševi i ogrlice načinjeni od rukom oslikane svile i registrirani kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, u kategoriji industrijskog dizajna.

Izložba slika Vlaste Pastuović Aleksić: ” Bajka o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani ”

Vlasta Pastuović Aleksić: Bajka o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani 1, akril na platnu, 100 x 120 cm

U utorak, 16. veljače 2016. u 18, 30 sati, u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića ( Trg žrtava fašizma 6, Zaprešić ), otvara se izložba slika dipl. slik. Vlaste Pastuović Aleksić, iz ciklusa ” Bajka o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani ”. Izložba se može pogledati do 4. ožujka 2016.

” Bajka o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani ”, izložba slika

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Vlasta Pastuović Aleksić je slikarica modernističkog senzibiliteta, čiji likovni izraz se razvijao pod ujecajima nekih od pionira apstraktne umjetnosti 20. stoljeća, kao što su bili Vasilij Kandinski, Paul Klee, Joan Miro, i dr. U svojim djelima Vlasta stvara osobni rukopis, gdje materijalna realnost našeg okruženja prestaje biti primarnim motivom njezinog opažanja, te je umjesto toga zamjenjuje svijet unutarnje psiho dinamike, u kojem se emocije, misli i nesvjesne asocijativne forme izražavaju pomoću snažnog kolorističkog ritma, u sazvučjima, ali i kontrastima boja, linija i oblika.

Bajka o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani 2, akril na platnu, 100 x 120 cm

Bajka o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani 3, akril na platnu, 100 x 120 cm

Bajka o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani 4, akril na platnu, 100 x 120 cm

Vlasta Pastuović Aleksić: Zrak, zemlja, voda, vatra

Tekst i radovi: Vlasta Pastuović Aleksić, dipl. slik.

Keramika je priča o zemlji. Identičan je to grumen zemlje od prapočetka. Zemlja priča svojim oblicima. Ćupovi za mlijeko, za žito, keramika kao ukras. Pečena zemlja glasno upija vodu i to se može lijepo čuti. Obožavam taj zvuk. Grumen gline tako snažno miriše. Obožavam taj miris.

Što je glina ? Glina je najgornji sloj zemljine kore. Sastoji se od 90 % silikata, koji je ujedno i najvažniji kemijski element u keramici. Glina u svojim kristalima sadrži i vodu ( nazivamo je ” kristalom vode ” ) i otuda potječe njezina podatnost za oblikovanje. Jeste li znali da glina sadrži i bakterije, koje povećavaju njezinu plastičnost ? Ove bakterije razvijaju specifičan plin, pa mokra glina stoga ima poseban miris. Što glina dulje odleži, to postaje plastičnija za rad.

Vlasta Pastuović Aleksić: Keramika iz ciklusa ” Zimski vrt ”, bijela šamotirana glina, engobirano, prozirna sjajna glazura

Trebamo li razumjeti sliku ? ( 2. dio )

Pablo Picasso: Guernica, 1937., ulje na platnu, 349,3 x 776,6 cm, Madrid, Museo Nacional Centro de Arte Reina Sofia

Napisala: Vlasta Pastuović Aleksić, dipl. slik.

Picasso je imao stajalište da ” slika može priopćiti neku poruku samo u onom slučaju, ako sadrži ulomak prepoznatljive vidljive stvarnosti. ” ( Horvat Pintarić, 2012., 255. ) Bio je uvjeren ” da je prisutnost vidljivog i raspoznatljivog svijeta u slici, znak za raspoznavanje prisutnosti drame čovjeka ”. ( Horvat Pintarić, 2012., 256. ) ” Njegovo djelo ostaje neshvatljivo gotovo u istoj mjeri, kao i djela suvremene apstraktne umjetnosti. “ ( Horvat Pintarić, 2012., 256. )

” Guernica “ je prikaz Picassovog osjećaja jeze na strahote španjolskog građanskog rata. ” Guernica ” predstavlja Picassovu osobnu interpretaciju bombardiranja. ” Krikovi djece, krikovi žena, krikovi ptica, krikovi cvijeća, krikovi drveća i kamena, krikovi cigli, namještaja, kreveta, stolaca, zavjesa, lonaca, mačaka, papira, krikovi pomiješanih mirisa, krik dima koji vas hvata za gušu, krici kuhaju u velikom kotlu, krici ptica koje padaju kao kiša u more. “ ¹ – Picassov je komentar na građanski rat. ” Guernica ” je bila napadana sa svih strana, nazivana ‘ degenerativnom slikom ‘ i dehumanom umjetnošću. Jednako tako, Picassova defigurirana figura trećeg, četvrtog i petog desetljeća izazvala je i još izaziva nakaradne komentare širokih krugova muzejskih i galerijskih posjetilaca. Razumijete li kineski ? – tako odgovara Picasso na primjedbu neke ljubiteljice njegova slikarstva – da ne razumije jezik njegove umjetnosti.

Trebamo li razumjeti sliku ? ( 1. dio )

Pablo Picasso, Gitara, 1913., ugljen, olovka, tinta i kolaž, New York, Museum of Modern Art

Napisala: Vlasta Pastuović Aleksić, dipl. slik.

