Samostalna izložba Anđelka Brkića ”U potrazi za vremenom koje nestaje” otvara se u Galeriji Zvonimir

Anđelko Brkić, ulje na platnu

U četvrtak, 12. 5. 2022. u 19 sati, u Galeriji Zvonimir (MORH, Baureova 33, Zagreb) otvara se osma samostalna izložba koprivničkog slikara Anđelka Brkića, pod nazivom ”U potrazi za vremenom koje nestaje”. Izloženi radovi mogu se pogledati do 28. svibnja 2022., ulaz je slobodan.

Iz predgovora Krešimire Gojanović: U potrazi za vremenom koje nestaje

Na slikama Anđelka Brkića prevladavaju tradicionalni podravski motivi žena u narodnim nošnjama, zatečenim u jesenskim berbama, pripremanju hrane, svakodnevnim kućanskim poslovima kroz godišnja doba koja se smjenjuju u slikarskoj paleti od zlaćenih tonova žitnog polja prema hladno plavim obrisima kasne zime, od djevojčica koje melankolično snatre okružene starinskim rustikalnim namještajem, do mladih žena koje veselo muziciraju nakon berbe, podsjećajući nas na vilinska bića iz narodnih bajki.

Virtualna izložba fotografija i predstavljanje: Mateo Kolić

Mateo Kolić nova je mlada nada hrvatske fotografije: rođen 2001. u Zagrebu, učenik je srednje škole i zaljubljenik u fotografiju od malih nogu, a istraživanje i eksperimentiranje sa fotografijom ozbiljnije je započeo prije 3 godine.

Istaknuo se do sada fotografirajući fotoreportaže na otvorenjima raznih izložbi i kulturnih događanja u organizaciji udruga HDLU Zagreb i InArt, pri čemu je pokazao podjednako i smisao za detalje, kao i za složenije kompozicije i karakternu portretnu fotografiju. Odlascima u prirodu, Mateo i tu pronalazi motive za svoje fotografije, istražujući transformacije svjetla u različitim dobima dana, sučeljavajući elemente zemlje, neba i vode u dinamičnim i kontrastnim odnosima.

Od maloga prema velikome, istražujući strukture tla, cvijeća i niskog raslinja prema monumentalnim deblima koja se uzdižu pred nama poput nekih bajkovitih šumskih divova, od igre duginih boja u kapljicama vode prema oblacima šatiranim sunčevom svjetlošću, Mateo Kolić posjeduje svjež i radoznao pogled, koji studiozno ”skenira” svijet oko sebe, uvijek u potrazi za motivima svojih fotografija, bez obzira da li su u pitanju gradske ulice, lica ljudi, biljke i životinje ili doživljaj atmosfere u prirodi. Pogledajte galeriju fotografija!

Vlasta Pastuović Aleksić: Zrak, zemlja, voda, vatra

Tekst i radovi: Vlasta Pastuović Aleksić, dipl. slik.

Keramika je priča o zemlji. Identičan je to grumen zemlje od prapočetka. Zemlja priča svojim oblicima. Ćupovi za mlijeko, za žito, keramika kao ukras. Pečena zemlja glasno upija vodu i to se može lijepo čuti. Obožavam taj zvuk. Grumen gline tako snažno miriše. Obožavam taj miris.

Što je glina ? Glina je najgornji sloj zemljine kore. Sastoji se od 90 % silikata, koji je ujedno i najvažniji kemijski element u keramici. Glina u svojim kristalima sadrži i vodu ( nazivamo je ” kristalom vode ” ) i otuda potječe njezina podatnost za oblikovanje. Jeste li znali da glina sadrži i bakterije, koje povećavaju njezinu plastičnost ? Ove bakterije razvijaju specifičan plin, pa mokra glina stoga ima poseban miris. Što glina dulje odleži, to postaje plastičnija za rad.

Vlasta Pastuović Aleksić: Keramika iz ciklusa ” Zimski vrt ”, bijela šamotirana glina, engobirano, prozirna sjajna glazura

Predstavljanje slikovnice: Sanja Čižić, ” I ( bila ) jednom jedna….Zemlja ”

Sanja Čižić: ” I ( bila ) jednom jedna….Zemlja ”

O slikovnici Sanje Čižić, prof. Mirjana Dolenčić je napisala:

Ovom bajkovitom i inspirativnom slikovnicom, Sanja Čižić nas vraća u svijet ljepote, igre i izvorne radosti. Otkrivanjem djeteta u sebi, autorica se sa puno nježnosti i topline u potpunosti približava djeci i njihovom čarobnom svijetu. Razigranošću, šarenilom mogućnosti, skladom i vedrinom ilustracija, Sanja Čižić utječe poticajno na formiranje dječje psihe, pobuđuje dječju maštu i kreativnost. Autorica je pokazala iznimnu preciznost u ilustriranju priče, boje su skladne i vedre, a ilustracije prate tekst, čineći zajedno lepršavu i maštovitu cjelinu. Rad je izniman, jer poruka koju autorica šalje preko svijeta djeteta, nadilazi dječje mogućnosti.  To je istančana i duboka poruka ljubavi, ljepote, radosti, zajedništva, čuvanja planete Zemlje – upućena svima nama. Autorica nam pokazuje kako maštom možemo putovati svemirskim prostranstvima, stvarajući nova i drugačija svitanja, koja možemo potom pretočiti u zbilju. ( Mirjana Dolenčić, prof. )