” Svi žele razumjeti umjetnost. Zašto ne pokušamo razumjeti cvrkut ptica ? Zašto volimo noć, cvijeće, sve oko sebe, a ne pokušavamo ih razumjeti ? Ali, kad je riječ o slici, ljudi misle kako je moraju razumjeti. Kad bi samo znali da umjetnik radi prije svega iz nužde, da je on sam beznačajan djelić svemira, i da mu ne treba pridavati više važnosti, nego bilo čemu drugom što nam se na svijetu sviđa, iako ga ne možemo objasniti. Oni koji pokušavaju objasniti slike, mlate praznu slamu. “ ( Picasso )¹

” Svi mi primjećujemo da znanstvenoj literaturi nerijetko još i danas nedostaju slikovni materijali i da su mnogi visokoobrazovani ljudi ” vizualno nepismeni ”, jer pripadaju generaciji čije se obrazovanje sastojalo u čitanju tekstova. ( Peter Burke, 2003. )²

Postavlja se pitanje, je li jedini razlog needuciranost u korištenju slike ili se moguće ipak radi o strahu da bi vizualnost mogla uništiti pismenost, o strahu od gubitka pisane riječi ? Vrlo vjerojatno se to može smatrati razlogom otpora slici. Postoje, dakako, i brojni drugi razlozi zbog kojih se govornom jeziku pridaje toliko značenje. Povijesno gledano, to je jezik koji ne služi samo komunikaciji, on je služio i još uvijek služi npr. kulturnim i političkim ciljevima. Njegova je uloga iznimno velika u vrijeme stvaranja nacionalnih država u Europi 19. stoljeća. Jezik se smatra najvažnijim elementom kulturnog identiteta jedne zemlje.

Likovna kolonija ARBA 2015 – Arthouse

Naša suradnica Vlasta Pastuović Aleksić poslala nam je reportažu i fotografije sa likovne kolonije ARBA 2015 – Arthouse, koja se održala na otoku Rabu.

” Ljepota je sadržana u prirodi, a u stvarnosti se susreće u najrazličitijim oblicima. Čim je pronađemo, ona pripada umjetnosti ili bolje rečeno, umjetniku koji ju je kadar opaziti….Ljepota koja se temelji na prirodi nadmoćna je svim umjetničkim konvencijama ” – riječi su Gustavea Courbeta, koje je 1861. uputio skupini studenata koji su namjeravali osnovati alternativnu školu slikanja. (1)

Claude Monet je jednom prilikom izjavio: ” Kad počneš slikati, pokušaj zaboraviti koje predmete imaš pred očima – drvo, kuću ili bilo što. Jednostavno misli – evo kvadratića plavetnila, pravokutnika ružičastog, pruge žutog, te slikaj onako kako ti se čini, točno tu boju i taj oblik, sve dok ne postigneš vlastiti naivni dojam prizora koji je pred tobom. ” (2) I tako su profesori, studenti i diplomanti ljubljanske Šole za risanje in slikanje, popularno nazvane Arthouse, na poziv diplomirane slikarice Nade Debelić Kogej, stigli na Rab, kako bi sudjelovali na još jednoj u nizu slikarskih likovnih kolonija.

Intervju sa Vlastom Pastuović Aleksić

Vlasta Pastuović Aleksić

Razgovor vodila: Krešimira Gojanović

Vlasta Pastuović Aleksić rođena je 1963. godine u Sisku. Studirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, živjela godinu dana u Londonu, gdje je pohađala Harrow College of Further Education. 2013. završava verificirani program u Poslovnom učilištu Filaks, te stječe zvanje menadžerica u malom poduzetništvu. Od 2000. članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika ( HDLU ), a od 2003. Hrvatskog keramičarskog udruženja Kerameikon. Sudjelovala je na mnogobrojnim skupnim izložbama slika u zemlji i inozemstvu, te organizirala 19 samostalnih izložbi slika. Njezine slike nalaze se u gospodarskim ustanovama i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu ( Njemačka, Italija, Francuska, Danska, USA, Australija, Rusija ). 2015. diplomirala je na četverogodišnjem studiju slikarstva na visokoškolskoj ustanovi, Šoli za risanje in slikanje – Arthouse u Ljubljani, te je time stekla zvanje diplomirana slikarica. Živi i radi u Zaprešiću.

Za portal ” Zagrebački likovni umjetnici ”, Vlasta je s nama podijelila svoja iskustva vezana uz studiranje na ljubljanskoj Arthouse – školi za crtanje i slikanje, na kojoj je nedavno diplomirala.

Vlasta Pastuović Aleksić: Projekt Prometej

Prometej I, Nebo i Zemlja bijahu stvoreni, 19 x 24 cm, akril na ultralesu, 2014.

Likovno umjetnički projekt ” Prometej ”, asocijativne apstrakcije

Tekst i slike: Vlasta Pastuović Aleksić

Priča o Prometeju asocirala me na biblijsku priču, koja kaže da je Bog stvorio svijet i čovjeka u 7 dana, stoga sam ovu priču o Prometeju podijelila u 7 slika – asocijativnih apstrakcija, koje čine moj vlastiti prikaz pojmova ove Eshilove tragedije.

PROMETEJ I

More se talasalo, ribe se igrale u njemu, ptice su pjevale u zraku, zemlja vrvi od životinja. Ali još na Zemlji nije bilo stvora kojega bi tijelo bilo tako sazdano, da se u njemu može nastaniti duh i iz njega vladati zemaljskim svijetom.